krenuli smo oko jedan sat poslije ponoci. do autoputa smo vec nekako stigli. a onda je prednji lijevi kotac poceo opako buciti. a ja sam sjedila naprijed na suvozackom mjestu. provjerili smo gumu, ali njojzi nista. pa smo se autoputom vozili 40 km/h. do Zeline. a onda se zvuk promjenio pa se nismo vise usudili voziti po autoputu i sisli smo s njega. stali kod prvog kvazi ugibalista (u biti ulaz u necije dvoriste) i skinuli kotac. svi smo nabrajali sve mogucnosti sto bi moglo biti (u biti sve sto smo znali povezano s kotacem), ali nista nije funkcioniralo. ja sam predlozila da ga opalimo nekim kljucem iz sve snage, ali su svi s prijezirom odbili tu mogucnost. kao, vidi glupe zenske ideje. a istovremeno su se kraj nas igrali pas i macka. dvije bebe. pa sam se ja zabavljala s njima. nek muskarci to poprave. naravno, nisu to popravili. nego smo nastavili za Zagreb po staroj cesti vozeci u prosjeku 30 km/h, bez muzike i suteci, osluskujuci zvukove (a ja i drzeci se za onu rucku iznad glave da ak odleti kotac ne padnem...). malo pomalo smo, uz povremena stajanja, stigli do Zagreba. i na okretistu u Dubravi evo rotirki i natpisa slijedi me. dobar dan, dobar dan, pa kako tako sporo vozite, pa sumnjivi ste, jeste li pili, pa otvorite gepek (a tamo 6 instrumenata, od violina do kontrabasa), hvala, laku noc. nismo prosli niti 200 m evo drugih rotirki. " pa sad su nas zaustavili " " je, kak mi to znamo, mozda vi muljate, dajte otvorite gepek. " " o Boze... "