Novinarka lokalne radio stanice, sva radosna mrmljala je u mobtel nešto što je Santijago jedva čuo, a još manje razumio.

Unatoč mojem prosvjedu, profesor me je poslao da odem upisati taj predmet rekavši mi: Elaine, vama je u životu potrebna akademska stega. Mrmljala sam idući hodnikom; nisam bila svjesna da je minimum polaznika bio osam, a ja sam bila osma.

Novi čudesni tonik za rast kose riješit će sve vaše probleme " " Moram to kupiti svom mužu Samu ", mrmljala je gospođa Harvey dok je zapisivala broj telefona koji se pojavio na ekranu na komadić papira.

zvala sam vjetar da donese tvoj dah do mojih usana. zvala sam sunce da me obasja tvojim pogledom. tisini sam rekla da prica tvojim rijecima. kisu sam molila da me poljubi tvojim suzama, snijeg da me zamota tvojom kosuljom - dugu sam molila da bude most jer zeljela sam da dodes do mene. polje psenice je trebalo oslikati boju tvoje kose. a magla... magla te trebala sakriti od tudih pogleda. vjetar se nije odazvao, kisa nije pala, sunce nije zasjalo, duga se nije pojavila, snijeg nije pao, zemlja je ostala hladna, tisina je tek mrmljala, magla je nestala. nisi se vratio. ja sam isto otisla. zvale su me daljine. zvale su me pucine. zvalo me prostranstvo. trazila me sloboda. i gle cijelo vrijeme si me tamo cekao.

... no, dok sam odlazila, mrmljala sam u sebi.. pitala se što je njima... gdje je onaj prirodni materijal i ona izrada s ljubavlju od prije dvije godine...

Zapjevala je, ali nije znala riječi pjesme, pa je nešto mrmljala, da bi potom otpjevala nekoliko kitica.

Trebala sam reći tati za njih, trebala sam poduzeti nešto, izbezumljeno je mrmljala. Koliko glup moraš biti da misliš da je moguće držati zmajeve za kućne ljubimce?

Ugledao sam djevojku u školskoj uniformi koja je plesala i mrmljala nešto na jeziku koji tada nisam razumio.

- Što si taj umišlja? Mrmljala je tiho birajući ključ od stana. Kreten

Uvijek kasnim... Mrmljala je nervozno Anita trpajući cigarete i upaljač sa stola u malenu sivu torbicu.

Baka je hodala po kući s križem u rukama i nešto mrmljala, valjda se molila.

Da li si bila/o nezadovoljna svojim izgledom tijela i mrmljala/o?

- Tako znači - mrmljala je Barbara zadirkujući je.

Napravila si je kavu uz par psovki jer joj« šajzenautomat »nije odmah prihvatio kovanice i sama sa sobom je nekaj mrmljala u hodniku.

- Depresija, depresija - mrmljala je Talijanka.

Razlog zbog kojeg žena može preferirati carski rez bez indikacija, umjesto vaginalnog, je perinealna trauma nakon prethodnog vaginalnog porođaja: Čekala sam tri sata da me zašiju, a liječnica koja me šivala je negodovala i mrmljala zbog toga što su je probudili i zbog nereda. Koja prokleta slagalica, rekla je.

- Hm, hm, mislim da je ovo neka naša ježlja greška. mrmljala je mama osjećajući nelagodu i ljutnju.

@sudbo; i ti si bila neposlušna @doniću kad je rekel/nadopunil sjajnu parolu: moli-radi-rodi.. usprotivila si se.. (iako je svećenik). mrmljala si i protiv zlatka suca (iako je svećenik) kad je imal presicu na kojoj nisi nazočila.. digla si se na zadnje kad sam spomenula domagoja matoševića. jasno, i on je svećenik.. htjela si se pošto-poto rješiti @milenog, čak imala plan da ga se ignorira.. ok, on nije svećenik.. @zvečkici, svećenicima, zgubljenom @milenom (i meni) zamjeraš, a bezbožniku hawkingu gledaš kroz prste zato kaj je tjelesno doista bolestan.. kukuleleeeee.. kaj se furaš na vesnu madrac pušić? il sam ja anto kovačević? ajde de..

Miriam me poljubila, što je naravno bilo previše za moje sposobnosti oslanjanja na vlastite noge pa sam se onesvijestila... otvorih oči ponovo na onome istome krznenom bijelom pokrivaču na kojemu sam se probudila i prvi put.. kraj mene je sjedala ovog puta Ona... pogledom sam tražila njezina usta, mrmljala je tiho neke nerazumljive riječi gledajući u staru, ukoričenu knjigu s požutjelim listovima i izgledala upravo božanstveno... okrenula se polagano, kao da pazi pri samom pokretu da me ostavi na životu, da ne reagiram kao prošli put... rekla je nešto, prečula sam jer sami zvuk njezinih riječi bio je harmoničan, nježan i duboko u njemu skrivao se, sigurna sam, zvuk harfe u najmanju ruku ponovila je.. trznuh se... nasmijala se... ' bojiš li se? izgledaš preplašeno '? oooovaj... pa.... i nisam baš... samo nisam navikla na ovakve prizore u svom svijetu.. oprosti mi... mislim na ono prije što sam se onesvijestila.. mmm ' ' ma sve je u redu, to je uobičajna reakcija, nisi navikla na moju energiju, možda je upravo suprotna onoj koju ti imaš... jednom ću te naučit kako je imati.. ' ' hm, u to čisto sumnjam ali... ' ' ššššš ', umirila me, ' nemoj tako... moraš imati vjeru, moraš je izvući iz dubine i spoznati svu njezinu moć.... ubrzo ćeš uvidjeti da si poput nas, da možeš stvarati i bivati u svakom trenutku pozitivna, vedra, čista i neopterećena... da možeš imati i davati upravo sve što ikada si sanjala da bi htjela... mogu zaviriti u svaki kutak tvoje duše i spoznati da si mnogo toga zapustila i da mnogo toga skrivaš u svojoj krhkosti, da se previše brineš o posljedicama prije nego što si spoznala uzroke.. vidjet ćeš, naučit ću te... možemo biti sestre koje će disat jedna uz drugu i učiti jedna od druge... plesati i smijati se, ali i plakati ako je potrebno... želim stvoriti kutak u kojem ni trenutak nećeš biti sama kao što si bila nekada tamo, s one strane... želim da taj svijet bude samo tvoj i toliko jak da ga ni najjača negativna sila ne može razbiti ni prodrijeti do njega ujedno i toliko stvaran da nikada ne posumnjaš '... ' hvala ti ', posegnuh je zagrliti, ali u zadnjem trenutku povukoh ruke i grčevito zaglih sebe oko struka... njezine svijetle oči samo su bljesnule u iskricama blagosti i mira... ' dođi ', klimnula je prema zidu i ustala... brzo ustanem i ja za njom... slijedih je do starog kamenog zida... čudno, nisam prije ni primjećivala kako i on sjaji, sjaji sve ječe kako se primičemo... ona učini pokret rukom, pokret u obliku kruga... na tom istom mjestu ukaže se veliko, bakrom uokvireno ogledalo... jako staro, po mojoj skromnoj procjeni, ali tako magično... sa svake strane okvira imalo je po dva kamenčića i jedan na vrhu.. bili su različitih boja... s lijeve strane stajahu plavi i poviše njega, u razmaku od par centimetara crveni, zatim s desne strane zeleni kojega je nadvisivao bijeli te na kraju poviše svih njih stajao je veličanstveni ljubičasti... okvir je bio izrezbaren nekim vijugavim nitima i spiralama... stajala je ispred njega... ' dođi ', napravila je pokret lijevom rukom, ' stani kraj mene '... nesigurno se primakoh ogledalu, primakoh se Miriam i stadoh ukopana... ogledalo je bilo živo... spiralno je vijugalo cijelom površinom do okvira... ' reci mi što vidiš '... pogledah i pomislih kakvoga li glupoga pitanja jer je predmet u kojeg sam se zabuljila neprestano vrtio krugove iz svoje sredine... ' paaa.... vidiiiim.... spiralu ', reknem odjedom u očekivanju njezinog priznanja da je to stvarno spirala... ona trzne, ' možda će ovo pomoći - primakni se bliže '... dođem ispred i zagledam se duboko.... u glavi osjetim nesnosan pritisak da jedva mogoh progovoriti... ' vidim, vidim samo tebe... sama si tu, stojiš, isijavaš i prekrasna si.... zašto ne vidim svoj lik???? ' kriknem i uhvatim se za glavu, sjednem na pod od boli... i rasplačem se... ona na brzinu učini pokret kruga kao i prije i ogledala nestane... ' oprosti mi, molim te, nisam te htjela tako brzo uvući u sve ovo, ali samo sam željela što prije početi, željela sam ti pokazati kako sebe vidiš, ne vidiš se upravo zato jer se ne doživljavaš, jer si začahurena i ne primaš ništa iz svijeta u kojem živiš... bojiš se previše ', nadvila se nada mnom... ' imaš pravo, možda se uopće ne doživljavam... samo sam jedno tijelo koje će živjeti koju godinu i nestati, zar tako ne treba biti?? nikada neću moći biti poput tebe nikada '.... uzela je moju ruku kojom sam upravo bila obrisala suze i slinu iz nosa i poljubila je... dio ruke koji je bio mokar srebrenkasto je svjetlucao... pogledah je u čudu... ' kkk.. kako sada ništa nisam osjetila? '.. ' nisi? eto, možemo dalje.. ovo je bio prvi korak.. tvoje suze su toliko jake da s njima možeš početi... ne bojiš se priznati istinu, to je važno... upravo je to najvažnije... drugima, ljudima iz svog svijeta, nisi pokazivala da si ovako krhka i da se možeš slomiti kao i svaki čovjek... pomalo si zaboravila da i ti ponekad možeš pustiti suzu.. njima si bila čvrsta i nedostupna, hladna i bahata, zato si i bila sama.... imala si Alastera, toga divnoga starca koji ti je pokazivao tu i tamo da vrijediš i više nego što si sama znala, i živjela si u čahuri u koju je samo on imao pristup... a zašto?? zašto si dopustila da dio tebe, dio tvog srca, pođe, nestane i slomije se? da budeš tako nesigurna u sebe to je dio tebe, to si upravo Ti sada kada si se rasplakala pokazala si da želiš ići dalje... pa idemo dalje... želim ti štošta pokazati.. '..

Pa toga se jedino sjećam sa koncerta jer je stoka bila mrtva pijana i bukvalno pola sata mrmljala svoje erotske projekcije, publika ono u čudu, nikome ništa nije jasno. Za svaki otok je imao neku seksualnu doskočicu.

- Svinjac - mrmljala je Dunja i dalje.

- Jačica, hej - vikao je starješina oko kuće, a gospoda su nešto mrmljala i smijući se sjedala na krhke, iscrvotočene predmete.

Ženica je mrmljala da smo mi muški bedasti kaj to uopće gledamo, da su jedini pametni oni kaj igraju za velke novce, a mi siromaki slinimo za njima, i da nek mi idemo na portabl.

Dok je njegova supruga mrmljala s parom na dovratku, Nino je uzeo časopis i odsutno ga prolistao.

Znao je da slijedi nešto neugodno, uvijek je tako mrmljala kad je imala nešto neugodno za reći.

Dugo sam se nadala da nisam nista bastinila od nje, a danas joj zamjeram sto sam u to manje sigurna, sto se sjecam njenog nesnosnog romanticara, tihih jecaja, duboko u grlu kad bi ponekad, sireci mi prste na ruci, mrmljala: - I ti si, Isabello, imas ruku kao brsljan.

E a kao šećer na šećeru na kraju kraja krajeva: - > stali smo na autobusnoj stanici u Splitu, da se malo odmorimo, i pri izlasku iz busa ulazila je neka čudna žena koja je psovala sebi u bradu i nešto mrmljala, mi smo je samo čudno pogledali.

Samo potrebu gđe Š. da istrese sve ono što bi si bez emisije vjerojatno mrmljala u bradu lunjajući televizijskim hodnicima.

Vozeći, Maja je mrmljala nešto u bradu od čega sam pohvatao samo fragmente: " skupljati crkotine po cesti šinteraj zaraza

- A, vjere jest - viknu straga Matina sestra, koja je dosele podnimljenih ruku sve nešta mrmljala - još sam ih košaricu za Božić sušila.