Jedan od tada najvećih vojnih teoretičara u svijetu, Helmuth Moltke, odredio se prema tom ratu riječima: Ne zanima me proučavanje pokreta naoružanih rulja. Nije samo Moltke tako mislio o američkoj vojnoj sili, slično su je vidjeli i drugi najveći stratezi tadašnje Europe.

Moltke stariji pripadao je generaciji mojih djedova, od njegova vremena proteklo je tek 150 godina.

Na morskom dnu završili su i SMS Derfflinger, SMS Lützow, kao i SMS Moltke porinut u more 7. travnja 1910. u hamburškom brodogradilištu Blohm Voss.

Hipper je odmah krenuo u pomoć svojim zapovjednim brodom, bojnim krstašem Seydlitzom, a u redu su ga slijedili bojni krstaši Moltke, Derfflinger i oklopni krstaš Blücher koji je bio sporiji i stoga zadržavao ostale.

Isprva, Hipper nije imao previše sreće: tijekom bitke bio je teško oštećen njegov zapovjedni brod SMS Lützow, pa je prešao na SMS Moltke s kojega je nastavio voditi pokrete svojih brodova.

Nakon što je tvrtka Landesbaubehorde Nordrhein-Westfalen obavila sva potrebna ispitivanje terena, navedeni sustav je odobren za ovaj pojedinačni slučaj i u 1993. godini je uspješno instaliran u bivšem rudniku Graff Moltke u mjestu Gladbeck-Brauck (izvještaji Genske Thamm 1996).

1907. tijekom trajanja Harden-Moltke afere, Adolf Brand, osnivač prvog homoseksualnog časopisa (Der Eigene) izdao je članak u kojem je naveo da je kancelar Büllow bio ucjenijavan zbog svoje seksualnosti.

Oni nisu stvorili Hitlera, mislio je Kennan, navodeći primjere unuka Bismarcka i Moltkea, visokih činovnika u Hitlerovoj vlasti, s kojima je kontaktirao za vrijeme službe u Berlinu i koji su i u trenucima najvećih nacističkih uspjeha bili svjesni da je Njemačka izgubila rat.« Moja će domovina Šlezija », govorio mu je Helmut von Moltke još 1940. godine,« pripasti Česima i Poljacima. »« Ihr Präsident hat diesen Krieg gewollt; jetzt hat er ihn »-« Vaš je Predsjednik želio ovaj rat; sad ga ima », priopćio je Joachim von Ribbentrop Lelandu Morrisu, prvom američkom diplomatu u Berlinu nekoliko dana po japanskom napadu na Pearl Harbour.

Tvrdi da je zapravo von Moltke smatrao da je to puni operativni plan.

Nakon umirovljenja von Schlieffena Helmuth von Moltke je postao zapovjednik njemačkog vrhovnog stožera.

Von Moltke je smatrao da je plan previše riskantan.

Plan osmišljen 1905. postao je dijelom načina razmišljanja vrhovnog stožera, tako da ga von Moltke nije mogao odbaciti.

Helmuth von Moltke je odlučio da desnom krilu, koje je trebalo napasti Francusku sa sjevera ne da toliko vojske, nego da bude više vojske u Alzasu i Lotaringiji i na ruskoj granici.

Terner smatra da je tim značajnim promjenama von Moltke osudio plan na propast, jer je oslabio glavni pravac djelovanja.

Slična se situacija događa i u Njemačkoj, gdje se tamošnji glavni zapovjednik vojske Moltke Mlađi također protivi ratu.

Prošla su otprilike dva desetljeća od kako je epizoda serije " Moltke " bila prikazana i nagrađena prestižnom nagradom Adolf Grimme.

Moltke se bojao slabosti na području Alzasa i mogućnosti da Francuzi prodru kroz njemačko lijevo krilo, ako ima malo vojske.

Moltke nije želio riskirati, pa je povukao nekoliko divizija sa desnoga krila na lijevo krilo.

Schlieffen i Helmuth Johannes Ludwig von Moltke bili su zavedeni mogućnosti da eventualno izvrše dvostruko okruženje cijele francuske vojske desnim krilom, koje bi dolazilo sa sjevera i zapada i lijevim krilom sa istoka.

Međutim, njemački zapovjednik feldmaršal grof von Moltke iskoristio je carev manevar da ga opkoli u gradu Sedanu.

Dok su 16. prosinca bojni krstaši SMS Seydlitz i SMS Moltke bombardirali Great Yarmouth i Hartlepool, istovrsni brod SMS Derfflinger i prvi sagrađeni njemački bojni krstaš SMS Von der Tann bombardirali su s 500 granata grad Scarborough u sjevernom Yorkshireu.

Plan bi možda i uspio da tadašnji njemački vrhovni zapovjednik Helmuth Moltke nije poduzeo izmjene u planu, tako usporivši njemačko napredovanje prema Parizu, što je rezultiralo fatalnim posljedicama-početkom statičnog rovovskog ratovanja.

Noću 6./7. rujan general Moltke šalje svim njemačkim postrojbama upozorbu da je počela francuska ofenziva

Tako general Moltke zapovijeda generalu Kulku da nastupa u ešeloniranom složaju iza njemačke 2. armije (gardijski, 7. i 10. korpus, 7. i 10. pričuvni korpus, te 1. konjanički korpus) kojom zapovijeda general Bilov.

Francuski zapovjednici zamijetili su to odmah, pa ubrzano okreću i poreslažu svoje armije, a njemačko Vrhovno zapovjedništvo uopće na to ne reagira. (Athumanunhu nikada nije bilo jasno zašto bar nisu upozorili 1. armiju da se francuske armije ubrzano preslažu na njezinom desnom boku?) Tek tijekom dana Moltke je uvidio da se 1. armija nalazi u pogibelji, pa žurno zapovijeda njemačkoj 3. armiji (12. i 19. korpus, te 12. pričuvni korpus) kojom zapovijeda general Hauzen da nastavi pokret prema rijeci Seni u smjeru grada Troyes.

Scharnhorst, Gneisenau, Massenbach i Müffling iskovali su mač koji će predstavljati njemački stožer, a Moltke ga je uporabio kao oružje koje donosi pobjedu.

Načelnik stožera njemačke vojske Moltke zapovjedio je 8. armiji da napadom na rusku 2. armiju zadrži njezino nastupanje do pristizanja njemačkih pojačanja (dva korpusa i jedna pješačka divizija) koje su izvučene sa Zapadne bojišnice i bile upućene na Istočnu.

Veliki njemački vojskovođa Moltke je rekao kako ni najbriljantnije smišljeni planovi nikada ne prežive prvi dodir sa realizacijom.

Kako njemačka 1. i 3. armija nisu izvršile zapovijed Vrhovnog zapovjedništva, a Moltke vidi da je desno krilo strategijskog postroja njemačkih armija u pogibeljnoj opasnosti, pa još kad je od Kulka dobio izvješće da je 1. armija u bojnom dodiru s tri britanske divizije u području Coulommiresa, a stižu mu i izvješća da se u smjeru Pariza užurbano preslažu francuske postrojbe, Moltke u stožer 1. armije 5. rujna šalje pukovnika (oberstleutnant) Hencha s izričitom zadaćom da 1. armiju zadrži i odmah je vrati na desnu obalu rijeke Marne.

No, sada su već svi njemački BC pretrpjeli niz pogodaka i oštećenja, a bitku je mogao nastaviti samo njemački BC Moltke.