On jede, gušta i mrmlja i važno kimne glavom:

A rezignirani navijač mrmlja u bradu pa dobro, mislio sam ja da će oni nas pobijedit ipak ali ono, da će bit možda 3:1, tako nešto

Odjednom čujem kako kroz bradu mrmlja: - Vještice, vještice jedna

Onom mom bratiću sa sela, neženja, što vazda sam sebi u bradu nešto mrmlja, kad me pitao da je upoznao jednu preko oglasnika i da se dopisuju i ako može da ju samo jednom vidi uživo, dao 300. Mislim se, daleko ti je ta ženska da dalje ne može biti, tri dana puta u nesigurno, a nazad ko zna kako ćeš i teško da od tog ima sreće, ali hajde, neka proba - dao.

A ostavi Tuču, mrmlja on uvijek u narodu, kao val u moru.

POLA SATA VOŽNJE AUTOMOBILOM DALJE, ispod platane, stoji Ritesh Ranjan i promatra suparnike koji sa zbirkama formula šeću gore-dolje ispred zida. Samo se izluđuju, mrmlja, namješta naočale i rukom prolazi kroz crnu kovrčavu kosu. Main zaroor kamyab hounga što znači Uspjet ću ponavlja poput mantre.

Naravno želim mu sve najbolje i zna se da će on pobjedit pa da je 10 Marcela. Moj favorit je bio napočetku ali nakon ispada kojih je bilo puno i zataškano ne više dapače htio sam da izleti u polufinalu.Prevelika manipulacija i nije dosljedan samom sebi nezna tekst u polufinalu u bilo kojem takvom reality uzmimo ENGL letio bi van odma. KRAJ JE POSTAO SMIJEŠAN TJ FINALE, I DA U FINALU SAMO MRMLJA ON JE POBJEDNIK (SRAMOTA AKO SE TO DESI)

Čitava je soba okupana blještavom svjetlošću, a stara, u položaju klečanja, nagnuta prema naprijed, sljubljenih dlanova, mrmlja molitvu i nije mi to ništa novo ni čudno.

Mrmlja si u bradu: vrag mater i te razmažene ženske: pa mora na zahod, pa si još i ruke pere, celu je kupaonu zašpricala.

i tako, je došao taj famozni dan koji svi hvale, peRtak zašto peRtak? ne, nije tipfeller. moj tata i njegov Braco smjeli su kao mali biti zločesti samo u dane koji sadrže R u svojem imenu, dakle u utoRak, sRijedu, četvRtak i u peRtak. i iako je peRtak ja se opet nekud žurim. zašto ne postoji prodavaonica gdje bi se prodavalo vrijeme na sekunde?? danas bih si kupila jedno 7 sati, a u ponedjeljak bih dan za toliko skratila. možda i za duplo toliko. ali ja jednostavno nemam vremena. kako?? kronično nestaje. možda postoji neki algoritam u našim satovima koji skračuje minute i sekunde, vrlo neprimjetno. i eto, već sad kad je praktički ovaj peRtak još na početku ja razmišljam kako ću riješiti sljedeći tjedan. koma. osjećam se ko stara čangrizava baba. i još sam danas živčana ko... moja mama kad je živčana, a vjerujte mi, ne želite znat kako je to. između ostalog razživčanio me jedan lik. mali arogantni brucoš koji je samnom na jednom od ne baš tako zanimljivih predavanja. ja studiram Agronomiju i svima je jasno da smo povezani uz životinje, selo, zemlju... e kad je profa pitala ima li netko sa sela, on se podrugljivo okrenuo i reko: pa nisam ja seljak... ne, nisam mogla izdržati i rekla sam onak polu-glasno: nisi seljak, ali si seljačina ne znam dal me čuo, a i ako je, nisam sigurna da bi uspio shvatiti što sam time htjela reći. nije mu to jedini ispad. stalno nešto mrmlja i omalovažava sve oko sebe, a totalna je seljačina kakve nema. cure me smiruju i vele da me nikad nisu u vidle tako nabrijanu, ali da sam malo veča i jača, a po mogučnosti i muško, danas bih ga bila razbila. ne, nikad nemam destruktivne nagone, nikad nisam nasilna i ne volim se svađat, ali on me živcira i dok me samo pogleda. faks, pa bio to i Agronomski za seljačine nije

- Nije je smio pozvati ovdje - mrmlja Aneta, dok je propuštam ući i zatvarajući staklena vrata.

Dražen, koji je sad dr. Berg, pažljivo gleda, držeći ih visoko u zraku, rendgenske snimke i nešto mrmlja sebi u bradu.

Mokrimo dok nešto mrmlja o čemeru, besmislu, promašenosti, pri tom se klateći i kvaseći pod.

Bio je to drogirani Rousseau koji žvače gomoljike odjeven u japanski kimono i mrmlja hinduske mantre, pogleda odvrgnutoga s gnušanjem od autoritarnih figura zapadnoga patrijarhata.

Prilazi se prolazniku pruža se dlan i tihim se, molećivo-bolećivim glasom nešto neartikulirano mrmlja, ali je svakome jasno o čemu se radi.

- Ma gdje li samo... - mrmlja dečko i nastavlja kopati po torbi.

Uz sve to Kajin nesto mrmlja, dobro je da je ova balkanska mrznja prosla ili nesto slicno.

idu trocki i merleau-ponty ulicom malog seoceta na onom otočiću u bermudskom trokutu gdje žive svi neumrli. trocki nešto mrmlja sebi u bradu o permanentnoj revoluciji. merleau-ponty nešto mrmlja sebi u bradu u transcendiranju samog sebe. elvis opet ima koncert u središtu seoceta. vrijeme je stalo. trocki i merleau-ponty slože se da zapravo mrmljaju o istoj stvari, samo iz različitih perspektiva. oni kažu da se ne može dovoljno odrasti, da treba rasti zauvijek. kad se umre, da treba doći na otočić u bermudskom trokutu i rasti dalje. na ovom otočiću ništa se ne događa, ovo je prije permanentna dekadencija, gunđa trocki. na ovom otočiću ništa se ne može napraviti, ovo je prije mrtva imanencija, gunđa merleau-ponty. elvis im kaže da pokušaju poslušati jedan drugog. ne teorije, već jedan drugog. da probaju vjerovati jedan drugom. ne riječima, već jedan drugom. kaže im da su oni zapravo dva sasvim dobra momka, samo se trebaju malo opustiti. a onda će rasti do mile volje.

Sjedeći negdje, sam, dosta miran, čovjek se smije, mrmlja, plače i može se, na kraju, pojaviti s novim svjetonazorom, u novoj stvarnosti.

gledao sam, gostovali su prije par godina u rijeci. meni je to bilo strašno loše, najslabiji kovačevićev tekst uz " kontejner " (banalan i plošan, što da se lažemo). dravićkina trademark gluma, ekspresivna i životna, u toj se predstavi pretvorila u afektivno preglumljavanje, sjećam se one zadnje scene kad ona pjeva onu pjesmu, bilo me sram koliko je ono loše napravljeno. miodrag krivokapić uglavnom sjedi i onim svojim basom si nešto mrmlja u bradu, stvar donekle spašava jedino bravurozni stari macan bora todorović, kakva je to glumčina, onako se nonšalantno zajebavat i improvizirat cijelu predstavu, nije mi žao što sam to gledao samo zbog činjenice da sam vidio njega uživo...

I ja grunem, da bit će da vrijedi svaka kuna koju date da se prokleta ribetina očisti mama kroz zube mrmlja... da... vidim i ja sad i nastavljam podjebavat, šta kupujete cijelu ribu, jel ne vidite da ovo nije za vas.

Ali Odgovarač, sam, mrmlja pitanja sebi, prava pitanja, koja niko ne može da razume.

- Đula, dok se odijevala, ču Baruna kako mrmlja: - - Bože, kad si mi već, makar privremeno oduzeo muškost, što mi dovraga ostavi toliku želju za ženom?

' Zašto više ne igraš šah s onim penzionerom? ' ' A bi li ti igrao šah s nekim tko stalno vraća poteze, mrmlja i krade figure? ' ' Ne bih, naravno. ' ' E, pa neće ni on. '

MAČEK mrmlja: - Meni je Tolstoj draži od Dostojevskog.

Ovako poniženje ni u snu nismo mogli očekivati od hrvatske vlade koja samo što naglas ne kaže: neka samo narod mrmlja, mi ćemo glupu stoku uvejriti u šta hoćemo

Najnespretniji i najogađeniji Budiša je toliko skupljao dok mrmlja.

Vidjelo se samo kako nešto mrmlja u magnovenju, nerazgovjetno odmićući glavu od križa kao da im nešto pokušava reći.

- Žvali se sa njim - mrmlja on ljutito.

2. " Ne dadu nam (mrmlja jedan nedokučljivi naselac), ne dadu nam gospoda, spa (h) ija, magistrat ili sudac sići šumu kao dosada.