marija, ja čak mislim da sam i premalo napisal, he, he. pomogel sam curama, rekel im za keuppa i adlera i patchwork-kombinacije, da im bude bolje u životu, dok si ti srala i napadala, jer si frustrirana i nisi više tak mlada, bla, bla. puna mi je kita flundri koje sve znaju, a dalje od širenja nogu nikada nije otišla i dosta mi je managera koji doma nema ni jednu knjigu jacka welcha i pametnjakovića sa ulica koji su prešli četrdesetu, a moraš im pojašnjavat da šećeri nisu bjelančevine iako su bijeli, jebo vas vaše izolirano klerošovinističko 21. sjeverno-korejsko stoljeće. i za taoizam i zen ste rekli da mu nije vrijeme, a pune su knjižare toga, upravo danas, i zadnja je tema u bloomberg businessweeku o kini i kissingeru pod naslovom the tao of dr. K. u svojim memoarima donald rumsfeld (known and unknown: a memoir) na bezbroj mjesta spominje dobrobiti od zena i meditacije i čvrstoće stava, da ne govorimo o deepaku chopri i ostalim guruima, o covinu koji je masu toga pobral od istočnjaćkih učenja, dok vi kao mislite da nije vrijeme, što samo znači da ništa ne pratite, osim ovih sitnih frka u rh... mare, kaj se tvojih prigovora tiče, to je kao da sam te pitao zašto ti nemaš volje, ideja ili hrabrosti ovdje nešto javno priznati robbieu williamsu, orlandou bloomu, robertu pattinsonu ili olivieru martinezu, ono kaj se kao megalomanije tiče? i mnoge ukrajinke su hrabre, ali ne i u glavi dovoljno uređene. tak je to. prema tome, znaš ti dobro zakaj nisi hrabra. kaj bi mu uopće rekla? daj mi lovu za ferrari. ili kaj? jer to kaj kaniš ponuditi, toga ti tipovi imaju kaj bi to mogel s lopatama grabit. severinica naša draga si je zato to putovanje napravila na području ex-jugoslavije, i dobro. sad ima finog i pažljivog gospodina. alka vu i pokosica uz pomoć dikanove love pokušavaju iskonstruirat neki svoj " hollywood ", ali kasnije, po mogućnosti bez dikana, a to nije fer, i na kraju, taj je hollywood balkanski kultiviran. nives se uz pomoć bogatih nogometaša kani samorealizirati na sceni. dakle, samo brijte, kako znate, ako drukčije nejde. rozga sav taj prostor pokušava pokriti pjevanjem, preko tog okvira-akcije ne može jer nije dovoljno impresivna stvaralački. ne govori dovoljno iskreno, iz srca, na način regine spector ili beyonce, pa se to auditorijuma svjetskog ne dojmi jer imaju i tamo jake senzacije osjećajne. i nemoj mi reći da ne bi zbrisali u los angeles ili berlin i london, samo da ih netko pozove. ali sad tu ostaje još jedno bitno pitanje, a u njemu su i hrt i hdz i sdp i cijela hrvatska kultura: JESU LI TO VRHUNCI KULTURE, NOVINARSTVA, GLAZBE, ENTERTAINMENTA I POLITIKE ZA OVAJ NAROD HRVATSKI I GRAĐANE I FORMIRANJE MLADEŽI, ILI IM SE MOŽE DATI VIŠE I BOLJE? kao što vidite brijem na učenje, to je ta mentalna tranzicija bez koje nemate ništa. zašto? pa ako simbolički hrvatsku ili hrvaticu nemreš i ne znaš odjenuti i pokazati kao što su to učinili u magazinu Gracija, Nijemci, broj 5,27. sijećnja 2011, sa jennfier aniston na naslovnici, sa predivnim komadom suptilno zauzdanog temperamenta, onda u eu morete služiti samo na koljenima. komad ima jaknu u leo-printu, givenchy par riccardo tisci, svilene hlačice od moschina, bandeau-top od y. s. laurenta, soknice od dore ' dore ' a, velurne sandale od pierrea hardya, naušnice od prade. dakle, ne samo izgled, nego marke i ljepota i dojam. jebati se svi znamo, ali znamo li se tako interesantno posložiti? da to može biti pokazivano po svijetu, da ljudi to traže. kao što bi i curice koje se rujani javljaju voljele biti prave mačke i damice, da i one mogu tako zasjati, a ne da ih se voza seljački i rabi ko stoku. i sad ono najvažnije.