Začudo, ovog puta nije bilo broda u boci (koji je izgleda odlutao u pradjedovsku domaju) ni Vincija i Zizi (koji su vjerojatno bili s planinarskom školom), pa se inače sveprisutni aktiv blogera Mosoraša sveo se samo na moje malo slovo.

Dan mosoraša iz godine u godinu okuplja sve veći broj planinara, pa pozivamo i vas da nam se pridružite sljedeće godine na zasigurno još brojnijem i bolje organiziranom Danu mosoraša.

Tijekom ovotjedne potražne akcije HGSS-a za nestalom mještankom na području Zelova su pronađena i dva preslatka, umiljata štenca u tipu hrvatskog ovčara, te su zalaganjem naših Mosoraša pripadnika HGSS-a Gorana Gabrića, Dalibora Bjelića i Hrvoja Dujmića dovedena u Split s nadom za njihovim što skorijim udomljavanjem.

Kruno, Danijela i ja smo ipak bili za ležerniju varijantu (bez Mosoraša) pa smo Zagreb napustili tek oko 7:45 u subotu u jutro.

Deč ki su se pripremili za Mosoraša, pa smo se nas dvije odluč ile prikrpati njima, prouč avanje skice je donio knedlu u grlo, ali nas nije obeshrabrio.

A sa mnom su i četiri Mosoraša, pa ne bi bilo baš lijepo da odmah negdje falimo.

Pun autobus mosoraša odazvao se zovu iznenađenja.

U Hajduku priznaju i da su dužni svečanu prezentaciju svih prinova, od Bišćevića, preko Crnogorca do mosoraša Vitaića, Perdijića, Roglića...

Danas imamo namjeru osvajati istočni dio matične planine zajedno sa još pedesetak mladih, ornih i prpošnih Mosoraša.

Nedelja: rastavljen Ukleti navez, Ivana sa mnom u Mosoraša a Melani s Raletom u Trik.

Ovu su gustu borovu šumu sadile još od kraja 20 - ih godina prošlog stoljeća brojne generacije Mosoraša, pa bi bila nesaglediva tragedija da je izgubimo u vatri.

Putem smo izgubili dva Mosoraša pa ostajem u društvu Bilog i Ante.

Ovogodišnji Dan mosoraša je sudjelovanjem članova PD Bitovnja iz Kreševa i PD Borašnica iz Konjica dobio i međunarodni karakter.

Koncert Balaševića u sarajevskoj Zetri u studenom prošle godine, Fekin rođendan nekoliko dana ranije, maštarije o Bosni, snijegu, sevdahu i za tili čas javlja mi se popriličan broj zainteresiranih Mosoraša za izlet na Igman.

Cijelo vrijeme smo jednim okom pratili Marija i Željku kako polako ali sigurno napreduju kroz Mosoraša, i jasno nam je bilo da ćemo još malo ostati gladni jer smo ključ (od Clija ne od Devnjače) ostavili njima.

Putem sam inače pod Vickovim stupom naišao na veseli dvojac " Mosoraša ", Robi i Kajo, s kojima sam se i spustio do pl. skloništa poznatijeg kao " Kontejner ", gdje su nas čekali naši Belišćani.

Kako smo informirani, natječaj za najbolju fotografiju Mosoraša je produžen do kraja ožujka, pa još stignete donijeti svoje radove u prostorije Društva.

Već dugo postoji ta neraskidiva veza između Mosoraša i Prokletija, i uvjeren sam da će u nadolazećim godinama sve više jačati i da ćemo sve češće posjećivati ovaj za mnoge planinare najfascinantniji dio dugog lanca Dinarskog gorja, koji se pruža sve od Slovenije do Albanije.

Dogovoren je dolazak na Mosor polaznika Male škole planinarstva za djecu u organizaciji PD " Bitovnja " i to za vikend 13 - 14.04. Također smo potvrdili dolazak Mosoraša i naših prijatelja u terminu od 22. do 25.06. na obilazak jedne od najstarijih i bez sumnje najbolje organiziranih planinarskih obilaznica u Bosni i Hercegovini, " Planinarske transverzale Bitovnja - Pogorelica - Vranica ".

Uzajamna je to ljubav Mosoraša i " Lugarnice ".

Dio Mosoraša koji su već lani iskusili sve čari ove dvodnevne ture s nestrpljenjem je sjedilo našoj Ivani na ramenu i čekalo trenutak da otvori listu za izlet.

Od toga i dvoje naših " mosoraša " - Vedre, kao jedna od dvi žene na vrhu, i Skaramuca, koji je iako mostarac isto član našeg " Mosora ".

Na Uskrs 2003, grupa od 10 mosoraša uputila se na Triglav.

Tako su Bacalja i JelenaBa u Paklenici ispenjali Mosoraša, Mirna, Maja, Mirsad, Deda i Štern su penjali na Medveji, a Tea, Mia, Miljeno i Zoltan su penjali na Krku te Klamaruši.

U nedjelju, 15. siječnja grupa Mosoraša je sudjelovala na 31. memorijalnom pohodu Slobodan Ravlić na Biokovu u organizaciji HPD " Biokovo " iz Makarske.

Dana 07. listopada o. g. nedjelja, održat će se 5. Dan Mosoraša kojim okupljamo sve Mosoraše, naše prijatelje iz drugih planinarskih društava, kao i sve zaljubljenike u prirodu, na svojevrsnom otvorenju nove planinarske sezone, iako ta sezona za nas nikad i ne prestaje.

Zatekli smo tri Mosoraša i Zagrep? ane koji su tu od ju? er, a stigli su i Zagrep? ani bra? a po ruti.

Danas doduše neke interesne skupine vide drukčiju budućnost našeg doma, od one planinarske, ali dok je i nas mosoraša, istinskih zaljubljenika u prirodu i planine, dom na Ljuvaču će uvijek biti naš, mosoraški, planinarski

Naime, na Tari će nam se do večeri pridružiti još 30 - ak Mosoraša koji će pristići iz Splita na rafting. Veselim se skorom susretu s njima, ali istovremeno mi je i teško zbog odlaska s Prokletija.

Na Vagnju su se, kao i na Kurtagića dolcu i Krug planini pod Cincarom, gdje je naše Društvo također imalo svoje planinarske objekte, redovito održavali skijaški tečajevi za sve veći broj zainteresiranih Mosoraša.