e simo, vala, usra ti i šefa i stanicu mogu reći, ja sam počela vezu sa svojim hanijem kad sam imala sedamnaest godina. sada imam trideset, i još uvijek sam s njim u vezi. i prošla sam istu takvu priču s njim, baš kad mi je bilo devetnaest ili dvadeset - spika je bila: " šta ja tebe imam vodati za rukicu, pa nismo balavci... nemoj moooolim te ići s prijateljicama na kavu, a šta ću ja sam kući... " i tako dalje, držao me na psiho tripu neko vrijeme, a ja sam cijelo vrijeme mislila - pa dobro, valjda me voli kad tako kaže. sex je bio super, a mazili smo se samo u privatnosti sobe - sačuvaj bože da bi se ljubakali negdje vani, gdje nas " vidi svijet ". nakon par godina, kad sam postala svjesna svoje nesvijesti, lijepo sam mu rekla: odoh ja na kavu sa ksenijom, nemoj biti žalostan picek, pa znaš da te volim više od svega - ne moram ti to ni govoriti... onda sam našla i muške prijatelje, pa sam i s njima išla na kavu - to je bio test za 5. e nakon što je shvatio da može biti posesivan ili sam, promijenio je priču. sad funkcioniramo savršeno. ja imam svoje prijateljice i prijatelje za kavu, a on svoje. subotom naveče se družimo sa zajedničkim prijateljima, i to tako šljaka već nekoliko godina. prema tome, draga zbunjena, ne daj se smesti. shvatit će on tu tvoju potrebu za soliranjem, samo mu treba malo vremena. muškarci su ti takvi - djeca do tridesete, treba im vremena da se ego smiri. i nemojte se viđati svaki dan - viđajte se triput tjedno. ako je to dovoljno da se nadebildaju mišići u teretani, dovoljno je da očvrsne i vezu. na udaljenosti se gradi povjerenje. to je formula svake dobre veze. (nikita 15.01.2008., 09:48:44)