tko su oni, odnosno kakvi su oni koji prihvaćaju različitosti i po čemu se razlikuju od onih koji različitost ne prihvaćaju, nego ju moraju tolerirati zbog represivnih zakona koji jako mrko gledaju one koji su netrpeljivi (ne da im se trpiti) i to jasno daju do znanja? kakve to osobine ima prihvaćajuća osoba, a netrpeljiva nema?

Zanimljiva je jedna TV snimka sa sjednice vlade gdje on, vjerojatno u uvodu sjednice, drži političke govore, koje bi trebao držati netko u SDP-u, i obračunao se s oporbom - i da, drugi ministri Vladi mrko gledaju Milanovića u korištenju premijerskog položaja za političke polemike...

Pa me si koje sam srela mrko gledaju kai da sam pocinila ubojstvo... a... zapravo nist nisam napravila... ili ja neznam kai sam skrivila..... zakai se si tak ponasaju prema meni? DID AJ DU ANITING BAD??

Sadrvani stari pod beharom sapcu zacarane rijeci Sjene blijede mrtve prisluskuju kradom Ti spavas draga Behar pada na te na noge i grudi ti gole Juzna strana noci puna napregnutih tajna pokrila je tebe Mjesecina tvoja tijelo pije Usne se tvoje micu mole a vjedje snatre Ti sama goris u ovoj blijedoj zaspaloj noci - noc mrtvih sjena i mjesecine bijele Munnare kô utvare mlade gole blijeste se s osmijehom ukocenim bezbojnim i bonim kao u mrtve mlade zene U mjesecinu se dizu Zvonik strasno zao i mrk na mjesecini suti Niza nj se smrt spusta kroz crna okna vreba ledeno se ceri i slusa krikove noci Masivna kubeta i kapije stare mrko sute u sebi crne utvare kriju vjecne tajne u sjenama tonu i strasna djela snuju Cempresi ukoceni nicu iz tamnih sjena kao iz grobova crnih mrki hladni nepomicni cekaju na strazi da se dzini bore mrko gledaju na loznicu tvoju sto na njoj strasti gore Behar pada na te na noge i grudi ti gole Mjesecina tvoje tijelo pije usne se tvoje micu mole Vjedje snatre Ja uzalud cekam Sapucu sadrvani stari Pritiste me tajna starinskoga grada I u neke crne kapije me mami.

Uvijek me iznova iznenadi optimizam i dobra volja prodavača - beskućnika, ali ljudi i unatoč toj dobroj volji i dobronamjernim pozdravima još uvijek imaju predrasude i mrko gledaju, jer nisu upućeni u životne situacije ljudi koji su ostali bez doma.

Kad uđu u ring, ima cura koje se s one male udaljenosti od pedalj, dva među očima, kad ih sudac dovede jednu do druge, mrko gledaju i pogledom odapinju strelice:

Ona dva kršna plavca samo ga mrko gledaju s terase kafića.

Pomiješamo se među ekipom, a ono, jebo te, odmah skužimo da nas svi mrko gledaju, Žnora je zastao, otpio gutljaj i dodao dramu u priču.

Čak i službenici u FINI te mrko gledaju ako im ne ostaviš " trinkgelt ".

A ima on i susjeda, još jednog tapira koji se zove Roberto, to jest Talijan je, pa se mrko gledaju preko ograde.

Pa pogledajte malo oko sebe i vidjet ćete da ljudi svakog tko vozi bolji auto mrko gledaju.

Često apostrofiram da je Hank najvažnije ime koje se ikada pojavilo u country glazbi (iako me fanovi Johnnyja Casha mrko gledaju).

Teško se probijaju kroz gužvu, pokušavaju naći slobodno mjesto, ako ga ima, odlučno se probijaju do njega, a ako ne mrko gledaju bezobraznu mladež koja sjedi i ne želi se dignuti.

Vani je hiljadupetsto ljudi (ponajviše žena) koji me mrko gledaju.

Ne znaš koga bi pitao, a tete u referadi te samo mrko gledaju i ne čine ti se baš spremne odgovoriti na svako tvoje pitanje?

Ajd što nisam navikao da me ljudi mrko gledaju i otvoreno mrze i misle da sam kreten.

Primijetio sam da u gradovima, u kojima ima puno biciklista, sami biciklisti nameću prikladno ponašanje - zaista vas mrko gledaju ako se krećete pogrešnim smjerom ili ste u pogrešnom voznom traku.

nažalost živimo u društvu u kojem se odmah digne buka ako se kojim slučajem ugrožena prava nacionalnih manjina. diže se odmah galama kod ugrožavanja prava romske djece na školovanje, a u isto vrijeme se grubo krše prava na školovanje osoba s posebnim poteškoćama, invalida. roditelji/skrbnici osoba s posebnim potrebama, invalida vremenom s umore od stalne od borbe s ngomilanom birokracijom u centrima socijalne skrbi i komisijama. nisam nikada, a ni neću, shvatila zbog čega birokracija u centrima i komisijama trpa osobe s posebnim potrebama/invalide u strogo određene okvire, kutije iz kojih oni uporno ispadaju jer se radi o kombiniranim problemima i onda mrko gledaju roditelje/skrbnike koji žele koliko toliko kvalitetan život za svoje dijete - a u njega spada adekvatno školovanje, adekvatna edukacija, adekvatna rehabilitacija. programi koji su namijenjeni osobama s posebni potrebama,/invalidima nisu adekvatni za sve njih. što se tiče same ministrice Opačić ona samo jedna od primjera Kukuriku vlade u kojoj neadekvatne osobe, ovdje mislim na stručnost, sjedi u ministarskoj fotelji. po logici po kojoj je građevinac bio ministar gospodarstva, a ekonomist ministar zaštite okoliša tako je ministarstvo socijalne politike i mladih vodi osoba koja jedini staž ima u saborskim foteljama i koja nije imala i nema dodira s grupacijom najugroženije populacije u koju spadaju osobe s posebnim poteškoćama/invalidi. ako se tome pridoda inertnost birokracije koja bi se trebala baviti osobama s posebnim potrebama/invalida onda dođete do situacije u kojoj se udruge koje se bore za poboljšanje kvalitete živote osoba s posebnim/potrebama invalida jednako tretiraju kao udruge koje tu i tamo odštampaju letak, održe neko predavanje i zato pobiru debelu lovu.

joj ja sam preglasna: rolleyes: na početku se kontroliram kasnije više nemogu: rolleyes: U susjedstvu žene me mrko gledaju a muški mi samo smješkaju: rofl:: rofl:

Dakle: sa zvučnika tutnji« U boj, u boj », atmosfera je vruća, agresivna delegati su nabrijani i mrko gledaju oko sebe jer u dvorani sigurno postoje najmanje tri jako međusobno zaraćene frakcije.

Pametni kvizaši piju pive, a šetači pasa ih mrko gledaju.

ako ga odrasli udaraju i vrijeđaju, mrko gledaju

toliko sam puta vadio to smeće da imam alergiju na njega već, stotine sam ih poslao u bezuspješnim prijavama za raznorazne poslove. veseli me što su sad uveli i tu molbu, nek se narod zabavlja. sjetim se odmah i svojih izleta na općinski sud, prvi puta sam morao i na županijski, jer zamisli tragedije da su jedan i drugi umreženi pa da mogu preko kompjutora pogledati imam li kakav dosje i vodi li se nekakav postupak protiv mene. nakon tog prvog se mogu vaditi uvjerenja na općinskom. zadnji put kad sam bio tamo sam skoro dobio slom živaca. čim sam došao ispunio sam obrazac koji bude na stolu ispred ureda, u međuvremena je gospođa iz susjednog ureda ušla u ured u kojem izdaju uvjerenja. dok je ta kolegica ulazila gospođa koja izdaje uvjerenja me vidjela ispred vrata, kako čekam sa ispunjenim zahtjevom. sačekao sam par minuta, misleći da možda netko već ima unutra pa onda pokucao i provirio u kancelariju (ali baš kancelariju:) pristojno pitajući mogu li ući. nije bilo nikog osim gospođe koja je netom prije ušla i dvije gospođe koje i inače rade tamo. pile su kavicu i čavrljale o nekim privatnim " problemima ". glavna izdavačica uvjerenja:) me mrko pogledala i prilično osorno rekla da sačekam vani, da će me pozvati unutra kad završe. kad završe što, pitam se, ali ajde, neću biti bezobrazan, starije su gospođe, a možda je i vrijeme pauze. iziđem vani, pogledam na sat na mobu, vrijeme pauze niti blizu nije, hodnik sablasno prazan, čuje se samo ćakula zaposlenika, u svakom uredu ih je po dvoje troje i divane o koječemu. čekam pet, deset minuta, kolegica izlazi, ja napokon ulazim. dajem zahtjev i osobnu, nakon malo klikanja po kompu " glavna " me pita OIB. ne znam ga napamet, na osobnoj ga nema, ali mislim si nema problema, ispred njene ađutantice na monitoru stoji upaljen googleov frontpage, samo ću kliknut dvaput i doći do OIB-a. opet pristojno pitam mogu li samo sekund na net, ne znam OIB napamet. ne i jedna i druga to s gnušanjem odbijaju, kao da sam pitao mogu li ih nožem ubosti, još su se i uvrijedile na moje inzistiranje. a ja jebeno ne vjerujem da ne mogu kliknuti dvaput mišem, doći do podatka koji mi treba da ispunimo sva ta sranja i da napokon odem iz tog odvratno socijalističkog ureda i atmosfere birokratskih osamdesetih. nakon iščuđavanja od par minuta i opetovanih molbi i odbijanja, pitam ih što sad da radim? mrtve-hladne mi kažu da odem na drugi kraj grada u poreznu i da će mi tamo dati OIB. tu već ozbiljno kuha u meni i dlaka mi fali da počnem vrijeđati i bjesniti po uredu. opet se mislim, ma šta ti to treba, pusti ih u kurac. odem ispred suda, u prvu pristojnu birtiju, konobar mi daje laptop, nađem i zapišem OIB pa se vraćam natrag na mjesto zločina protiv zdravog razuma. ovaj put sve glatko prolazi, kažu mi da će uvjerenje biti gotovo za par dana. na izlasku zahvaljujem (a baš nemam na čemu) i uljudno pozdravljam, a njih dvije ništa, niti da su u stanju reći doviđenja. mrko gledaju u kompjutore pa nastavljaju neku ćakulu. izišao sam vani bijesan ko pseto, u sebi sam opsovao većinu toga što se opsovati može. pokvarile su mi jebeni dan. vrtim u glavi scenarij i mislim se kako ih ja plaćam da me s visine tretiraju ko govno, kako mi taj njihov odvratni papir treba da bih se neuspješno (jer nemam štelu) javio na natječaj na kojem je plaća duplo manja od njihove i kako mi je više pomogao konobar iz birtije nego njih dvije koje su za taj posao masno preplaćene. i opet dobijam poriv da se vratim u ured i jebem im sve po spisku. ali znam da nema smisla. ništa u ovoj dembeliji nema jebenog smisla.

Primjerice, manja tijela koja kruže oko planeta se zovu " sateliti " tih planeta (ili češće mjeseci, iako neki astronomi mrko gledaju na korištenje riječi " mjesec ", jer kako oni smatraju, ta riječ bi se trebala odnositi samo na Zemljin prirodni satelit).

Vidi kako mrko gledaju i svi su obučeni u crno.

Mrko gledaju sve prisutne i provode razgovore sa zaposlenicima u maniri policijskih ispitivanja osumnjičenika.

I tako prođe sat, dva, 3, 3.5 i vau jel to moguće _već_ smo u Ljubljani.. Mi i dalje čavrljamo.. Prođe 5 sati - ljudi nas već mrko gledaju jel pričamo ko navnute..

Jednom smo se u Savudriji čudili kako nas dve krave na pašturi mrko gledaju pa smo se zaključali u autu.

Ono sasvim pozadi sirotica je Marjeta, ima slovensko ime pa ju ostali mrko gledaju kao da nam je baš ona blokirala pregovore s EU.

ja sam protiv pozitivne diskriminacije jer ne zelim da idem u odredjenu skolu ili na posao zato sto me moraju uzet po zakonu i da me kolege, sef i suucenici mrko gledaju jer su me morali uzeti. zelim do toga doci svojim znanjem, naporom i radom, vecina studenata danas bas ne podnosi djecu hrvatskih branitelja, pitam se zasto, zato sto su mnogi imali losije rezultate na prijemnom i upali na faks a netko tko je imao bolje nije, sto su pobrali skoro sva mjesta bez placanja. znam mnoge invalide koji nakon svoje nesrece nisu mogli nastaviti skolovanje ili studiranje jer institucije nisu bile prilagodjene, u ovoj se zemlji svi pozivaju na demokraciju i jednakost a cinjenica je da je mnogima uskracena jer je tim ljudima oduzeto jedno od temeljnih ljudskih prava, pravo na obrazovanje i to od strane drzave koja se poziva na tu istu demookraciju. (ana 30.07.2006., 22:02:59)