Murnaua u kojem je redatelj na bizaran i duhovit način spojio stvarne činjenice i fikciju.

Kružno bunilo, svijet viđen očima luđaka, ekstaze i agonije jednog Murnaua ili Kirchnera, npr.

Murnaua iz 1922., podnaslovljen i kao Simfonija užasa, neautorizirana je filmska adaptacija poznatog romana o Drakuli Brama Stokera.

Murnaua iz 1922., podnaslovljen i kao Simfonija užasa, neautorizirana je filmska adaptacija poznatog romana o Drakuli Brama [... ]

Murnaua iz 1931. godine, samo što se naslov u Gomesa odnosi na geografsku lokaciju, a u Murnaua na polinezijsku riječ.

Međutim, negdje oko polovice vampir počinje dominirati filmom, a ključni lik Murnaua sve više postaje zapostavljen, iako je, s obzirom na tezu da filmaš nije ništa manje monstrum od svoga glavnog glumca, moralo biti obrnuto.

Murnaua, ili američki naziv« Posljednji smjeh », svojedobno je ocijenjen od strane povjesničara filma, kao iznimno hrabri avangardistički filmski pokušaj, posebno se to odnosi na sjajnu kameru i fotografiju Karla Freunda.

Murnaua nastavlja 8. ožujka klasicima Posljednji čovjek i Faust, a završava 18. ožujka Tartüffom, prilagodbom Moliereovog kazališnog komada i ljubavnom dramom Tabu, snimljenom na Tahitiju neposredno uoči redateljeve smrti u prometnoj nesreći 1931.

On je osnovao i kompaniju za snimanje filmova pod imenom Box Office Attractions 1912. godine i kontinuirano je širio svoje operacije. 1920. godine u kaliforniji osniva mali filmski studio koji će steći visoku razinu uvažavanja zahvaljujući suradnji sa režiserima poput Johna Forda ili F. W. Murnaua.

Simfonija terora koju je taj film dosegnuo usporediva je s još jednim temeljnim primjerom filma strave, Nosferatuom Friedricha Wilhelma Murnaua iz 1922., arhetipom vampirskog filma, djelom ugođaja mraka i svijeta vladavine smrti, jednim od vrhunaca ekspresionizma, ali i filmom koji je poetičnom opčinjenošću prostorom, napose eksterijerima, krenuo nadvladavati obrasce čistog ekspresionizma.

26., 27. i 28. veljače će se u kinu Europa održati filmske projekcije kultnog filma ' Nosferatu ' F. W. Murnaua ali na način kako se to činilo kada je film i nastao 1922. godine uz pratnju orkestra.

Apostrofirajući redovito Forda, Langa, Hitchcocka, Murnaua, Wildera, Reeda, Hawksa i Clouzota, ističe i kako su dvojica potonjih na njega imala najsnažniji utjecaj.

Povijest horora ne bi bila potpuna kad bismo zaobišli dvadesete godine 20. stoljeća kada nastaje, javnosti možda najpoznatiji stariji horor film, Nosferatu, A Symphony of Terror iz 1922., redatelja Murnaua, kao prva filmska verzija Drakule.

Premda su već u najranije doba bili rađeni vampirski filmovi, prva velika ekranizacija Drakule bio je Nosferatu F. W. Murnaua iz 1922. Iako se radi o vrlo vjernoj adaptaciji, gotovo sva imena su promijenjena jer je Stokerova udovica odbila prodati filmska prava. (Taj je sukob zamalo doveo i do uništenja filma.)

Murnaua iz 1922. g., neautorizirana je filmska adaptacija popularnog Dracule Brama Stokera.

U programu Film@CRO prikazat će se strani filmovi snimani u Hrvatskoj, među ostalima Limeni Bubanj Volkera Schloendorffa, Suđenje Orsona Wellesa te Die Finanzen des Grossherzogs Friedricha Wilhelma Murnaua iz 1923., najstariji očuvani film snimljen u Hrvatskoj.

Važan je film Nosferatu (1922) redatelja Murnaua.

Murnaua, jednog od naistaknutijih autora razdoblja nijemog filma.

Ciklus počinje klasičnim ostvarenjem nijemog razdoblja, filmom strave " Nosferatu " Fridericha Wilhelma Murnaua iz 1922., što je prva adaptacija slavnog romana o Drakuli.

Kultnim redateljima poput Alfreda Hitchcocka, Friedricha Murnaua, Orsona Wellesa, Sama Peckinpaha ili Alana J.

U ponedjeljak će biti prikazan film " Zora ", njemačkog redatelja Friedricha Wilhelma Murnaua iz 1927. godine, u srijedu " Stanlio i Olio na Divljem zapadu " Jamesa W.

Ostalim filmskim favoritima, a bilo ih je mnogo - spomenimo tek Hawksa, Forda, Murnaua, Dreyera, Godarda - odužio se na sličan način: vlastitim filmovima.

Murnaua iz 1922. i " Nosferatu Phantom der Nacht " Wernera Herzoga iz 1979.

Ubojstvo vojvode od Guisea/L ' Assassinat du Duc de Guise, Francuska, 1908, Chareles Le Bargi i Albert Lambert) snimani su kao izravno nadovezivanje na najuglednije obrasce kazališne drame; važan umjetnièki pokret Kamerspiela izravno se nadovezivao na poetiku komorne drame; filmske drame Pabsta, Dreyera, Murnaua, Sternberga raðene su po obrascima salonskih, graðanskih i religijskih kazališnih drama; umjetnièki ambiciozni holivudski producent Selznik favorizirao je drame kao svoj trademark, a uostalom i svi holivudski studiji kad su htjeli uspostaviti ili demonstrirati svoj visoko-kulturni prestiž otkupljivali bi prava na adaptaciju prestižnih kazališnih drama i snimali bi deklarirane drame.

Nema te priče iz koje psihoanaliza, antropologija i brojne druge discipline nisu u stanju iščitati gomilu značenja, podatnih za beskrajne analize, no niti jedna od njih ne može prikriti činjenicu da roman Brama Stokera, vjerno ispričan, pola stoljeća nakon Murnaua na filmu djeluje beskrajno trivijalno, tim prije što je u hororima studija Hammer do krajnosti eksploatirana najzanimljivija dimenzija njegove priče - ona erotska.

Iako zamjerke toga tipa vjerojatno nisu na mjestu jer zadiru u izražajnost nijemoga filma koji, lišen izgovorenih riječi, jednostavno nije bio sklon nijansiranju, neka se druga ostvarenja snimljena u približno isto vrijeme primjerice Posljednji čovjek (Der Letzte Mann, 1924) Friedricha Wilhelma Murnaua, Krstarica Potemkin (Bronenosec Potemkin, 1925) Sergeja Ejzenštejna ili Potjera za zlatom (The Gold Rush, 1925) Charlieja Chaplina, da spomenemo samo nekoliko klasika čine bogatija pojedinostima i finesama.

Gomesa Tabu (2012), dovodi u vezu s istoimenim filmom Friedricha Wilhelma Murnaua iz 1931. S obzirom na potenciranje tih poveznica u zadnje vrijeme, posebno nakon uspjeha Umjetnika (kad su citati nijemih klasika postali tema u govoru i o npr.

Murnaua iz 1922. godine Nosferatu - simfonija užasa, ekranizaciji Drakule Brama Stokera, u kojoj se, zbog autorskih prava, najčuveniji vampir nije smio zvati svojim pravim imenom.

' Zadovoljstvo nam je ove godine u programu Film@CRO prikazati strane filmove snimane u Hrvatskoj, među ostalima i ' Limeni Bubanj ' Volkera Schloendorffa i ' Suđenje ' Orsona Wellesa kao i ' Die Finanzen des Grossherzogs ' Friedricha Wilhelma Murnaua, najstariji očuvani film snimljen u Hrvatskoj još davne 1923. koji ćemo objaviti na DVD-u.

Murnaua koristi prikaz jednog od najpoznatijih krvopija u povijesti čovječanstva čiju ulogu tumači ekscentrični Klaus Kinski.