Naš prvi i opći zadatak je da smo prije nego itko drugi pozvani da očuvamo svoj narod u onoj svestranoj živahnosti koja ne da narodima da izumru, u ovoj stalnoj i svježoj snazi, u onom tjelesnom, duševnom i moralnome zdravlju koje ne da da se pojavi bilo kakva propast, ni zastoj, pa ni nazadnjaštvo, najgori smrtni zločin, koji može da se vrši nad narodima.

To bi bilo moguće ostvariti redukcijom sadašnjih ovlasti predsjednika Republike i/ili ustanovom supotpisa njegova/njezina uloga tada bi pretežito ovisila o moralnome autoritetu osobe koja obavlja ovu funkciju.

U moralnome smislu, svaka je sramotna.

Već je dugo ono što se uči u školi u velikom raskoraku s realnim životom, pa škola ponekad djeluje kao nekakva izolirana ustanova gdje se uči upravo ono što djeci u životu nikada neće trebati, uči ih se kakvo bi ljudsko društvo trebalo biti, a ne kakvo ono jest, uči ih se potpuno nepotrebno moralnome ponašanju, radnim navikama, želi im se pokazati da se svaki uspjeh bazira na trudu i da su pamet i trud komplementarne stvari.

i stvarno @antracitići duboko suosjećam s nekim ženskim i muškim estradnim zvijezdama, jer su OSOBE (a tek onda vaše obožavane zvijezde) kojima u moralnome smislu i smislu opće ljudske sreće ide više nego nekima drugima ide naopako.

U moralnome smislu, dakako, za svakoga od njih može se svakako reći da je ne č ovjek.

Pokatkad se tek usputno, vezano za korupciju u gospodarstvu, čuje pitanje o moralnome problemu, tj. o duhovnome stanju pojedinoga čovjeka koji društveni život čini ljudskim ili neljudskim.

Da ples ostane umjetnost, počinak, odmor, poštena zabava, ne smije biti loš niti uzrok moralnome zlu, i to ni sam po sebi, ni poradi prilika vremena i mjesta, a napokon ni poradi važne prilike osobâ.

5. Nadbiskup Stepinac, istaknuvši da je tijekom desetljeća hrvatski narod puno pretrpio u moralnome pogledu, prije sedamdeset godina rekao je sljedeće: " Radi toga treba preporoditi javni i privatni život.

No time ništa nije rečeno o tzv. moralnome zlu koje ishodi iz ljudskoga slobodnoga djelovanja, a pitanje je također pokriva li evolucinističko tumačenje sve pojave tzv. zla u prirodi (usp. potresi, suše itd.).

Benedikt XVI je 2007. izjavio: Riječ je naime o povijesnome identitetu, kulturnome i moralnome, prije negoli zemljopisnom, gospodarskom ili političkom; taj je identitet satkan od skupa općih vrednota, čijem je oblikovanju pridonijelo kršćanstvo. Ne poričući istinitost ove tvrdnje koja je očita svakome tko objektivno sagleda povijest Europe, možemo pitati: Jesu li stanovnici Europe toga svjesni i, pogotovo, slažu li se s tom stvarnošću? Bojim se da nisu

Naprotiv, to da slobodni Bog stvoritelj utemeljuje jedinstvo između prirodnih procesa i povijesti slobode jest pretpostavka i predmet znanja samo u moralnome djelovanju (tj. na području praktičnoga uma) čiji je orijentir bezuvjetna volja za ostvarenjem opće slobode i pravednosti.

Treba dakle na praktičan način vjerovati, tj. u svojemu moralnome djelovanju kao temelj postulirati to da Stvoriteljeva božanska mudrost i tijek prirod noga događanja idu skupa.

Tko bi u nas, uopće, mogao skrbiti o društvovnom moralu i moralnome odgoju pučanstva?

Žrtve su tek maskote na moralnome smetlištu s kojega hrvatski nacionalni intelektualac dobacuje pune lopate humanizma.

Tako autor u pregovoru piše da se Krleža našao u moralnome i političkom procijepu: na jednoj strani, proskribirani su i progonjeni njegovi prijatelji i znanci još jedan odred žrtava nemilosrdnih političkih mlinova koji ciklički melju Hrvatskom svakih nekoliko desetljeća, a njega učvršćuju, na kraju životnoga puta, u dosljednome filozofskome pesimizmu: da ničega novoga nema po hrvatskim nebom i da novoga ne bude bilo.

Orlovsko djelovanje kreće se dakle na moralnome području, a ovo područje spada u djelokrug Crkve.

Svako će to pitanje o zlu, a posebno o moralnome zlu, odnosno grijehu, izvršiti dubok utjecaj na vaše duhovne stavove.

Jer, objektivno promotreno, u političkome životu naprosto nema posve dobrih rješenja (u moralnome smislu pojma); i najbolji potez u političkoj sferi ima svoju cijenu, žrtve, gubitnike, pa je svagda riječ o odnosu u najboljemu slučaju povrijeđeno je manje ljudi, oštećeno manje važno dobro

No, kako smo nesavršeni, kako našu volju može pokretati sklonost prema našim nagnućima, kako odredbeni razlog ne mora biti u moralnome zakonu koji jedino vodi prema najvišemu dobru, mi ni na koji način ne možemo težiti prema njemu ako ne pretpostavimo, postuliramo

Zaista, sramota je danas moralnome čovjeku biti građaninom ove države.

Dok su pred MSP-om kao stranke mogle i mogu nastupati samo države, pred nacionalnim i pred ad hoc međunarodnim sudištima u formalnome smislu optuženici su bili pojedinci, fizičke osobe, ali su se stvarno te osude u moralnome, pa i u pravnopolitičkom smislu protezale na čitave političke stranke, pokrete, pa i narode i države.

I to ne samo u moralnome smislu, nego i u pravnome.

Riječ je naime o povijesnome identitetu, kulturnome i moralnome, prije nego li zemljopisnom, gospodarskom ili političkom; taj je identitet satkan od skupa općih vrednota, čijem je oblikovanju pridonijelo kršćanstvo, stekavši tako obzirom na Europu ne samo povijesnu ulogu, nego i utemeljujuću.

Odgovarajući na pitanje je li fundamentalizam islamskog podrijetla, prof. Crollius ističe kako fundamentalizam prije svega karakterizira reakcija na suvremenost. Mnogi se muslimani osjećaju iz toga isključeni i podvrgnuti su vlastitim kulturalnim i vjerskim tradicijama: žele ih iznova potvrditi korištenjem političke i vojne moći u suvremenom svijetu, u kojem vide preveliku slobodu na moralnome i vjerskom području: talibani u Afganistanu primjer su tih ekstremističkih pozicija, nazočnih također u Indoneziji, Nigeriji i Sudanu, dok u arapskim zemljama ne uspijevaju poprimiti previše nasilne oblike, rekao je isusovac. Za fundamentaliste manjinu koja međutim često vlada cijelom zemljom - muslimanskom vjerom moraju biti obuhvaćeni svi stanovnici zemlje; premda se ostale religije toleriraju, njezini se vjernici ne smatraju građanima u punom smislu.

Treće, on je u predizbornoj kampanji javno i otvoreno zastupao moralne stavove protivne moralnome nauku Katoličke crkve i stavovima hrvatskih biskupa.

Središnji pojmovi etike jesu dobro i zlo u užemu, moralnome smislu.

U tom kontekstu je podsjetio na riječi koje je nadbiskup Stepinac izrekao prije sedamdeset godina o svemu onome što je hrvatski narod pretrpio u moralnome pogledu.

Ona postaje tek onda loša kada je stavimo u službu moralnome zlu.

Ne stoga što bi je se način na koji njeni građani uređuju svoje odnose unutar obitelji izravno ticao, već stoga što su održavanje, formacija i odgoj njena stanovništva u stabilnu emocionalnome i moralnome okruženju neophodni za samo postojanje i napredak te iste države.