Njegovi pripadnici svako tal. nacionalno gibanje poistovjećuju sa svojim pokretom, pa tako govore o iredentističkom pokretu 1848. i 1849., ali se on formirao i dobio zamah tek 1860 - ih, i to ugl. u zakonitim okvirima i koristeći prostor djelovanja što ga je omogućivao upravo oživjeli parlamentarni sustav u Habsburškoj Monarhiji.

Hrvati su ostali dosljedni viziji bana Jelačića Banovina u saveznoj Monarhiji, dok su se Madžari vratili na postavu Layosa Kossuta: magyaru nemet villagu ember.

Koncem 18. i početkom 19. stoljeća, uvjetovan značajnim društvenim promjenama (afirmacija srpske građanske klase u Habsburškoj monarhiji i srpski ustanci u Osmanskom carstvu), stvoren je normativni tlak nužan za radikalni prijelom s prošlošću, utjelovljen u djelu etnologa, folklorista i jezikoslovca Vuka Karadžića.

U tadašnjoj Austro-ugarskoj Monarhiji nisu se popisivale narodnosti, već jezici koji ma su ljudi govorili, pa među gore navedene Nijemce valja pribrojiti i velik broj Židova koji su se služili njemačkim jezikom.

Socijalistički raspoloženi republikanci monarhiju smatraju nespojivim s idealima jednakosti, a komunisti u monarhiji vide simbol starog poretka, odnosno jezgru otpora diktaturi proletarijata, koja se zbog toga mora ukloniti.

Opatija, Crikvenica, Novi Vinodolski, Losinj, Rab, te Brijunski otoci koje je 1893. kupio austrijski industrijalac Kupelwieser i namijenio elitnom turizmu, isto kao i Opatija koja je postala stjeciste mondenog svijeta u Habsburskoj Monarhiji.

Ona je bila vođena idejom hrvatsko-srpskoga političkog saveza, koja je u početku označavala borbu za bolji ustavni položaj Hrvata i Srba u Monarhiji, da bi poslije njezino vodstvo, u kojoj su vrlo snažan utjecaj imali srpski političari Svetozar Pribićević i Dušan Popović, vodilo oportunističku politiku.

Dvije godine poslije, 1877, Starokatolička crkva postala je legalna i u Austro-Ugarskoj Monarhiji.

Žestoko brani princip da se svjetovnoj vlasti (monarhiji) prepusti autonomija vladanja, bez ingerencije crkvene vlasti, udarivši tako temelje monarhijskom apsolutizmu.

Međutim, Teslin stari kraj nije Srbija, on je rođen u nekadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, točnije u Hrvatskoj i umjesto u Beogradu, njegovi su rukopisi trebali završiti u Hrvatskoj.

Strossmayer je bio nosilac južnoslavenske ideje a u bliskom vremenu je i Jelačić bio austrijski instrument u gušenju nacinalne revolucije u monarhiji, svatko iz svojih razloga i uvjerenja a nitko zbog toga manje Hrvat.

Južnu Moravsku s Hrvatskom vezuje mnoštvo povijesnih i aktualnih odrednica - slavenska bratska uzajamnost i sličnost jezika, iskustvo višestoljetnog zajedničkog življenja u Habsburškoj, odnosno kasnije Austro-Ugarskoj Monarhiji, poznata i nepresušna zaljubljenost Čeha u hrvatski Jadran.

U Habsburškoj Monarhiji Carevom odlukom od 13. XII.1856. naloženo je usustavljivanje primorskih mjera, počevši od 1. I. 1858. Zakonom od 23. VII.1871. Monarhija je u potpunosti prihvatila novi sustav mjera.

Gospoda u Austro ugarskoj monarhiji koja je tada skijala to nikada nije činila, pa nemojte niti vi danas.

Britanci u većini ostaju vjerni monarhiji, pokazala je anketa provedena u travnju 2010.: 59 posto misli da je njihovoj zemlji bolje kao monarhiji nego da je republika.

Uostalom, ako će nam gradonačelnici biti bolesnici, možda da ipak još jednom razmislimo o monarhiji?

O tome što se dogodilo 6. siječnja 1929. uglavnom nam je poznato: zaoštrivši političku krizu do točke u kojoj se u Narodnoj skupštini puca po zastupnicima, kralj je, manevrirajući još neko vrijeme sa svrhom potpune kompromitacije parlamentarizma, izašao iz »mrtvog kuta« (ukoliko je ikad u njemu i bio a gdje mu je mjesto u parlamentarnoj monarhiji) te svom »dragom narodu« obznanio da ukida ustav i parlament te osobno preuzima vođenje države.

Moja sklonost Ciceroinovom prijevodu proizlazi i iz Aristotelovog utjecaja koji je nasuprot despociji, tiraniji i čak monarhiji, preferirao vladavinu zakona (demokracija ili republika) i smatrao to velikom čovjekovim postignućem.

Kako je odmicao Prvi svjetski rat, u Austro-Ugarskoj Monarhiji počelo je nedostajati hrane, a zemlja se našla na rubu humanitarne katastrofe.

hm hm hm... hvaljen Isus... i naša crvena " sdp - hdz " mafija konačno se uvađa nova " pravedna ".. demokratska anarhija ipak sve je bilo bolje u astro - ugarskoh monarhiji... a da ne pominjem u onoj ogavnoj konačno " rastranširanoj " jugoslaviji

Dobrovoljno vatrogasno društvo u Varaždinu treće je osnovano društvo u Austro-Ugarskoj monarhiji.

U bivšoj (Austro-Ugarskoj) monarhiji ovo jelo se zove topfenknödel " (na njemačkom).

Nakon ustavnih reformi krajem šezdesetih godina 19. st. u Habsburškoj Monarhiji došlo je do značajnih političkih i društvenih promjena.

Narod u feudalizmu i monarhiji nema vlast, dok narod u republici ima.

Novi dvorac ulazi u povijest hrvatskoga graditeljstva po izvornom tehničkom rješenju zaštite od vlage i podzemne vode uporabom armirano-betonskoga korita, a to je početkom 20. st. bila novost ne samo u Hrvatskoj riego i u tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji.

Uspostavljanje trajne protuepidemijske zaštite u cijeloj Habsburškoj Monarhiji, pa tako i u Hrvatskoj - sve u svrhu reguliranja i organizacije kužnog redarstva - trajalo je od vremena cara Karla III. (1710. - 1740.) i objavljivanja serije zdravstvenih odredbi, propisa i zakona sve do normativa iz doba carice Marije Terezije (1740. - 1780.), kada je čitavo javno zdravstvo Monarhije regulirano " Zdravstvenim normativom " Gerarda von Swietena 1770. godine.

Pilarovo zanimanje nije bilo nimalo neuobičajeno, ako se zna da je taj škotski publicist bio autentičan izvor političkih obavijesti britanske javnosti o Podunavskoj Monarhiji i da je dosta pozornosti posvećivao upravo istraživanju ÂťjužnoslavenskogÂŤ pitanja.

Za razdoblje austrijske uprave vezani su i počeci osnovnog školstva u Sinju, a polovicom XIX stoljeća u Sinju su ustanovljene još dvije značajne prosvjetne i kulturne institucije: 1853. Otvorena je pri franjevačkom samostanu klasična gimnazija kao prva viša škola u Monarhiji u kojoj je nastavni jezik bio hrvatski, a 1860. Pri gimnaziji je osnovan Museum starina kao četvrta takva institucija u Hrvatskoj.

Da sad rečem kako bi tribalo vratit Crkvi vođenje matičnih knjiga (i civilnih kao u K. und K. monarhiji) - streljali bi me.

Nakon toga slijedi prikaz ključnih političkih zbivanja 1914 1918., pri čem je naglasak stavljen na djelatnost hrvatskih, slovenskih i srpskih političara u Monarhiji i u emigraciji, a širi kontekst određen ponajprije kao njemačka ekspanzionistička težnja koja dominira od početka 20. stoljeća.