U aprilu 1992. mitropolit Amfilohije je zaključio, iako se zalaže za ujedinjenje svih srpskih zemalja, da će ta šansa verovatno ponovo biti propuštena, kao što je bila propuštena i 1918. godine. Sa vanrednog zasedanja Sabora održanog 16. i 17. januara 1992. izdato je saopštenje u kome se kaže da je srpski narod već pola veka politički razdrobljen i izdeljen neprirodnim granicama koje rasecaju njegov živi organizam. Njih je isplanirala komunistička Internacionala, ostvarila neofašistička i ustaška okupacija, a utvrdila i produžila protiv volje srpskog naroda Titova komunistička diktatura preko svog izrazito antisrpskog AVNOJ-a. Zbog toga, ni Srpska pravoslavna crkva, ni srpski narod nikada nisu priznali veštačke i nelegitimne avnojevske unutrašnje granice ustanovljene, bez istorijskih ili etničkih osnova, samovoljom komunističke gerile u uslovima okupacije i građanskog rata. Kao što se vidi, državne granice koje su postojale među Srbima na južnoslovenskim prostorima bile su glavna tema vanrednog saborskog zasedanja 1992. godine.