Za Babića, Hama, Moguša, Badurinu, Markovića i Mićanovića koji su, radeći u različitim sastavima pravopise za različite izdavače, svoje stavove (i o EU) uskladili sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika.

U to mi je vrijeme Bog na put doveo Emila Moguša.

Ovo pravilo potvrđuje Pravopisni priručnik Novog Libera [ 2 ] i drugi pravopisi, osim Hrvatskog pravopisa Babića, Finke i Moguša, [ 3 ] čije rješenje djeluje nezgrapno.

Mislim da je dobro što ste odustali od velikog slova u primjerima kao: Tunel Učka, Tunel Mala Kapela, Tunel Sveti Rok (prema Hrvatskom pravopisu Babića i Moguša, ŠK, 2010.)

Šta se netko drznuo javno raspravljat o Hrvatskom školskom pravopisu Sande Ham, Stjepana Babića i Milana Moguša, čiju je neupitnost potvrdio i bivši ministar znanosti, obrazovanja i šššššššššššporta Dragan Primorac, preporučivši ga za uporabu u školama?

Ham je istaknula da su samo dva pravopisa usklađena s odlukama i načelima Vijeća za normu, i to Hrvatski školski pravopis i Hrvatski pravopis Stjepana Moguša.

Iskazavši posebnu čast zbog sudjelovanja trojice akademika, Milana Moguša, Luje Margetića i Petra Strčića, kao i ostalih aktivnih sudionika skupa, Obersnel je zahvalio svima na dolasku na ovaj značajan skup na kojem se govori o povijesti grada Rijeke.

Gradonačelnik Podgorice Miomir Moguša izjavio je kako je Mesić prepoznat u Crnoj Gori kao mirotvorac i čovjek koji je okrenuo novu stranicu u povijesti ovih prostora.

Okrugli stol u nazočnosti brojnih znanstvenika Anđelka Mijatovića, Dragutina Pavličevića, Mire Kolar, Milana Moguša, Anice Nazor, Mirka Valentića, Milana Kruheka i biskupa Bogovića pokazatelj je znanstvenosti, ljubavi i traga kojeg je prof. Glavičić ostavio u istraživanju povijesti i u očuvanju bogate senjske i hrvatske povijesne i kulturne baštine.

Novo izdanje ' ' Hrvatskoga pravopisa ' ' nosi naslov kao i nekoliko prošlih izdanja autora Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša, ali je novo izdanje ipak novo djelo, posebno u onim dijelovima koje je prije bio napisao Božidar Finka.

Najavljujući taj pravopis, njegov je izdavač, Slavko Goldstein, šest godina nakon etabliranosti »Hrvatskoga pravopisa« Babića, Finke i Moguša, sasuo drvlje i kamenje na nj i organizirao ulični linč iz politički blizih glasila, proglasivši ga ustašoidnim uratkom.

Može se pretpostaviti da su bili rađeni ugledanjem ili na pravopisna pravila Babića-Finke-Moguša, ili na ona u Anić-Silićevu pravopisu, ali bitno je da su svi rukopisi odbijeni, kao što sam već rekao, to se moglo unaprijed predvidjeti s obzirom na uvjete i propozicije samoga natječaja.

Godine 1976. u Zavodu se pod vodstvom Milana Moguša počeo sastavljati Korpus suvremenog hrvatskog književnog jezika s primarnim ciljem sastavljanja prvog jednomilijunskoga hrvatskog korpusa znanim i pod imenom Mogušev korpus.

Po izlasku Hrvatskoga pravopisa Babića, Finke i Moguša godine 1994. zamolio me glavni urednik časopisa Jezik i jedan od suautora, akademik Stjepan Babić, da za časopis Jezik napišem osvrt, što sam i učinila.

G odine 1966. objavljena je monografija Senjski govor akademika Milana Moguša, tada mladoga docenta, što je bio njegov doktorski rad i prvo njegovo veće znanstveno djelo.

Za život i djelo dr. Lovreca zahvalio je u zaključnoj molitvi Ladislav Ružička, karlovački pastor i dopredsjednik SBC U RH, a dvije pjesme, ' Dobro u Gospodu ' i ' Čujem Isus mene zove ' izvela je Ljubica Zemunović uz glasovirsku pratnju Emila Moguša.

Povratak prema rješenjima hrvatske fonološke tradicije ostvaruje Hrvatski pravopis Babića, Finke i Moguša.

Usporedbom tekstova zaključaka Vijeća i tekstova Hrvatskoga pravopisa Stjepana Babića i Milana Moguša (2010.) te Hrvatskoga školskog pravopisa Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša (2008.) zamijećeno je da su spomenuti pravopisni tekstovi samo djelomice usklađeni sa zaključcima Vijeća, a gdjekad su njima posve suprotstavljeni.

Tako Njujorčanin i njujorški od New York, Lajpcižanin i lajpciški od Leipzig. Takvo je rješenje u našoj radnoj inačici Hrvatskoga pravopisa, dok pravopisi Stjepana Babića i Milana Moguša (2010.) te Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša (2008.) imaju samo newyorški i leipziški.

Kao što inače pretežno biva u polemikama o jeziku i/ili oko jezika, pogotovo u nas, i u ovoj su knjizi u prvom planu ona jezikoslovna pitanja koja su izrazitije politički obilježena, i to najviše pravopisna pitanja (uglavnom vezana za prijepore oko novih izdanja« Hrvatskoga pravopisa »Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša), zatim pitanja odnosa između hrvatskoga i srpskoga standardnog jezika te općenito pitanja vezana za standardizaciju hrvatskoga jezika, za jezičnu politiku u Hrvatskoj nakon 1990. godine i za promjene koje su se od te godine naovamo događale u hrvatskome jeziku ili u vezi s njim.

Svaki prosvjetar zna da se radi po Hrvatskom pravopisu Babića, Finke i Moguša iz 1996. To se vidi i po rezultatima, 45 posto ih je točno odgovorilo i riječ je mahom o djeci koja su cijeli test dobro riješila podučio je kolege Tanocki.

Moguša, a drugoj pravopisi kojima su autori Vladimir Anić i Josip Silić te Lada Badurina, Ivan Marković i Krešimir Mićanović.

Evo što o tomu piše u Hrvatskom školskom pravopisu auktora Babića, Hama, Moguša na stranici 43. pod naslovom Tuđice koje nisu vlastita imena.

Pravopis Stjepana Babića, Božidara Finke i Hrvoja Moguša izdan je po prvi puta u Londonu (Londonac) jer je u Jugoslaviji njegovo izdavanje bilo zabranjeno zbog izraza hrvatski u nazivu.

Naime, prema riječima predsjednika HAZU Milana Moguša nova biblioteka na Strossmayerovu trgu ne bi bila moguća da grad nije uklonio i 140 bačava opasnog kemijskog otpada koji je bio uskladišten u podrumu stare zgrade, a kojega građani uopće nisu bili svjesni.

Nakon Drugoga svjetskog rata već su u Zagrebu bile obranjene dijalektološke disertacije Ante Sekulića (1947.) i Ivana Brabeca (1955.), a slijedile su disertacije Božidara Finke (1960.), Milana Moguša (1962.), Antuna Šojata (1965.), Stjepka Težaka (1965.), Zvonimira Junkovića (1967.) i drugih mlađih, dok je u Zadru doktorirao Mate Šimundić (1965).

Moguša iz 1990. - 2002. i Pravopis hrvatskoga jezika V.

Surađivala je na projektima glavnoga istraživača akademika Milana Moguša " Kompjutorska obrada hrvatskoga književnog jezika " i " Istraživanje hrvatskih dijalekata ".

Ostala trojica su Josip Maretić, Darko Malbašić i kormilar Josip Giljanović koji će veslati u četvercu sa kormilarom uz Matu Moguša i Stjepana Pirića iz VK " Iktus " Osijek, a nastupiti će na Svijetskom Prvenstvu U23 od 18. - 23.07.2008. u Brandenburgu (Njemačka).

U B finalu Boris je došao čevrti ispred Mihovila Kotoraša i Mate Moguša.