O tome lagano mozgam već godinu dvije, ali s namjerom da napravim pokretni nosač za različite formate knjiga koji bi mi omogućio čitanje s naočalama u krevetu bez upotrebe ruku osim za listanje.

Uvidio sam da je ovakav upotrebljiv stalak malo teže izraditi, pa još mozgam.

Ja mozgam i mozgam i nekako mi se ne čini pametnim sada dizati, trebalo bi sačekati i vidjeti kako će se razvijati sve, jer ponovi li nam se Argentina...: horror:

Stojim na dnu i mozgam oko zadataka.

Ne uspjevam nabujale Misli Što kopne, da sredim Bezvrijedno mozgam, i pri tom samo sijedim Ne mogu ovakav nit ' mirno da sjedim A kamoli da spokojno sanjarim i ležim Nema mi druge, već da svime težim Da se ponovno uravnotežim Ne priliči da od ovog ' bježim

Bacam ruksak ispred sebe i mozgam još malo o tom tipu, kako je osjećao odgovornost da me upozori..

Prolazim tako svakodnevno ispred tih parkirališta i mozgam koji je taj fanatik koji parkira svog Audija na taj način, kadi eto jučer snimim cara s Audijem.

Hodam, zastanem često, vadim ih, promatram, proučavam, mozgam što ću.

Fuj, umisto da se veselim ja mozgam o tome kako da sačuvam posao, ajmeeeee....: (Jedino se tješim da će ona moći direktno s neplaćenog na porodiljni, al to ne mogu nigdje iskopat, a ni oni mi u školi baš ne znaju...

Prašak, kalogonit, veniš, omekšivač, ma za popiz... sad sam kupila onaj dash, košta skoro sedamdeset kuna, cijela kuća mi miriši. eto, pijem kavicu, mozgam, rješavam međunarodnu trgovinu heheh...

Rekao je Mateji, kad im je ostao još jedan dio, ja tu mozgam sat vremena, a ti bi to u sekund složila, ma nemoj: rofl:: rofl:: rofl:: rofl:

i onda ja malo mozgam, i sjetim se da sam svaku tu vecer bila na kavi: no:

Evola moj izgoria sam i ja, ne sićam se dosta stvari, mozgam sinoć i ne mogu se sitit masu toga tj miša mi se.

mislim da su kondomi doista stvar na kojoj nikako ne treba stedjeti. stoga mi ovo nikak ne ide u glavu... mozgam, mozgam, i pitam se kak ti se da tolko racunat i zbrajat i mnozit i... o isuse. stedi na necem drugom, ne na kondomima, pobogu.

ne znam.. sad kad razmisljam o mom danu, skuzim da sam zapravo nasla neki samo moj ritam, neki raspored, koji mozda nikom ne bi imao smisla, ali meni nekako da.. ujutro, kad se probudim, skuham si kamilicu (kavu nesmijem), izadjem u vrt, palim komp, javim se tu, zvrcnem starce, brata, sestru da vidim kako su svi... ako je lijep dan prckam sad po vrtu, cupam, sadim... ako je kao danas, ne mrdam sa kompa.. popodne znam otic do grada, tamo izgubim par sati... vratim se, palim komp i zasjednem do gluho doba noci.. samu sebe potjeram u krpe negdje oko 2, pa ako imam srece spavam, ako ne onda se vrtim, mozgam, citam knjigu, pusim: D i cekam da padnem u komu... i tako iz dana u dan

Meni tu nešto nije sjelo kako treba, nešto mi tu opasno smrdi Naime, što više mozgam iskrsava sve više pitanja.

Što više mozgam to mi je jasnija slika da zapravo najviše idem samoj sebi na živce što mi tako teško ide (ne) tolerancija, što (ne) reagiram tako kako reagiram, što mi još uvijek treba tako puno da od same sebe naučim lekcije " živi i pusti druge da žive " i " ne čini drugome ono što ne želiš blablabla "... negdje u raskoraku, povremeno doživim neki trenutak iluminacije i pokažem se u dobrom svjetlu...

I sad mozgam ja tu malo oko toga i ispada da baš i nije lagano naći argument koji drži vodu, zašto on ne bi imao pravo tražiti takvu titulu.

Možda je baš namjerno tako napravljeno da mi ostane onaj upitnik nedorečenosti koji visi iznad glave i tjera me da mozgam o tom filmu.

da napomenem da bi bilo jako strašno (kad ovoliko mozgam oko odgovora) da simo sam smišlja pisma. (dalma 18.01.2008., 14:16:53)

Da sa kompasom, čekićem i kartama šetkam po planini, i mozgam o slojevima, rasedima, antiklinalama.

Zauzmem pozu onog isklesanog junaka što rukom podupire teško kameno čelo i mozgam.

Uglavnom, dođem do majke na ručak, sjedim i zamišljeno mozgam...

Prikupljam i preslušavam neke nove pjesme, mozgam i stvaram u glavi koncepciju.

Cijelo popodne mozgam o tome (već mi se mozak sasušio kao kora od banane) i nisam se uspijela sjetiti niti jednog filma sa lošim završetkom.

Danima evo opet mozgam o mogućim razlozima koji su Sanadera tog 1. srpnja naveli da preokrene povijest.

Mozgam već neko vrijeme (i ne budite sad zločesti, i mi bez previše pigmenta u kosi to ponekad činimo) je li politički korektno u časopisu koji se već samim imenom definirao kao pozornica užitka svakojakog izjaviti da nešto ne voliš.

Hmm, a ja sve nešto mozgam, nosi li mi ova " papirnata sreća ", neku skrivenu poruku... hmm, i kućni ormari i škafetini već odavno vape za " generalkom "... hmm, a da zavrnem ja rukave, možda u nekom kutu nađem kakve zaboravljene novce... hmm, a možda poruka sreće i nije u novcima, iako nisam sirota mala bogatašica...

Nisam nikoga ni zvao na nju, nego još mozgam je li bi takva stranica na dobar način generirala spoj ugodnog s korisnim.

nebi vjerovao/la, nije bitno.. to mi je sinoć palo na pamet;)... ne znam kak sam došla do te teme, vjerojatno i ja sad malo mozgam previše o takvim stvarima.. al eto..