Crkvene sonate igrale su, pak, u misnom obredu Mozartova doba važnu ulogu, a Crkvena sonata KV 329 izvođena je upravo s Krunidbenom misom - zato ćemo je čuti i u subotu 6. travnja.

Bavio se i skladanjem (glazbu je učio kod Le Maîtrea i sam), ponajprije glazbeno scenskih vrsta (izdvaja se intermedij Seoski vrač Le Devin du village, 1752), ali i vokalnih (moteti, romance) i instrumentalnih djela (simfonija, sonate).

Popularnost Sonate vidljiva je i kroz nebrojene transkripcije za gotovo sve instrumente pa čak i zbor i orgulje.

Snimao je za RAI, Radio svizzera italiana, Radio Capodistria i snimio je sonate za violinu i klavir E.

Više ženski meko i čini se u suglasju i s umjetničinom drugom profesijom (u New Yorku je diplomirala i psihologiju i ženske studije), violina Midori Goto samozatajno se i udaljeno mazi s romantičnim salonom Čeha Dvořáka i ranim Beethovenovim preslikom u stihu Kreutzerove sonate.

Kadšto možda i odveć naglašavajući maniru eterične (ne) čujnosti tona, Midori Goto i u dosluhu s prvorazredno odnjegovanom tehnikom pronalazi liniju srednjega puta, po kojemu betovnovska muževnost pomirbeno i interpretacijski bez oštre karakterizacije snubi sinkopu zavodljive latino-plesnosti Šnitkeove 1. sonate, uz krotak izbor Šostakovičevih klavirskih preludija u obradi Dmitrija Tziganova.

Zato prva pojava klasične glazbe, Haydnove Sonate br. 32, koju na snimci izvodi Thomasova majka, djeluje poput melema.

Neuobičajeno dugo razdoblje skladanja sonate (tijekom 1845. i 1846.), kao i brojne skice, a i pismo sestri u kojem se Chopin žali da malo piše, ali puno križa svjedoče o mukama koje je Chopin prolazio stvarajući ovo djelo.

Tonovi jedne vječne melodije o ljubavi, zvuci Bethovenove sonate za elizu me sjećaju na onu noć punu ljepote i mjesećine, trenutak u kojem sam saznala što je ljubav.

Chopinove balade također su pokazale ruskoga pijanista u svjetlu konstrukcije većih i ujedno dramatskih interpretacijskih lukova, budući da su jedan od najboljih pokazatelja Chopinova shvaćanja veće glazbene cjeline, unatoč zanimljivosti Treće sonate za klavir u h-molu, op. 58.

U zbirci Compositioni armoniche nelle quali si contengono motetti, sinfonie, sonate, canzoni, capricci a 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 voci Et in fine la battaglia a 8, per cantar sonar (1619) objavio nekoliko instrumentalnih skladbi (sonate, simfonije, capriccia), koje su zamijetili najraniji povjesničari barokne venecijanske glazbe.

Počevši od osebujne Sonate za klavir op. 10 (1924) i folklorno obojenih impresija za osam puhačkih instrumenata Sa ladanja op. 3 (1925).

Program je bio podijeljen u tri cjeline, a prva je predstavila barokno razdoblje s dvjema sonate: Sonatom sopra " La Monica " njemačkog orguljaša i skladatelja Philippa Friedricha Böddeckera (1607 - 1683) i 1. sonatom u G-duru, BWV 1027 za violu da gamba iz 1720. Johanna Sebastianna Bacha.

Kad je riječ o tome da se što više puta spomene čuveni šansonjer, mecena i turoperator s kraja prošlog stoljeća Dalibor Šimpraga ' Grgeč ', odmah mi pada na pamet da je autor " Kravica ", apostrofirani Dalibor ' Icek ' Šimpraga, na radost Slave uskliknuvši: " Tako me dobro jebeš, dilbere moj ", ujedno protagonist one antologijske rečenice i - budući da je in ultima linea uvijek riječ o ovakvoj ili onakvoj stvarnosnoj prozi - ne manje antologijske situacije u kojoj neki čovjek iz Utrina brahijalno zabije šaku do lakta u njegov razlohani, plauzibilni čmar, u kojem rutinski investigativno ispipa neki predmet, ali, pokušavajući ga izvaditi, poput majmuna koji dohvaća sjemenke iz pukotine u deblu, zaboravlja pritom popustiti stisak, što za posljedicu ima sinkopirano Jeliborovo pohotno dahtanje, potom soptanje, možda hroptanje, tko zna, tu, dolje, gdje je poniznost na koljenima očevidno teška, pod banalnim dezinficiranim lavaboom toaleta redakcije ' Globusa ', u kojoj se već treću godine iz blata, infamije, nepismenosti, dima i laži do svjetlosti, profita, ukusa, dobrog odgoja, do gospodskog života (u jednu riječ: kretanje iz tmine u svjetlost) recimo, ex nihilo probija cijeli ta crnožuta kavalkada profila kakav je i sam Dalibor ' Mrmot ' Šimpraga, gojenac prve konjičke gospićke pukovnije " Konji Nilski ", Dalibor Šimpraga ' Opkop ', flantrop i protege Njegove Prirodne Nepogodnosti, El Ninha Panoniusa Pavlinskog, koji se osobno svojim autoritetom zauzeo oko cijele te stvari Šimpragine, da bi se konačno apsolvirala i razriješila na zadovoljavajuć način a ne ovako sramno i bolno, tu, dolje, na koljenima, u treperavoj agoniji neona, na musavom vlažnom keramičkom podu jednog redakcijskog wc-a suočen s brutalnom istinom netom kolonoskopirane intime, koju je Dalibor Šimpraga, kao pravi drug i komunista, kao Jugoslaven, duboko pohranio u sebi, godinama se ustručavajući izbaciti sve to iz sebe i iznijeti, konačno, na svjetlo dana: sve te kutijice tic-tac bombona, aluminijsku felgu od 17 cola, pernicu s likom Šilje umrljanu školskom kredom, nelektorirani rukopis " Nazivi jela u JNA ", fergazer od fiće s prirubnicom i gumigelengom, zgužvanu vrećicu bobi flipsa, punjač za mobitel Nokia 820, album " Životinjsko carstvo ", zubnu protezu Alije Sirotanovića, konzervu sardina od proizvođača iz Postira na otoku Braču, leš posavskog goniča, kajak jednoklek bez vesla, dres Crvene zvezde s potpisom Piksija Stojkovića (nošen), jednogodišnju sadnicu ukrasnog bora i skener Hewlett Packard koji je nedavno nestao iz redakcije, Dalibor je Šimpraga Čimpy zatomio u sebi odveć bolno, samozatajno, do sebeponištenja u usrdnoj predanosti pozivu prijegorno, ničim ne odajući dublji značaj tog svog asketizma i trapljenja, da bi sada sve to mutno u nama eksplodiralo iz magme potisnutog kompleksa sve to intenzivnije, da bi se konačno oslobodilo u magnezijskom bljesku nečuvene iskrenosti: " Unsere sonate war wirklich eine Mondscheinsonate quasi una fantasia, oooooo kako me dobro jebeš, dilbere moj ", prosikće Dalibor Šimpraga ' Pajser ', filantrop i pušikurac s kraja onog, a početka ovog stoljeća, pomislivši kako je Nemanja večan, svečan i lep, a kako je on, auktor " Kravica Andrije Žaje Popluna ", tu, dolje, na koljenima na kojima je svaka poniznost teška, u anesteziji amonijaka i danijelijevskih magli uree iz kojih više ne vidi koliko ni mrtav mrav, da citiramo jednog poljskog jebača koji je dobro znao da iz činjenice da su nam zajedničke psovke i ljubavna zaklinjanja ne valja izvlačiti presmione zaključke, moj Dalibor Dalibor Šimpraga, koji kao kakav čimpanzo lutaš svijetom s tim svojim vinkelblatom pod rukama, kao neki, reći će Krleža, ovejani govnožder.

Vrijeme je zatitralo ritmom tankoćutne sonate budeći mjesec na nutarnjem nebu.

Drugi je dio koncerta protekao u gracioznom izricanju trio sonate u g-molu, op. 1 br. 10 Arcangela Corellija (bez oboe), a zaključen je ležernim i uravnoteženim nizom od 11, mahom plesnih stavaka Cuperinova Koncerta br. 8 iz zbirke Les gouts réunis.

Ma, ne placem nikada, ljubavi, ali evo, opet kisa pada po prozorima nasim i njene kapi skladaju najnjeznije sonate a svaka nota je tek samo djelic nasega, jednoga od cari, rodnoga nam grada...

Tada shvatite da nema ljepše melodije, bolje uglazbljene sonate, milijeg zvuka od tog - plača Vašeg djeteta.

Potražnja za komornim djelima koja su se izvodila u salonima građanske inteligencije nagnala ga je da sve svoje skladbe povjeri gudačkim glazbalima (sonate, simfonije, koncerti).

Iako je izvedba Mozartove Sonate u F-duru br. 20 KV 332 bila previše romantičarski obojana, a njezin treći stavak Allegro assai zbog jednog mahnitog tempa izgubio na prepoznatljivosti, ne može se reći da drukčije uobličavanje notnog teksta nema pokriće u umjetničkom stavu Ayako Uehare.

Schillera, Ossiana i dr.); u klasične oblike simfonije (VIII. »nedovršena«), sonate i komorne skladbe (gudački kvartet Djevojka i smrt; glasovirski kvintet Pastrva) unio lirski sadržaj; potaknuo razvoj glasovirske minijature (Glazbeni trenutci; Impromptu), obogatio zbornu glazbu.

U knjizi se obrađuju razni glazbenobarokni pojmovi i pojave poput recitativnog stila, duhovnog koncerta, kantate, oratorija, opere, sonate, koncerta i sinfonie, artikulira se posebno glazba za lutnju, čembalo, orgulje i klavir, a zasebno se raspravlja o operi u Francuskoj i Italiji, dramskoj i crkvenoj glazbi u Engleskoj te sakralnoj glazbi u Francuskoj.

Napisao je preko 400 djela od kojih se naročito ističu: simfonije, koncerti, kvarteti i sonate.

Skladao je, među ostalima i crkvena djela, ali i komornu glazbu, sonate, svjetovnu glazbu i solo koncerte za obou.

Program su uokvirile dvije kapitalne sonate Chopinova u b-molu i Lisztova u h-molu.

Sve spomenuto sastavni je dio niza obrada među kojima se ističe Arija u F-duru, BWV 587, originalno stavak sonate L ' Impériale iz zbirke Les Nations Françoisa Couperina.

Vlastita Bachova skladba predmetom je čak dvostruke parodije u Triju u G-duru, BWV 1027 a, nastalom po predlošku posljednjeg stavka Sonate za violu da gambu i čembalo, BWV 1027 (ranija verzija egzistira kao Sonata za dvije flaute i continuo, BWV 1039).

Sonata u e-molu, BWV 528, ističe se mnogim posebnostima, od kojih valja spomenuti posljednji virtuozni stavak u obliku rondo-fuge, drugi stavak s karakterističnim dvotaktnim frazama i mnogobrojnim sekvencama, dok je kod prvog stavka riječ o aranžmanu sinfonie iz kantate br. 76. Vrlo zanimljiva orguljska transkripcija poznate fuge iz Sonate u g-molu za violinu solo, BWV 1001 egzistira u Preludiju i fugi u d-molu, BWV 539, djelu koje nosi dvojbeni predznak oko autorstva preludija, kao i diptiha u cjelini, budući da prvi sačuvani primjerak cjelovitog djela datira s početka 19. stoljeća.

Ničeg nametljivog, suvišnog, ili s ciljem bilo kakva efekta, nema u toj Richterovoj viziji Sonate Hammerklavier, u toj njegovoj nadmoćnoj svirci, koja se od prvog do četvrtog stavka, osobito pak u grandioznoj finalnoj fugi doimlje poput isklesana mramornog stupa.

A sve je započelo u trenutku kad je bujnim, sočnim, ali plemenitim tonom započeo veličanstveni vez četverostavačne partiture Druge sonate u a-molu Johanna Sebastiana Bacha.