Vi i ja nemamo o cemu na ovu temu diskutirati, jer cini se, avet davne proslosti jos zivi i kako vam nick - name kaze dark - mracan je vas um, koliko i neki segmenti proslosti, povijesti.. Kasljevic i temaq ovog priloga ne mogu i ne smiju biti povod prozivanja i etiketiranja svih postenih i domoljubnih Bosanaca.

Tzv. mracni srednji vijek, nije uopce bio toliko mracan, koliko nam ti ovdje zelis sugerirati.

Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas.

mracan... da li je isto razmazati cokoladu po majici brisanjem papirom.. cokolada, iako se mozda ne vidi nakon brisanja ali znamo da je cokolada usla u pore i tkaninu majice i osjeti se miris i znamo da su cestice cokolade jos uvijek na majici... ali, kada operemo mrlju od cokolade na majici sapunom i toplom vodom, onda je majica potpuno cista, bez tragova cokolade, bez mirisa cokolade, nema cestica cokolade u tkanini... voda je cudo..

23.04.2013. u 14:34 h mracan je napisao/la: moj vučiću.... mitingovao si po srbiji, pozivao na rat.... držao govor u benkovcu i kninu a sad si postao demokrata i pacifista oslobodio si čak i kosovo..... svaka ti čast na preletanju sam sa sobom ruža koprivnjača je još pre 20 dana pujdala fašiste da proteruju Srbe iz hrvatske a danas se sprema da ide u EU parlament da brani ljudska prava tih istih Srba tako nešto ni Gebels nebi mogao da izvede

Da bi se stiglo do zatvora, prolazilo se kroz potpuno mracan prolaz a onda niz tri strma stepeništa.

Na primjer, on je bio mracan i postao je svijetao; bio je neznalica i postao mudar; bio je nemaran i postao pazljiv; usnuo i probudio se; bio je mrtav i ozivio; bio je slijep i progledao; bio je gluh i procuo; bio je zemaljski i postao nebeski; materijalan i postao duhovan.

Nakon što Smo stigli prvo smo sprovedeni niz potpuno mracan hodnik, odakle Smo se spustili niz tri strma stepeništa do mjesta zatoceništva koje Nam je dodijeljeno.

JEDNIM OSMIJEHOM Jednim osmijehom ti punis me i dajes snage mi da ustanem ujutro kada je vani mracan dan kao prikovan za prozore slika sto tjednima se ne mice ujesen ko da je ljeto bilo san ulazis mi u svijet kao vatromet i dajes svemu neki smisao i ime strah me da nas ne stigne

I nadalje, predstavit Wish You Were Here kao nasljednika Dark Side of Moon, znaci omalovaziti ono sta je ovaj album donio kao i negiranje njegovog pravog znacaja. Dark Side of Moon jest bija kamen temeljac zavrsnog djela karijere Pink Floyda, album koji je u mid stream orbitu izbacio najjaci underground sastav. Dark Side of Moon je crni album, mracan do srzi.

jednostavna garazna produkcija je isprva bila odgovor na preusminkanu produkciju kojoj je tada tezio metal, i ona je bila element muzike, bijeg od sterilnog zvuka, stvaranje te atmosfere kojoj tezi black, i to je bila jedna od jakih strana second wave-a, no, po meni i takva produkcija moze bit i dobra i losa, naravno. smjesno mi je kad klinci puni para glume sirotinjski underground sa lo fi produkcijom, bez obzira koji pravac bio. sa druge strane, sad svi snimaju preko kompa, i skupi studiji i kucni, jer je tako lakse, a tu je dost tesko izbjec sterilnost i kod " raw " bendova, al nije da se ne moze. bla bla, black mora bit i pomalo gadan, mracan i prjeteci, a to prilagodit pop publici, pa ne zele oni to slusat, tu nastaju kojekake bljutave kombinacije gdje bi se bilo bolesno a da to nije. nazalost, stvarna originalnost se u blacku brzo izgubila ili je pretjerivanje pretjerivanja radi, ali to se desilo sa svakim pravcom, muzika je men izgubila neki dobar pravac jos sredinom devedesetih, black je bio jedna od zadnjih stvari vrjednih paznje, otad se sve svrti u krug, vrhunac originalnosti je mjesanje prastarih rjesenja, svasta.

Iako je glavna tema filma umiranje, on nije« mracan »jer se kroz cijeli film paralelno sa smrcu provlaci i rodjenje, tj. iscekivanje rodjenja, a to daje balans zivotu.

Kao jedan javni dio, i jedan privatni, mracan i potisnut (do te mjere da ga cak nismo niti svjesni).

Obje, kao i ja u mali milijun situacija traze odgovor na pitanje kako, a svi im odgovaraju na sto i zasto... a one to znaju, odlucile su odavno i nakon pokusaja da se nekom izjadaju i pohvataju konce, osjecaju se jos jadnije nego prije. i sama sam cesto u situaciji da me pitaju za savjet i iskreno, i sama se cesto zapetljam tamo gdje mi nije mjesto, umjesto da dam konkretan konstruktivan prijedlog. eto danas je neki mracan i oblacan dan, ja sam neraspolozena, pa mi se po glavi roje crne misli, stari nerazmrseni racuni i davne povrede..... nemojte mi samo savjetovati da budem strpljiva jer ce to proci..... to znam i sama. pravo je pitanje kako izdrzati...

Stan je na tu malu kvadraturu imao ogromnu kolicinu vrata i bio uzasno mracan i sa najcudnijim ulaznim vratima koja sam ikad vidjela. Tus kabina je bila u kuhinji, a wc zasebna prostorija u kojoj je trebalo preskakat ves masinu da bi mu se prislo, grijanje na kaljevu pec, crni zidovi... da ne duljim.

Sad postoji, istina, izjedanacavanja krivnje i svakakvih ' mracnih proslosti ' ali i jedan dio temelja je mracan, ali u ' informacijskom smo ratu ' zar ne... pa se to ' zaboravlja '....

Hej mozda smo bili u istom restoranu: D i moj je bio mracan, silazilo se stepenicama dolje, mislim da je ta piletina bila od jaja i brasna a bez prezli ali Magor ce ti vjerojatno dati tocniji odgovor.

Nece primati poklone, ni govoriti gnevno, niti izgledati mracan i ljut, nego ce uvek biti umiljat.

03.03.2013. u 08:12 h mracan je napisao/la: cariolan hrvatski srbi u srbiji vide maticu.... i uvek će se zanimati za srbiju tako je bilo i tako će biti a ćirilica je manje bitna..... da je šiptara u srbiji kao srba u hrvatskoj, manje od 3 % ja bi im dao i pismo i vlast ako treba,...... = = = = = = = = = = = = = = = = pa zbog tog ce se Srbi sami do kraja etnicko procistit.

22.04.2013. u 23:22 h mracan je napisao/la:..........................

Sama prica je manje vise poznata s tim da je ovdje ubaceno i par izmjena koje dosljedno prate mracan i ozbiljniji ton filma.

ajme toliko pizdarija nisam cula od kad sam gledala maglu.... mislim svaki vampir koji drzi do sebe bi vas sve tu zajedno pojeo, isiso krv, izgricko, masakriro... il koji k vec e kul su oni i bila bi fora da postoje, al avaj nacijo njet, nema ih, plod maste, mitologija, bajke, basne cak...: ne zna: i mene su prije par godina pucali hirovi o vampirima, pa sam s ekipom hodala po grobljima, starim dvorcima, perivojima, sumama... mislim da smo uspjeli prehodat svaki iole mracan i spuki kutak RH, pa jbg od vampira ni v e da, inace pijem diolicin, jedan antibiotok, jak ko kurac od ovce, i lijepo mi pise da ne smijem na sunce dok ga pijem urokuje glavobolje i privremeno slijepilo, postanes hipersenzibilan na sunce e da vas ja pitam, ak pocnem pit krv ocu postat vampir...: eek:

samospoznajom bi se mogao prozvati onaj prvi, osnovni uvid, da smo se spustitli u podrum, koji je mracan i pun smeca. ona prva zraka svijetla koja je pala na najblizu podrtinu do nasih nogu.

Za one koji vjeruju u Boga, koji imaju ljubav prema Bogu i vjeru, zivot je divan - znaci, vjecan; ali onim dušama koje su velom zakrivene od Boga, iako imaju zivot, on je mracan i u usporedbi sa zivotom vjernika on predstavlja nepostojanje.

Suncev sustav mracan je i taman, a u njemu je sunce središte svjetla i sve se planete sustava okrecu oko njegove moci i dionici su njegova obilja.

Uskoro cete vidjeti kako ce novi darovi i bozanska ucenja osvijetliti ovaj mracan svijet i preobraziti njegove tuzne regije u raj Edena.

Sve smo, normalno, lijepo izfotografirali sto mozete i skicnuti u galeriji koja slijedi, a onda mozete i poslusat (mracan snimak) poznati stari pjesmuljak rijeckih legendi punka u izvedbi madih snaga, a koji uvijek dobro i poucno zvuci (svakako izdrzite do kraja klipica da mozete cuti ono: Hocemo jos... na sto sam jako ponosna).

Muski dio ovog para je bio neki mracan tip, nisam mu zapravo nikad cestito vidjela facu pa mi je tesko opisati - uvijek ogromna bradurina, a izbjegavao je ljude pogledati u lice, u pravilu je okretao glavu ustranu.

je valjda, al neznam to, ja to vise onak outsiderski, sta mi se svidi selektivno, dobra da. ima austrijski bend Cadeverous Condition koji svira oboje old school death metal i neofolk, evo jedne njihove akusticne, vokal ostaje DM, malo smjesno, al dobre im te stvari zapravo - http://www.youtube.com/watch?v=fSFizZ3Tk-I. ti Changes s kojima imaju split su izvorni americki dark folk koji je poceo krajem sezdesetih oko Process Church i sl, Charles Manson je malo poznatiji, haha, mada muzicki nest drugaciji, nije tolko mracan, klasicniji stara akustika zvuk - http://www.youtube.com/watch?v=Ae_0j3byq4w ev jedna i od Changes - http://www.youtube.com/watch?v=9d9a3Lrf_UU

2006.01.21. nego, htjela bih vam danas ispricati jednu pricu. mjesto je shanghai, podzemni putevi nadzemnog grada. i ja u metrou, kasno navecer, brojim stanice, jedino tako cu uspjeti izaci na povrsinu. pronalazim izlaz, preskacem preko zeljeznih sipki jer kartica koju sam kupila na ulazu vise ne funkcionira. ulazim u metropolis. cudno je koliko taj grad moze biti mracan uz toliko svjetla. ali ne marim, zelim doci do jednog irskog puba negdje u srcu grada, o ` mailleys ili tako nekako. idem tamo jer sam nanjusila letace. znate ono kojaleti, e to dolazi od moje zapostavljene strasti koja se zove paragliding. s tugom se prisjecam kakvu sam sudbinu namjenila svojoj staroj ptici u hrvatskoj. prije nego sam otisla predala sam je u ruke prijatelju letacu, da ju malo provoza po triblju i onda utopi za saku kuna... sramim se, no ipak, ptica treba letjeti... da se vratim u pricu.. u pubu, topla atmosfera, vatrica, drvo, upravo sam zakoracila u neku primorsku konobu. ali ovdje, okupljeni oko vatre, sjede shanghaijski forinersi. vidim im na licima da imaju veze sa vjetrom i zrakom. ozareni, razmahani, prepricavaju dobro znane mi price. prilazim i suprotno svim svojim starim nacinima, sjedam medju njih. ja sam kristina, dolazim iz hrvatske, letjela sam nekad, zeljela bih opet, a tko ste vi? i tako ide prica. u tom cudnom gradu koji ne lici ni na koji drugi, gradu u kojem se ispreplicu mnogi svjetovi, zajednice unutar zajednica sa skoro nepropusnim membranama. mnogi stranci dolaze u shanghai zaraditi novce, rade u velikim tvrtkama, zive u iznajmljenim vilama, imaju svoje sofere, ne govore kineski jer nemaju vremena, smatraju da bi kinezi trebali nauciti jezik kojim govori cijeli svijet. a kinezi uce, uce brzo. ekipica oko vatre dio je tog importiranog svijeta, planiraju letenje na baliju, jedrenje u oceanskim termikama, pricaju o cijeni, a ja mrznem pri samoj pomisli na pare. tisuce padaju po drvenom stolu, hoces s nama, to je totalno fun, nakon letenja trcanje po pjescanim plazama, sol u kosi da, da, mogla bih, samo, znate ja sam siromasni student, ne brijem na vizitke i stranu klopu. uzivam u kineskom nacinu, grijem se tjelesnom aktivnoscu i niskokaloricnom hranom, tu i tamo koji povrtni baozi, riza, jabuke, u ducanu zaobilazim policu sa uvoznim proizvodima, tako je lako zgrijesiti s jednim briem ili svicarskom cokoladicom, no ipak suzdrzavam se. jeftinije je, mislim, hm, zdravije. no, te veceri, razveselila sam svoje zelucane sokove jednim finim blagovanjem, zahvaljujuci letacu markusu, njemackom shanghajcu koji zbog svoje visoke pozicije u shanghaijskom biznissvijetu redovito probavlja fine putrice i sireve iz starog svijeta. navalila sam tako na pravi integralni kruh, ne na slatkastu spuzvicu koju kinezi nazivaju kruhom, i naravno potamanila cijeli cheddar. aahhh, fly fly shanghai cheddar... i tako su me opet navukli na jedrenje, veliko i zamamno je nebo nadamnom. jedino, kazu, pripazi na kineze u zraku, znaju biti malo ludi... o, da, cini se da vecina kineskih sofera i pilota gleda previse hongkongskih filmova u djetinjstvu, a u kombinaciji sa slatkastom spuzvicom i pilecim nokticima u medu koje grickaju danonocno, mogu zamisliti cemu to vodi... no svejedno, iz shanghaija sam kineskom zracnom flotom odletjela u yangshuo, mali intiman gradic koji se ugurao medju nevjerojatno uzdignuta brda. grad je omiljeno sastajaliste hajkera, penjaca i otkacenih faca u potrazi za zabavom. i opet stranci, ali svaki uz sebe drzi i jednu nasmijesenu kineskinju. zanimljivo mi je slusati te price, ljubavne price o hrabrim pokusajima stapanja nestopivog. jer, iskreno, ovdje nitko nikog ne kuzi. ali, opet, vrazja je ta ljudska priroda, uvijek nas privlaci taj stranac u nama. a stranac u meni postaje mi sve blizi, miliji. trenutno me uci kako se kretati, povezati dijelove, opustiti, utonuti. skok fajin fansong wush penglujian uh ha izravnaj, spusti, propusti kroz sebe, osjeti, oblikuj, ne fusaj, ne glumi, zagrizi, progutaj, feeeell itt,.. danas smo uciteljica moja dugokosa i ja otisle do rijeke. ucila me preuzimanju kontrole, a rijeka je tekla pored nas. jela sam ribu danas, prvi puta u kini. jedem kao i oni, sa stapicima, odvajam koscice al ruka mi stalno bjezi. oce zgrabit to meso, naviknuta je umastit prste, prisjecam se toga.. gradele, sol, ulje od masline, prsti, usta, more do zglobova. svjetionik na dragom mi otoku. umjesto toga, hot pot koji stalno vrije na sredini stola. hrana svuda po stolu, dvije sitne kineskinje i ja, a hrane za tridesetoro. sve se baca u to vrijuce grotlo, sa zaljenjem gledam u frisku zelenu salatu, mozda uspijem ugrabiti komadic prije nego zavrsi u vodi.. prokrijumcarila sam komadic kapulice, spasila ga i zahvalno je zapucketao u ustima. no mei me upozorava, skuzila me, nije dobro jesti sirovo... zasto? nema odgovora, nije dobro... ok, zvacem raskvasenu salatu, ceznutljivo odustajanje... zar i to moram predati? hhhhrrgh,............., huh, taiji, bez otpora, pusti. i to, judi moji, ode danas i to... sorry, danas bez slike, ne daju.... al zamislite ju, moju staru pticu krpicu, zelenu, u zraku, nad tribaljskim jezerom, zelenim, sa suncem iznad i stablima ispod, leti leti leti kojaleti doletila je i slikica, uzivaj k