Južnu Moravsku s Hrvatskom vezuje mnoštvo povijesnih i aktualnih odrednica - slavenska bratska uzajamnost i sličnost jezika, iskustvo višestoljetnog zajedničkog življenja u Habsburškoj, odnosno kasnije Austro-Ugarskoj Monarhiji, poznata i nepresušna zaljubljenost Čeha u hrvatski Jadran.

Početkom I. svj. rata s obitelji je evakuiran u Moravsku.

Ako prihvatimo sve popularnijeautohtono podrijetlo Hrvata, onda postaju aktualne mnoge zaboravljene legende, a jednučeško-poljsku zabilježio je Vjekoslav Klaić: tri brata Čeh, Ljeh i Meh doselili su s juga, iz zemlje Hrvati, i formirali Češku, Lješku i Moravsku.

Kad se pomisli na južnu Moravsku, onda je zasigurno jedna od prvih stvari koja asocira na nju vino.

Bijela Hrvatska je u tom stoljeću obuhvaćala cijelu južnu Poljsku (Malopoljsku i Šleziju), sjeverozapadnu Ukrajinu, sjevernu Moravsku i Slovačku, te sjeveroistočnu

Car Selim bješe dao nalog da ga silom ili lukavosću uhvate i u Carigrad pošalju, te mu Turci praviše dosta zasiedah da ga uhvate ili ubiju; ali što njim nepodje za rukom, to učini nevještina ljekarska; jer godine 1572 kad se odputi uprav u Nikolsburg u Moravsku, na svoju svatbu koju htjede držati s Juditom Kerećenjievom, kćerju bogatoga hrvatskoga vlastelina, oboli u Varaždinu na čirovih (mozolih), naraslih oko uha, u koje, kad jih liečnik razreže, iz nepazljivosti škorpijonsku mast ulije, našto bolestniku glava silno oteče, te od ove bolesti umre on dne 1. Prosinca 1572 u 36. godini.

Uslijed neprestanih progona konačno je napustio Cres i otišao sa svojim sinom Matom u Moravsku.

Krista svevska plemena (Markomani i Kvadi) zaposjela su današnju Češku i Moravsku.

Nakon smrti Metoda 885. morao je napustiti Moravsku, a bugarska ga država šalje na područje Makedonije gdje je, kao što su nekad Ćiril i Metod, podučavao nove učenike glagoljici.

Metodije se vratio u Moravsku i nastavio širenje vjere među Slavenima sve do svoje smrti 6. travnja 885. godine.

Poticaji su svakako dolazili s istoka, ali se ubrzo uspostavio i obrnuti protok iz glagoljaškog kruga sjevernog Jadrana. [ 19 ] U traženju vremena prvog dodira humsko-dukljanskih Slavena s glagoljicom ne treba zaboraviti na još jednu mogućnost: 867. godine, četiri godine nakon dolaska Konstantina i Metoda u Veliku Moravsku, Bizant učvršćuje svoje pozicije na istočnom Jadranu.

Spominjući se njihova dolaska u Veliku Moravsku, Ivan XXIII. naglašava važnost njihove misije za jedinstvo kršćana, s velikom željom i nastojanjem oko ponovnog sjedinjenja Katoličke crkve i istočnih kršćanskih crkava.

Nakon što su osmislili novo pismo - glagoljicu i na staroslavenski jezik preveli dijelove " svetih knjiga ", oni su se 863. godine na poziv moravskog kneza Rastislava uputili u Moravsku u misiju širenja kršćanstva. (Napisala i snimila Gordana ČALIĆ ŠVERKO)

Otišao je u Moravsku te je u Kostolu boravio i širio reformatorske ideje.

g) Moravsku, sa sjedištem u Kruševcu

Matija je s vojskom ušao u Ä ešku i natjerao brata da s njime sklopi ugovor o diobi vlasti po kojemu je Matija dobio Ugarsku, Austriju i Moravsku, a Rudolfu su ostali Ä eška, Tirol i Prednja Austrija.

Čehoslovačka, bivša država u srednjoj Europi koja je obuhvaćala povijesne zemlje Češku, Moravsku i Slovačku.

Nakon sporazuma u Münchenu (29. rujna 1938) Francuska i Velika Britanija dopustile su Njemačkoj okupaciju svih područja u Češkoj u kojima su Nijemci činili većinu, i već 1939. njemačka vojska okupirala je Češku i Moravsku pretvorivši ih u protektorat, a Slovačka je postala nezavisna država iako je tijekom cijeloga II. svjetskoga rata vojno i politički bila podređena Njemačkoj.

Tada je papa Hadrijan II. posvetio Metodija za biskupa, te ga poslao kao svoga poslanika u Moravsku.

Tako se Metoda opet vratio u Moravsku, unatoč svim napadima, smicalicama i klevetama.

Moravsku i Šleziju), gdje je sve do 1945. - 1946. godine živjela brojna njemačka manjina njih od 3 do 3,5 milijuna.

Za vrijeme I svjetskog rata kada su austrijske vlasti očekivale velike ratne operacije u Istri, uslijedila je deportacija žena i djece, tako da se i danas neki najstariji Kanfanarci sjećaju da su kao mala djeca 1915. otišli za Moravsku. 1930. g.

Boleslav je još k tome 1003. intervenirao u Češkoj te cijelu Češku i Moravsku pripojio Poljskoj, koja je tako postala snažna država te ugrožavala njemačke interese na Istoku.

Mir je sklopljen nakon godinu dana borbi (1005.) kojim se Češka otela poljskoj vrhovnoj vlasti, ali je morala priznati njemačku vrhovnu vlast; Lužica je pripala Njemačkoj, a Poljska je zadržala Moravsku i Slovačku.

Mirkovićeva obitelj evakuirana je u Moravsku u selo Moravićani na rijeci Hani (nakon ulaska Italije u rat 1915. godine).

Je li se ona prvotno ovdje ukorijenila a onda širila na sve strane, a možda i u Moravsku?

Na poziv kneza Rastislava otišli su u Moravsku propovijedati kršćanstvo, a umnožene crkvene knjige davali su svećenicima koji su nastavili rad na prosvjećivanju naroda.

Nakon njegove smrti Češkom je zavladao poljsko-litvanski kraljević Vladislav Jagelović, koji se također sukobio s Matijom Korvinom i pri tome izgubio Moravsku, Šlesku i Lužicu.

No, putem je skrenuo u istočnu Moravsku da se na jednoj želježničkoj stanici vidi sa svojom zaručnicom, tada učiteljicom u jednom gorskom moravskom seocetu.

I Kinga je, s Boleslavljevom obitelji, upoznala bijeg i progonstvo u Ugarsku, a onda u Moravsku, pored jednog cistercitskog samostana.