Budući da je general Ante Rosso bio spriječen, tribina HKV-a pretvorila se u one man show, to jest lavlji dio posla obavio je dr. Josip Jurčević, koji je već godinama duboko u temi, ne samo poradi činjenice da je napisao knjigu " Odnosi Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine 1990. - 1995. " Na tribini je, uz pomoć video-projekcija, dokumenata, analiza i vlastite zavidne elokvencije koja se ne gubi u detaljima, argumentirano, znanstveno dokazao da su stereotipi koji se pokušavaju nametnuti hrvatskoj javnosti bez ikakvih temelja, da Hrvatska i dr. Franjo Tuđman nikada nisu " dijelili Bosnu ", da nikada nije bilo hrvatsko - muslimanskoga rata nego samo izdvojenih sukoba i da je Hrvatska vojska kad god je bila na teritoriju BiH ulazila na temelju međunarodnoga prava ili na temelju sporazuma sa službenim vlastima BiH.

Iranski predsjednik bio je svjesniji činjenice razbijanja muslimanskoga jedinstva pa je tom prigodom iskoristio izjaviti da je zajedničko Iranu i El-Ezheru očuvati i ojačati jedinstvo islamskoga svijeta.

U ritualnoj mitomaniji i idolopoklonstvu poglavaru praćenome ozračjem hercegovačko-muslimanskoga rata, same sebe uspjeli su nadmašiti ne samo alkari, alaj-čauši, vojvode, momci, uzari, vodari, timari, kopljari, gubitnici i slavodobitnici, već i svi oni koji su ih propagandno servisirali: režimska svita i televizijski komentatori u prvome redu.

Iako je u muslimanskome narodnome korpusu vladalo previranje, i iako se je veći dio muslimanske inteligencije nacionalno opredijelio u hrvatskom (a manji u srpskom) smjeru, među povjesničarima i etnografima prevladava mišljenje da je najveći dio muslimanskoga etnosa u Bosni i Hercegovinu ostao svjestan vlastite etničke zasebnosti - samo nije našao načina da svoj etnicitet artikulira na odgovarajući način.

Kao jedan od posebnih zaključaka zagrebačkoga kongresa istaknut je problem konstantne krize unutar muslimanskoga svijeta, koja se ogleda kroz sukob radikalnih fundamentalnih, s jedne, i reformističkih struja sklonih modernizaciji islama, s druge strane.

U tom smislu sociolozi religije upravo u europskim muslimanima vide potencijal koji bi, s obzirom na iskustvo suvremene demokracije, mogao ponuditi modele za nadilaženje prepreka i nesporazuma širem sloju muslimanskoga svijeta.

Nacionalizam se stvarao u samoj strukturi (socijalističke) Jugoslavije. " [ 23 ] Generiranje nacionalizma ne zaobilazi skoro nijednu etničku skupinu u Jugoslaviji muslimanski su nacionalisti htjeli BiH kao " nacionalnu državu muslimanskoga naroda " [ 24 ] po uzoru na ostale republike (iako su u ostalim krugovima isticani kao anacionalni; hrvatski nacionalizam doživljava uskrsnuće dolaskom HDZ a i Tuđmana na vlast nakon višestranačkih izbora (u Jugoslaviji je katolička crkva predstavljala posljednji bastion hrvatskoga nacionalizma [ 25 ]); u Crnoj Gori nacionalizam se grana na " prosrpski " (stav Narodne stranke da su Crnogorci ' pleme srpskoga naroda ') i " protusrpski " (stav Stranke socijalista koja je gajila strah od velikosrpskih pretenzija na Crnu Goru) [ 26 ]; itd.

Više od 180 mrtvih tom je prilikom postalo tek uvodom u novi niz napada - u utorak 24. siječnja napadnuta je policijska postaja u Kanou, gdje je u četvrtak 26. siječnja detonirana i improvizirana eksplozivna naprava na autobusnom kolodvoru u gužvi kršćana koji navodno bježe iz tog pretežito muslimanskoga grada.

Činjenice koje također idu u prilog jesu da Hrvatska nikada ne bi učinila ono što je učinila u korist muslimanskoga naroda: od zbrinjavanja ranjenika i izbjeglica do pomaganja reprezentaciji BiH da sudjeluje na olimpijskim Igrama u Barceloni i mediteranskim igrama, i to na teret hrvatskih poreznih obveznika itd..

Sudbina plana zapečaćena je nepostojanjem mehanizama (i političke volje), koji bi natjerali Srbe da vrate 20 % okupiranoga teritorija BiH te izbijanjem sukoba između Bošnjaka-muslimana i Hrvata; postoji mišljenje da je rasplamsavanje hrvatsko-muslimanskoga sukoba bilo isprovocirano upravo ovim planom.

Ramazan je deveti mjesec muslimanskoga lunarnog kalendara i u srijedu također počinje za sljedeće države: Katar, Ujedinjene Arapske Emirate, Kuvajt, Bahrein, Egipat, Jordan, Libanon, Siriju, Jemen i palestinska područja te zemlje Magreba u Africi.

Nista ja nebi imao protiv naziva Bosnjak za Muslimanski Narod da to nije upravo popraceno svojatanjem kulture koja je starija od Muslimanskoga Naroda.

Sukob kršćanskog i muslimanskoga svijeta, sukob dobra i zla, svijet bitaka, dvoboja i putovanja fantastičnim krajolicima, svijet pozitivaca odvažnih i hrabrih vitezova, svijet negativaca zavedenih, mahnitih ili neodlučnih ratnika, svijet erotike i krvi, svijet svetaca i anđela, vragova i čarobnjaka, svijet psiholoških lomova i moralnih dilema oko izbora između slave i poniznosti, moći i skrušenosti, ljubavi i mržnje, gorke pobjede i neutješna poraza...

U Jugoslaviji je situacija bila sljedeća: Srbi su se bojali albanskoga i muslimanskoga nataliteta te hrvatske i slovenske ekonomske snage; Albanci su se bojali srpske genocidne politike; Muslimani su se bojali asimilacije od strane pravoslavnih Srba i katoličkih Hrvata; Hrvati i Slovenci su se bojali asimilacije i ekonomske pljačke od strane Srba dok su se svi zajedno bojali Komunističke partije, tajnih službi, vojske i policije.

Richard Gere nije se složio s tom teorijom i sa završetkom filma, on misli da muslimanski narod nije osvetoljubiv i ne bi ubili Karadžića kad bi ga netko izbacio usred muslimanskoga grada.

Izvolite dalje gurajte glavu u pjesak, ali ne pravite od mene neprijatelja Muslimanskoga Naroda koj se nadam da ce taj narod naci put k sebi.

Može li biti zajedničkog života i mirne buduće Federacije ispunjene ravnopravnošću njezinih partnera kada čelnici muslimanskoga naroda govore o zajedništvu i vezama bosanskih muslimana s muslimanima svijeta, a nikako, ili samo u negativnom kontekstu, o federalnom hrvatskom partneru.

Već nas tjednima potresaju događanja oko objavljivanja karikatura muslimanskoga proroka Muhameda u danskim novinama.

Pomoreno selo beše srpsko i kada njihov otac (odnosno moj pokojni deda), sa nekolicinom seljana otide tamo, nađoše dovoljno tragova da mogu biti sigurni da su za to zlo odgovorni stanovnici obližnjeg muslimanskoga sela.

Samo oni koji ne znaju kako funkcioniraju mediji, u Hrvatskoj gotovo potpuno u rukama stranaca i njihovih domaćih majordomusa, mogu se čuditi ovoj besprimjerno zlobnoj i priglupo tvrdoglavoj jednostranosti u opisu hrvatsko-muslimanskoga rata.

Prvi su standardnojezični priručnici Bošnjaka nosili bosansko ime (Senahid Halilović:« Pravopis bosanskoga jezika », 1996; Alija Isaković:« Rječnik karakteristične leksike bosanskoga jezika », 1992.), dok se bošnjački naziv za jezik, po više svjedočanstava prevladavajući u dijelu muslimanskoga puka i inteligencije koji je zadržao artikuliranu svijest o etničkoj zasebnosti, u praksi stavio na stranu kao neodgovarajući.

Širom Europe i Sjeverne Amerike izbio je val protesta koji podržava slobodu govora; karikature su doživjele mnoga reizdanja kao izraz potpore slobodi govora i solidarnosti s danskim novinama protiv tobožnjih cenzora iz arapskoga i muslimanskoga svijeta, za koje se kaže da ne dijele niti da razumiju zapadnjačke vrijednosti i toleranciju.

Samo u pragmatičnom vidu muslimanskoga nacionalizma koji nema nikakvoga uporišta u starobosanskoj državi.

Problem hrvatske politike često je neznanje i nesnalaženje u međunarodnim odnosima, a kao živopisnu sliku takvoga odnosa možda najbolje pokazuje ministar pomorstva prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić, koji se samozadovoljno smješkao opaskama muslimanskoga ministra Damira Hadžića o tome kako se nada da je vlada Zorana Milanovića dovoljno pametna, da ne će i treći put postavljati kamen temeljac za Pelješki most bez BiH, što je valjda u bosanskoj komunikaciji trebalo značiti da su ranije Hrvatske vlade bile lude te da je pitanje izgradnje Pelješkoga mosta u rukama BiH, koja ucjenjuje Hrvatsku.

Posebice u završnoj sceni u kojoj ratnik Balijan pita muslimanskoga generala Saladina Koliko vrijedi Jeruzalem?, a ovaj mu odgovara: Ništa.

Svi članovi Muslimanskoga Ummeta moraju postiti u isto vrijeme.

Na samome početku izjave objašnjeno je da je Sveta Stolica iznijela svoj stav odgovarajući na brojne zahtjeve za pojašnjenjima o njezinu stajalištu glede satiričkih karikatura o proroku Muhamedu, kojega su određene europske novine objavile s turbanom na glavi kao bombom s fitiljem, a što je dovelo do žestokih prosvjeda muslimanskoga svijeta.

Cijelo to vrijeme muslimanskoga traženja nacionalnog i vjerskog identiteta, moglo bi se reći da je priprema onome što će se dogoditi dekretskim, revolucionarnim mijenjanjem nacionalnoga muslimanskog identiteta u bošnjački.

Po mišljenju profesora napetost postoji unutar muslimanskoga svijeta i tamo se treba očekivati eksploziju.

Za turskoga vladanja nije u samoj Korenici bilo većega muslimanskoga naselja jer je jaka utvrda postojala u susjednom Buniću.