Možete vidjeti egipatske sfinge i sarkofage s mumijama, grobnicu faraona, Michelangelovog Davida, Milsku Veneru, Da Vincijevu Mona Lisu i još puno, puno toga.

Rusi ovdje imaju dvije, među kojima i globalno poznata Madona Litta (uz Mona Lisu najpoznatije Leonardovo ulje).

Ona je skakala sa Starog I vidjela Mona Lisu, tako da moram priznati da je u većoj prednosti od mene.

nakon upgradea firmwarea, prizvao sam svoje memorijske module i konstatirao da je diagoras iz melosa, kojega navodiš kao prvoga u nizu, a dodao bih i protagoru kao prvog agnostika, došao daleko kasnije od dolaska organizirane religije; ljudi su prilično prije i dulje prakticirali religiju od ne-religije. kao i nešto ranije, reagirao sam jer se iz tvog teksta na kilometar osjetio duh maoističkog slogana da je vjera otrov za um. daleko poštenije bi bilo početi tekst-gospodo ja sam ateist, vjera mi je strana, nisam je nikada prakticirao i sada ću komentirati pripovjetku o jobu; konstataciju da nisi htio pisati o religiji, a komentirao si poznati biblijski tekst je floskula i klasična (ne mogu odoliti da ne kažem " udbaška " navlakuša-što se u lopati postova iza tvojega pro et contra relligio razvukao kao golema zmijurina) i prema meni ne stoji. dakako je da si mogao pronaći daleko praktičnije primjere besmislenih i pravih žrtava u drugim religijama, a ne dohvatiti se joba i abrahama; mogao si se sjetiti stotine tisuća izvađenih srca nožem od opsidijana u aztečkim ceremonijama, žrtvovanjem djevojčica na vrhovima anda... dakako da sa naše strane ogledala ti obredi imaju okrutan i nama nedokučiv smisao, no mi našim svakodnevnim metrom mjerimo civilizacijska pravila o kojima imamo nepotpuna saznanja. nekada su nas učili da su graditelji piramida prisilno tjerani na teški fizički rad (marks bi odmah na tome bazirao traktat o eksploataciji ljudskog rada), no novija istraživanja su potvrdila da su radnici bili dobro smješteni i da je rad na piramidama bio u stvari počast, kao kada ste, recimo vi gradili prugu brčko banovići, ponosni što cijeli dan lopatate za velikog vođu, dozvolite da budem malo sarkastičan... žrtvovanja i žrtveni obredi su tradicionalno postojala u svim kulturama, a praktički donedavno su na pacifičkim otocima pravili rižot od protivnika. čak je i tvoj veliki uzor drug staljin žrtvovao vlastitog zarobljenog sina početkom II svj. rata, ne dozvoljavajući da ga zamijene. knjiga o jobu, kao i u mnogim religijama je paradigma o ispitivanju čovjekove snage i volje te spremnosti da do kraja brani svoja uvjerenja, u zoroastrizmu je to princip " aka manah " stanje svijesti koje izaziva zle misli, koji testira zoroastera na svom putu, u novom zavjetu je to dio o isusovom odlasku u pustinju i njegovim iskušenjima nečastivom, u moderna vremena je to mit o faustu, ili poznatom blues gitaristu robert johnsonu kojemu je đavo podario dar sviranja gitare, za uzvrat mu uzimajući dušu. dakako da je besmisleno svakodnevnim racionalnim pristupom komentirati religijska iskustva koja su psihička iskustva i kao takva teško dokaziva " fizičkim " dakazima, jer time upadaš upravo u zamku koju si sam sebi postavio, tumačenje tipa " što je pisac htio reći ". u tom smislu sam naveo i mona lisu, kao vrhunsko umjetničko djelo i iracionalnost kompleksne poruke i doživljaja koji izaziva taj naizgled banalni portret. moj post je pokušaj da ti ukažem da nisi u pravu, a ne analiza karaktera tvoje osobe, koja mi i nije naročito zanimljiva. za kraj, a što drugo, prigodna zen priča:). tumačenja ostavljam internetskoj pastvi: " Učitelja zena Hakuina, susjedi su hvalili kao čovjeka koji živi čednim životom.

Neki drže da je kopija koja će biti predstavljena u Ženevi rad nepoznatog slikara koji je Mona Lisu jednostavno učinio mlađom preslikavajući Leonarda.

To je šala na račun turista koji u Louvre dolaze samo da vide Mona Lisu.

Doci u Rio a ne vidjeti Maracanu je isto kao doci u Rim i ne vidjeti... hmm, koga ono, aha, Mona Lisu Maracana je najveći stadion na svijetu koji do nedavno nije imao sjedala te je mogao primiti i do 200 000 gledatelja (u finalu svjetskog prvenstva 1950. između Urugvaja i Brazila navodno je bilo i vise od 200 000 gledatelja), no danas, kada su postavljena sjedala može primiti samo oko 90 000 ljudi.

Možete i to, ali za posljedice odgovaramo jedino ako takva disciplina iznjedri neku novu Mona Lisu.

Da je ona zivjela u 16 - tom stoljecu, Leonardo Da Vinci nebi bio crtao Mona Lisu, nego nju.....

Nakon što je Trefer svladao Mona lisu, Mamma mia je danas uvjerljivo svladala Trefer i tako je nadomak naslova u malom nadmetanju pizzerija.

Od Kokovih pustolovina u pamćenju mi je najbolje ostala ona pariška tokom koje Koko i Zlatko uspješno spašavaju nestalu Mona Lisu, ali na kraju nas čeka neočekivani obrat.

Čini mi se da je čovik koji kapi toliki čovik i da toliko kapi da vrlo vjerojatno i knjigovođe gleda istim očima kao Mona Lisu.

S desne strane mladića je prelijepa djevojka, pogled nje evocira slavnu Mona Lisu.

Jesi vidjela Mona Lisu? " Kao i ono " Jesi li skakala sa Starog mosta? "

Nisam nikada vidjela Mona Lisu, ali po pričanjima i prašini koju i dan danas diže, mislim da je ova slika s njom u rangu.

Kaže: postat ćemo imuni nećemo više gledati klečećki neće nas više spopadati razjapljenost ustiju kad ugledamo Rubensa ili Mona Lisu (pošto će nam sve to biti već viđeno... tisuću puta).

Čak je čuvenu Mona Lisu davne 1911. godine iz Louvrea ukrao nitko drugi nego portir.

Stari grci imali su Helenu zbog koje su se vodili ratovi, Egipćani su imali Kleopatru, Picasso je imao Mona Lisu, a mi danas imamo...

Mnogi najpoznatijom slikom na svijetu smatraju portret jedne žene Mona Lisu Leonarda da Vincija.

Čudit će se ko da su vidjeli Mona Lisu.

Od surealizma do modernizma, plastičnu su divu postavili u djela Vermera - djevojka sa staklenom perlom, Leonardovu Mona Lisu, Kip Slobode ili pak Nefertiti

Leonardu da Vinciju trebalo je 15 godina da naslika svoje najpoznatije djelo Mona Lisu, a vjerojatno je velik dio tog vremena potrošio kako bi na više mjesta u tu sliku naslikao skrivene tekstualne poruke mikroskopske veličine, od kojih su neke otkrivene tek potkraj prošle godine.

Nevjerojatan je put koji su računala prošla od vremena kada je pisač u ERC-u bivšega Razvitka zapanjenim učenicima metkovskih osnovnih škola na 132 - kolonskome zebra papiru kombinacijom raspoloživih brojaka i slova iscrtavao Mona Lisu ili Mickeya Mousea.

Tko šiša prošlost, Mona Lisu na zebra papiru, bitove i bajtove?

Naravno, imbecilno je sada odgovoriti: Mona Lisu, tj. nabrajati ono što pripada svima i što na neki način već posjedujemo.

Kad ho ć eš vidjeti Mona Lisu, ideš u Louvre i gledaš je.

Tko je naslikao Mona Lisu, tko je otkrio Ameriku, kako se zove naš najpoznatiji general u bijegu?

To je kao da kažeš da Da Vinci nije nešto jer je naslikao " samo jednu Mona Lisu ".

" To je kao da sam pronašao Mona Lisu na tavanu ", izjavio je medijima uzbuđeni Karl, dok je Joe Orlando, čelnik Udruge procjenitelja autentičnosti sportskih memorabilija, potvrdio da je ovo bio kapitalan pronalazak.

Krađu stoljeća iz pariškog muzeja Louvre počinio je talijanski radnik Vicenzo Perugia, koji je tada imao 30 godina, a dobro je poznavao muzej, jer je pomagao u izgradnji zaštitnog stakla koje je štitilo Mona Lisu.