Mikotoksini (mykes - grč. gljiva, toxikon - grč. otrov) su toksični sekundarni metaboliti određenih filamentoznih gljiva, prvenstveno plijesni.

Razlog je tome čvrsta prirodna veza primarnih korjenčića biljke (stablašica) s micelijem tisuća mikoriznih gljiva (mykes = gljiva rhiza = korijen).

Mikotoksini (mykes - grč. gljiva, toxikon - grč. otrov) su proizvodi nekih plijesni, kemijski vrlo različite strukture s različitim biološkim učincima.

Mikotoksini (mykes - grč. gljiva, toxikon - grč. otrov) su toksični sekundarni metaboliti određenih filamentoznih gljiva, prvenstveno plijesni.

Mykes, otuda Mycota) su heterotrofna bića (hetero drugi, tréfō hranim), a to znači da nisu u mogućnosti stvarati organsku tvar iz anorganskih spojeva, dakle nisu samohranjivi poput autotrofa (autos - sam) kakve su zelene biljke, već svoj organizam izgrađuju hraneći se živom ili mrtvom organskom tvari.

Znanost koja proučava carstvo gljiva zove se mikologija (grč.: mykes gljiva, logos govor u prenesenom značelju znanost), utvrdila je da postoji vrlo velik broj gljiva (procjene sežu od oko 250.000 do 1,500.000 vrsta i da su upravo one jedna od većih skupina živih bića na svijetu), zatim da su one eukarioti (dakle imaju staničnu stijenku), da mogu biti jednostanična bića mikroskopske veličine (kakvi su primjerice kvasci), ali i višestanične, kakve su plijesni i gljive višeg stupnja razvoja (još zvane mesnate gljive) koje su velike i teške više kilograma.

Naziv mikotoksin potječe od grčke riječi mykes što znači gljiva te toxikon što znači otrov.