Ta Čehinja bez češkog državljanstva (rođena je u Pragu) čiji je predak Jan Holy prvi preveo Bibliju na češki, pasionirana zaljubljenica u Tibet i Indiju, koju je znatiželja vodila u zemlje u koje je mene vodila životna i profesionalna sudbina (Egipat, Kina, Indija...), pasionirana čitateljica knjiga o egipatskim faronima, bivša vegeterijanka, slušateljica hibridne " glazbe (voli slušati obožava Davida Bowieja, Kate Bush, Massive Attacka, Coldplaya, Mobyja, Dido, Grace Jones, ali i Brahmsa i Mallera, pa i new age poput Vangelisa i Enija Morriconea), pa što se manje spominje šefica kabineta bivšeg ministra dr. Iva Banca, bila je crni labud u kukuriku kokošincu ".

Koncert glazbe Ennija Morriconea otvara se temom iz filma Bugsy redatelja Barryja Levinsona iz 1991, a biti će izvedene i skladbe iz špageti vesterna Sergia Leonea Za šaku dolara (Per un pugno di dollari, 1964.) te filma Misija (Mission, 1986.) Rollanda Joffea.

Glazbenu sastavnicu ovogodišnjeg Festivala igranog filma u Puli čini i već najavljena koncertna večer talijanske filmske glazbe skladatelja Ennia Morriconea i Nine Rote na kojoj će svirati trubač Mauro Maur i pijanistica Françoise de Clossey.

Posebno je banalan način na koji redatelj karikira uskogrudnost provincijskog mentaliteta, zbog čega je cjelina povremeno teško gledljiva, a dojam donekle spašavaju glazba Ennia Morriconea te kamera Lajosa Koltaija.

Večer je protekla u znaku spektakla od laserskog showa s poznatog svjetionika La Lanterna, talijanskih majstora komedije Alea i Franza koji su zajedno s glumicom Katiom Follesa vodili program, pjevača Gina Paolija koji je izveo svoje klasične hitove do maestra Ennija Morriconea s 55 - članim orkestrom.

Händela i Gabrielovu obou iz filma Misija Ennija Morriconea (sva je djela aranžirao tubist Roland Szentpáli), Krunoslav Babić pokazao je kako se tubom mogu svirati i popularna djela klasične i zabavnije provenijencije, ali mu nije uspijevalo privući pozornost koju je izazvao Mead.

Anđeoski glasovi Nele Šarić, Ani Vuletić, Elme Burnić i glazba Željke Spinčić u izvedbi skladbi od gregorijanskog korala, preko Johanna Sebastiana Bacha do Ennia Morriconea i tradicionalnih kršćanskih pjesama teško da bi koga ostavili ravnodušnim.

Ako TI želiš naučiti nešto o glazbi umjesto da se kurčiš samome sebi slušanjem lijevih psihodeličnih albuma, sakupi si radije što više možeš soundtrackova i kompilacija od Ennia Morriconea, pa ćeš konačno spoznati što znači osim praznog orgijanja sa instrumentima dati melodiji i dušu i krv i meso i jednu sasvim novu dimenziju.

Slušaj Morriconea i otkriti ćeš možda ono za što misliš da tražiš.

Hot Rail je povremeno zvučao kao obnovljeni soundtrack iz starog western filma, a zbog neskrivenih utjecaja Enia Morriconea to je prije mogao biti neki od spaghetti westerna Sergia Leonea nego hollywoodski klasik Johna Forda.

Nove glazbene susrete Filharmoničari zakazuju već sredinom siječnja, a do kraja sezone najavljuju još obilje dobre glazbe - od Randyja Breckera do Valerija Gergijeva i od Ollija Mustonena do Ennia Morriconea.

Na prvi spomen spaghetti westerna svima u ušima odzvanjaju taktovi glazbe legendarnog Morriconea dok vam se pred očima odvija filmska čarolija dirigirana od strane vizualnog maestra Sergia Leonea, no niti sam Tarantino nije toliko predvidljiv (a bogami ni smio) da kopira velikog Leonea, već je većinu pažnje usmjerio odavanju počasti nedovoljno opjevanom Sergiu Corbucciu.

Za razliku od prvog meča, kad je u dvoranu ušao na temu Ennija Morriconea iz špageti-westerna, Cro Cop se Zagreb Arenom pred meč protiv Žuravljeva prošetao na hit Duran Durana Wild Boys, koji je s godinama postao njegov zaštitni znak.

Uvodni broj ima nešto od Morriconea čiji soundtrackovi stoje kao omiljena referenca najrazlilčitijih bandova a Hail Bop pak, u intru same teme, štogod od Frankie Goes To Hollywood, psihodeličnih začinjavaca šezdesetih pa i nekih uvrnutih Stonesa via Brown Sugar. Default je intrigantna kombinacija Franza Ferdinanda i šezdesetih, Firewater u optjecaj stavlja i malo glama u uvodu broja te rhythm and bluesa britanskih šezdesetih a Waveforms pojačava ionako stalno prisutan ritmički naboj.

Kako zvuče uživo možete se uvjeriti i sami, stoga znate što vam je činiti - rezervirajte početak travnja za Kino Grič jer Calibro 35 izvest će niz glazbenih tema akcijskih, te horor filmova 70 - ih skladanih od strane velikih kompozitora filmske glazbe spomenutog perioda: Ennija Morriconea, Piera Piccionija, Goblina (band), Nine Rote, Armando Trovajolija, i drugih.

U prvom dijelu Stjepan Hauser i Luka Šulić su se svirajući sa Zagrebačkom filharmonijom pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića vratili svojim klasičnim korijenima i klasičnom glazbenom obrazovanju svirajući uzvišeni Benedictus Karla Jenkinsa, dostojanstvenu i uznositu Elegiju Gabriela Faurea, Gabriel ' s Oboe Ennia Morriconea, strastveni Oblivion Ástora Piazzolle te veličanstvenu Haydnovu Simfoniju br. 45 Farewell.

Louis Elegy u kojoj su se Lanegan i band sjajno naslonili na poduke i Enniea Morriconea i Calexica.

Filmska glazba, baš poput ovog filma, spoj je svega zamislivog Ennija Morriconea, sintesajzera, tradicionalne orkestracije

Volim i Billy Joela, Morriconea, Vangelisa, Yannia, Phil Collinsa, Coldplay, Loreenu McKennitt, Mark Knopflera solo obožavam u posljednje vrijeme, Angela Badalamentija, Julee Cruise, Shelby Lynne, Chris Reau, Massive Attack pomalo, dosta albuma i od Waitsa (pogotov The Heart Of Saturday Night), Sarah Brightman, Beth Gibbons, ABBA, Ellu Fitzgerald, klasičnu, filmsku, pop-rock-country-blues-jazz i svašta čega se ne mogu sjetiti, no zavisi od grupe do grupe i od izvođača do izvođača i to je moj ukus i iskreno zaboli me što netko misli o mome ukusu jer ja bar znam da zbilja slušam tu glazbu jer mi se sviđa, a ne zato što neki prdonje nešto etiketiraju kao " kvalitetno " jer nemaju svoj život, pa su zaposleni kao kritičari ili amaterski slušatelji glazbe, pa će mi reći da je ono što volim kič i ljiga, a mogu mi eto kurac lijepo popušiti sa malo leda i limuna koliko mi je stalo do njihovog mišljenja.

Tornatoreov film prati sjajna glazba Ennija Morriconea, koju je dijelom izveo kao dio neviđenim ovacijama ispraćena i izvrsna koncerta održana u Auditoriju Pio pored Vatikana, starom sjedištu orkestra Santa Cecilia.

Scott je imao svog Vangelisa, Leone Morriconea, Kurosawa u Ranu svog Toru Takemitsua, Besson Erica Serru, Spielberg Williamsa.

Film počinje s izravnom posvetom špageti-vesternima i neizostavnom glazbom Ennia Morriconea, no ne događa se za vrijeme Divljeg Zapada, već u svijetu alternativnog Drugog svjetskog rata, onakvog kakav postoji samo u mašti Quentina Tarantina.

Ukratko: od etna do jazza, od Magdića do Morriconea.

Na programu su bila djela A. L. Webera, G. Caccinia, J. S. Bacha, U. Pieronia, U. Nehisa, J. Hornera i E. Morriconea.

Clint Eastwood na ekranu, lagani taktovi glazbe Ennija Morriconea i sve je moglo početi, začinjeno trodnevnom kišom i blatom do koljena.

Rock, jazz i sva ta neistražena područja unutar su prevelika čak i za dobrog Morriconea, a kamo li ne za jednog klauna šarenih naočala.

Ja više sličnosti vidim između Eltona i Morriconea zaprav, nego između Morriconea i svih onih koji se furaju na njega, kao npr.

Kao što smo spomenuli na početku, u Bilo jednom u Americi se osim skladane glazbe Ennija Morriconea pojavljuje i nekoliko poznatih hitova s područja zabavne i klasične glazbe.

Film prati snažna partitura velikog talijanskog skladatelja Ennija Morriconea.

Ne znam što je puštano, ali me podsjetilo na Morriconea/Vangelisa ili na nekakvu glazbu za filmove s temom beskrajnog prostranstva svemira.