Od akademske god. 1986./87. predavao je na Institutu za kršćansku duhovnost pri KBF-u u Zagrebu kolegije »Povijest monaštva i otačke duhovnosti« i »Marijanska duhovnost«.

Fenomen monaštva u najužoj je vezi s religioznim iskustvom općenito.

U ovom djelu naš vrsni poznavatelj otačkog razdoblja obrađuje monaštvo u nekršćanskom svijetu, monaštvo u židovstvu, kršćanski asketizam prvih stoljeća, monašku duhovnost, te povijest monaštva na istoku i zapadu.

Prepodobni David Garedžinski je jedan od osnivača gruzijskog monaštva, a živeo je u IV veku i bio učenik Jovana Zedaznijskog.

U nedavnoj ratnoj tragediji na prostoru Dalmacije, manastir Dragović je ponovo doživeo veliko stradanje, ostao je bez monaštva, opustošen, sa srušenim i uništenim manastirskim konacima.

U ovome možemo prepoznati utjecaj istočnog monaštva koje je Benedikt dobro poznavao.

Osim toga, monaštvo je zajedničko i istočnoj i zapadnoj Crkvi, jer i sv. Bazilije, utemeljitelj istočnog monaštva, nije osnovao u klasičnome smislu crkveni red.

Tribina u Zagrebu bila je posvećena aktualnosti monaštva.

Nakon iskustva benediktinskoga monaštva u Svetome Pavlu delle Abbadesse, Klara odmah hoće svladati i iskustvo novih oblika pokorničkoga života, kakvi su se vjerojatno provodili u Svetome Anđelu u Panzu.

Obojica zbog svoje dobrote i nade, koju pobuđivahu, bijahu veoma draga svetom patrijarhu zapadnoga monaštva.

I za kasnija vremena poznavatelji konstatiraju da je upravo apoftegmatska mudrost eremita bila iznenađujuće plodna: bila je srce ruskog monaštva u nastajanju, bila je prisutna kad se rađala Devotio moderna, nalazimo je kao nadahnuće franjevačkih karizmatičkih pokreta i kao duhovni oslonac pijetističkih zajednica u luteranskoj Njemačkoj, prisutna je u duhovnosti Johna Wesleya, Johanna Arndta i Gottfrieda Arnolda da se ne spominju njihove uloge unutar filokalijskih pokreta i monaških preporoda u Rumunjskoj, Rusiji i Grčkoj.

Sveti Antun se smatra ocem monaštva

Dolazim iz " zemlje s Nila ", i jedne drevne Crkve i zemlje postojbine monaštva, podsjetio je Tawadros II. u svojem govoru, dodajući kako je i za njega taj susret velika radost te je pozvao Papu da posjeti njegovu zemlju.

Početkom akademske god. 1984/85. predavao je na Institutu za teološku kulturu laika pri KBF-u u Zagrebu, a od 1990./91. član je profesorskoga zbora Papinskoga ateneja Antonianum u Rimu, na Institutu za duhovnost gdje je u prvom semestru akademske godine 1990./91. predavao kolegij »Počeci i razvitak prvobitnog monaštva«.

Također, specifičnost same Bosne čini " hereza " bosansko-humskih krstjana, koju su starija znanstvena istraživanja smatrala ogrankom dualističko-gnostičke sekte potekle od bugarskih Bogumila, no po općenito prihvaćenim novijim znanstvenim spoznajama radi se o vjerskoj sljedbi nastaloj iz zapadnog kršćanstva koja je kao osnovu imala nerazvijenu katoličku teologiju (uz neke organizacijske elemente preuzete iz pravoslavnog monaštva), a nastala je i održavala se zbog relativne izoliranosti bosanskog područja.

Sveti Romuald, kojeg slavimo 19. lipnja, monah je koji je oko 1000. godine pokrenuo struju unutar već aktivnog pokreta za obnovu redovništva, točnije monaštva.

Isto? no monaštvo ne poznaje razgranatost zapadnog monaštva ili redovni? kog života.

Obično se spominje Egipat kao kolijevka monaštva, iako je danas jasnije da su različiti oblici monaškog života istovremeno nastajali u više pokrajina kršćanskog Istoka.

" U skladu sa životom usvaja se istina ", rekao je veliki nastavnik umnoga monaštva - sveti Isaak Sirin.

Liturgiju i parastos u punoj Crkvi Rođenja presvete Bogorodice služio je episkop gornjokarlovački Gerasim uz sasluženje sveštenstva i monaštva eparhije, nakon čega je u Hrvatskom domu predstavljana knjiga Čedomira Višnjića i Drage Roksandića " Glina 1941 ", rađena po zapisima Branka Vujasinovića kome su ustaše u maju 1941. ubile oca i rođaka.

Isti je slučaj i sa delom monaštva što se vidi iz izjave jeromonaha Danila, inače doskorašnjeg zamenika o.

Braneci taj nauk, napao je, malo i pretjerano, i velikog ucitelja zapadnog monaštva Ivana Kassijana, osnivaca i opata samostana Svetog Viktora u Massiliji.

Prvih godina XIX. st. nekolicina sljedbenika Veličkovskog njegovala je buđenje hezihastičkog monaštva.

Unutar kršćanstva popis je prvi predlagao teoretičar pustinjskog monaštva Evagrije Pontski, u četvrtom stoljeću, i to listu od osam grijeha:

Uz sv. Augustina koji je bio veliki zagovornik cenobitskog monaštva na Zapadu, valja spomenuti i sv. Bazilija koji je glavni promicatelj bratskog života na Istoku.

Uloga monaštva u savremenom svetu je izuzetno velika jer ono predstavlja snagu koja preobražavajuće deluje ne samo na sam život Crkve, već i na celu vaseljenu.

Iako je u današnje vreme sveopšteg idolopoklonstva i humanisticke civilizacije i kulture sve više poziva na reformu autenticnih vidova monaškog života u pravcu« humanizacije »monaštva kroz haritativno obrazovne i kulturno naucne delatnosti, u duhu pravoslavnog monaškog predanja verno se cuva autenticni lik monaškog života koji je vekovima važio i važi kao najsnažniji izraz hrišćanskog maksimalizma i ranohrišćanske siline vere i oduševljenja koji neprestano krepi i novim poletom nadahnjuje celokupni život Crkve.

Upravo je zato veliki znacaj monaštva jer ono neprestano svedoci eshatološko naznacenje coveka i cele tvari i podvižnicki etos Crkve Hristove.

" Gospodine, nauči nas moliti " prva je knjiga iz zajedničkoga pothvata " Benedictus " Samostana sv. Margarite s Paga i Glasa Koncila kojime se i današnjim bogotražiteljima žele ponuditi djela duhovne tematike drevnih i suvremenih autora, nastalih na vrelima Pravila sv. Benedikta oca zapadnog monaštva, i zaštitnika Europe.

To je ono što se dogodilo i u životu sv. Antuna Pustinjaka, oca monaštva, koji je, nakon slušanja Evanđelja, odmah proveo u djelo ono što je čuo.