U Šarengradu smo iši u komunu... To je samostan za bivše ovisnike o drogi, alkoholu, kocki... Nisam mogla vjerovati kako dečki mogu otvoreno pričati o svim svojim problemima, od početka ulaska u taj život pakla pa sve do sada... Dečkima zbilja svaka čast, neki dečki su po nekoliko godina u komuni... Smatraju da tek nakon 3 godine mogu izaći u ' ' vanjski ' ' svijet i suočiti se sa starim društvom bez da im podlegnu... Iako može otići tko kada želi.. Jedan je bio ovisnik 16 godina o heroinu, drugi 10 godina itd... Jako se ponosim tim dečkima, tu su dečki iz cijele Hrvatske i drugih država... Svaki ima svoj posao i po cijeli dan rade, izrađuju narukvice, okvire za slike, male kamene kapelice, lančiće i od prodaje toga žive... Nista ne kupuju, imaju samo ono što dobiju... Imaju svoje krave, svinje, koke, piliće... Jer u komuni uče cijeniti život, to su uglavnom gradska djeca koja nisu znali sebi pripremiti doručak, a ovdje moraju sve raditi... Kuhati, čistiti, brisati prašinu, praviti jesti, musti krave, klati koke, prati svoju odjeću na ruke, čistiti svinjce... I svi su nakon nekog vremena postali sretni, jer su shvatili da život vrijedi puno više od ovisnosti, i shvatili su vrijednost svoje obitelji koju su prije mrzili..