economist se malo pravi glup, pa se cudom cudi " vidis ti, dam 100 kuna radniku, pa on iskopa rupu, a kad ulozim 100 kuna u r d, ne dobijem nista ". i naravno, ima i spreman odgovor " ocito je da ja ne dobijem svoj velju for mani, pa je ocito netko kriv za to ". mozda je to economistu ocito, ali meni nije, nimalo. nema garancija u r d-ju, a kad za nesto nema garancija, onda postoji rizik - da, mrsave godine su moguce. a ima li inovacija u mrsavim godinama? itekako ima, ali to nisu one koje bi economist htio, nove i slobodne za eksploataciju, vec su na polju eksploatacije starih (financijski sektor, patentna mafija, lobiranje itd). i kako stvaranje novih ovisi o slobodi starih (jer se grade jedna na drugu) ulazimo u zacarani krug. nije da je nemoguce izac iz njega, samo trebamo sacekati da 10 puta zaredom izadje crveno, u medjuvremenu stagniramo. a sam proces inovacije (u privatnoj inicijativi) je vezan uz sposobnost ljudi da pretrpe gubitak - optimalna " kazna " u smislu poticanja inovacija je ona koja nije ni preblaga (to economist primjecuje) ni prestroga (to vec ne primjeti). ljudima ce svaka " kazna " biti prestroga, te ce za njeno ublazivanje koristiti drzavu i njene moci, ali bez drzave nema ni ublazavanja.