Namjerno se nisam htjela javljati na kraju svih komentara, kao što je to sara napravila... jer nisam više htjela slušati ničija moraliziranja, jer svi griješimo manje-više.... al bitno je sebi priznati grešku, maknuti se - kako ive kaže.... i dalje se odgurnuti u svoj život.... strah me, emocionalno sam labilna, jer nisam bila svjesna toga koliko netko može s tobom manipulirati a da to ne kužiš... neiskustvo je tome carovalo..... ali sada, nakon noći i noći isplakanih, i kad osjetiš koliko ti se tijelo trese od bola, ljutnje i svega ostaloga, pribrala sam se.... i mnogi od vas tu koji su komentirali dali su mi za razmišljati i snage za dalje..... koliko netko želi vjerovati ili ne...... trudit ću se maksimalno za sebe, ne radim još, čekam posao, al upravo to čekanje ću iskoristiti za liječenje svoje duše i razlomljenog srca..... bila sam u vezama prije, al sve su kratko trajala, nisu to bili dečki pokraj kojih se možeš zadržati, i onda je naletio on... sve što bi si žena mogla poželjeti kod muškarca... zaista... ali kad sam malo dublje zagrebla, to je takva debela gluma bila, to je takva lažna finoća, jednom rječuj predstava samo za širu javnost da se vidi daje on fin i dobar, kulturan i naobrazovan, ali da ga netko vidi u onom svjetlu u kojem sam ja, pobjegao bi davnih dana..... e to je prazna osoba, bez poštovanja prema drugima, on zapravo ne voli sebe i svoj život, jer netko tko živi u takvoj laži ne može isijavati ničim dobrim unatoč tome što to želi..... možda će se moć skrivati još neko vrijeme al mislim da maska padne kad tad..... moja je pala, i više je neću stavit, jer sad iz ove prespektive vidim da mi se on morao desiti, jer je to bila lekcija, al ja sam je naučila.... i hvala bogu što nemam nekog pokraj sebe nebih mu mogla pogledati u oči, zaista ne..... život je zaista lekcija, a iskustvo me poučilo, da se dva puta zamislim ubuduće kako ću nešto uradit..... hvala ti na ovim divnim riječima.