A ne nametati krivnju jer ne slijedi loš model ideje monotone monogamne bračne zajednice zasnovane na ugovoru po kojoj će supružnici biti doživotni uzrok za međusobnu krivnju i optuživanje, pa će frustracije liječiti trčanjem za novcem, materijalnim užicima, uživanjem u hrani, natjecanjima, klečanjima pred oltarima (crkvenim, domovinskim ili ideologijskim svejedno) i drugim kompenzacijama za nezadovoljeni život pri kojima će nastati neuroze, psihoze, pri kojima će biti loši uzori za svoju djecu, pa će i od njih tražiti na silu to što zovu ljubav kao što traže od svojih supružnika, hijerarhijski podređenih osoba na poslu, hobijima, pa će krivnju što su loši roditelji i ne posvećuju vrijeme svojoj djeci i ne nalaze zadovoljstvo u njihovom odgajanju (jer nisu ni sebe odgojili pa nemaju baš uspjeha i prebacuju krivnju na školu ili " loše društvo "..) kompenzirati davanjem im novca, a ovi će vlastite probleme će pokušati rješavati kao i njihovi roditelji; njihovi prvi uzori čije će potrebe pokušavati namiriti makar na podsvjesnoj razini i eto ti zatvorenog kruga u kojem se svi prostituiraju, nitko nije iskren i nitko sretan.