Globalni korporacijski monoliti u bitnom se smislu stapaju s većinom svjetskih vlada i polako zauzimaju poziciju koja im omogućava da određuju konkretne fizičke i materijalne uvjete života ljudi u čitavome svijetu: kakav zrak će disati, kakve zgrade će ih okruživati, kakav će posao raditi i hoće li uopće imati posla, koje će proizvode konzumirati, te kakvi će im se programi nuditi u medijima, a (uspiju li u tome) i na Internetu.