Tri nukleotida (dušične baze) koje nazivamo trojka ili triplet čine osnovu takve upute, a svaka trojka prepisana s DNK na mRNK naziva se kodon ili kod.

Svaki kodon odgovara pojedinoj aminokiselini te na taj način DNK preko mRNK određuje ugradnju pojedinih aminokiselina u specifičnu vrstu bjelančevine.

Ti geni se prepisuju u mRNK, putem koje se zapis prenosi iz jezgre stanice u citoplazmu, do sitnih organela nazvanih ribosomi.

Intrinska i egzonska struktura nekih gena (geni imunoglobulina i protokadeherina) su važni za dopuštanje alternativnog izrezivanja (splicing) pre-mRNK te se pri tome stvaraju različiti proteini koji u biti potječu od jednog gena.

glasnička RNK ili mRNK (messenger RNA) koja je namijenjena da se ista na ribosomu prilikom proteinske sinteze " prevodi ".

velika grupa malih RNK smještenih u staničnoj jezgri s različitim funkcijama, na primjer kod pretvorbe primarnog transkripta u zrelu mRNK.

Prije objave novog istraživanja, znanstvenici su pretpostavljali da se regulacija sudbine mRNK odvija isključivo u području RNK lanca nazvanog 3 prime untranslated region, gdje se male regulatorne RNK molekule, nazvane mikroRNK (miRNK), vežu i inhibiraju mRNK molekule.

No, tim iz Wisconsina je otkrio da razgradnja može biti potaknuta i na području lanca mRNK poznatom kao kodirajuća regija.

Također, otkriće da se udvostručuje po principu komplementarnosti baza, po kojem se sintetizira i glasnička RNK (mRNK, koja je glavna odgovorna za prijenos genskih informacija iz jezgre u citoplazmu gdje se zatim sintetiziraju bjelančevine), mnogima se činilo prejednostavnim.

One su odgovorne za regulaciju sinteze bjelančevina jer se vežu za mRNK koje su ili višak ili imaju grešku koja je nastala pri prepisivanju ili iz bilo kojeg drugog razloga nisu dobar ' ' materijal ' ' za nastanak odgovarajuće bjelančevine.

Onda je iz toga rada nastao i rad objavljen u J Cell Biology (o važnosti toga časopisa ti ne trebam posebno govoriti) gdje je on kao drugi autor, prvi Johnson, objasnio mehanizam putovanja mRNK kod mutacije na intronskom dijelu gena (Ovaj rad je ušao gotovo u sve udžbenike koji se bave obradom mRNK-a).

Cijela priča vezana na STOP kodon i putovanje mRNK je tu prikazana u potpuno novom svijetlu.

Kad se mRNK stvara po DNK kalupu prepisuju se i egzoni i introni, a zatim introne izrezuju bjelančevine koje su odgovorne za nastajanje takozvane ' ' zrele ' ' mRNK iz koje zatim procesom translacije (prevođenja) stvaraju bjelančevine.

U procesu izrezivanja introna egzoni se mogu različitim redoslijedom povezati te upravo zbog toga nastaju različite mRNK, a time i različite bjelančevine.

U ovoj fazi počinje transkripcija virusnog genoma, translacija viralne mRNK, te replikacija virusnih nukleinskih kiselina.

Tehnika koja se koristi u istraživanjima molekularne biologije da bi se proučila ekspresija gena detekcijom RNK (ili izolirane mRNK) u uzorku.

U svojim prijašnjim radovima, istraživači su otkrili da se regulacija nekih protoonkogena događa nakon što se CRD-BP veže za glasničku RNK (mRNK).

Tijekom ovog koraka, mRNK se razgrađuje ili neoštećena odlazi u sljedeći korak - translaciju.

Ti kodoni traslacijom stvaraju glasničku RNK (mRNK) i tada transportna RNK (eng. transfer RNA), tRNK, prema odgovarajućem kodonu dodaje odgovarajuću aminokiselinu.

Postoji nekoliko tipova RNK molekula: mRNK (messenger) odnosno glasničke RNK koje služe kao prijenos biološke uloge DNK iz jezgre u citoplazmu, tRNK - transportne RNK (transfer RNK) koje prenose aminokiseline na ribosome, gdje se obavlja sinteza proteina (strukturne bjelančevine, enzimi ili hormoni odgovorni za osnovnu strukturu i funkciju živih organizama) te rRNK - ribosomske RNK koje izgrađuju ribosome u citoplazmi.

Istraživači su demonstrirali razgradnju koristeći ljudsku mRNK, te su opisali mehanizam kojim CRD-BP stabilizira mRNK i sprječava njezinu razgradnju i ekspresiju drugih proteina.

Genetska ispitivanja ne mogu otkriti genske mutacije u svih bolesnika s NF2.To se posebno odnosi na bolesnike s NF2 bez bilateralnih vestibularnih švanoma zbog niskih nivoa mRNK u leukocitima.