Zbog mehanističkog pristupa liječenju, moderna konvencionalna medicina razvila je kirurške tehnike i zahvate, koji ponekad graniče sa umjetnošću, presađivanje organa, presađivanje stanica i tkiva, održavanje života, nebrojene dijagnostičke aparate, gensku ili molekularnu medicinu, nuklearnu medicinu, internu medicinu..., ali je slika bitno drugačija kada se radi o liječenju kroničnih i zloćudnih oboljenja, tu je moderna medicinska znanost ostala na farmakološkom i simptomatskom tretiranju oboljenja, izostavlajući najbitniji faktor, čovjeka i njegovo sudjelovanje u samom procesu liječenja.