Činjenica je da je on bio zamjenik komandanta (Četvrte gardijske brigade, poznate pod imenom " Pauk "), ali njegovo ime se trenutno ne nalazi na spisku koji je u tužilaštvu, pored osoba za koje treba da bude pokrenuta optužnica - navela je Aničić za Radio RS-a.

Sudsko vijeće je utvrdilo da su Pelemiš kao zamjenik komandanta 1. bataljona Zvorničke brigade, a Perić kao pomoćnik komandanta za bezbjednost u ovoj jedinici pomogli ubijanju najmanje 1.000 muškaraca bošnjačke nacionalnosti koji su bili zarobljeni na području Pilice u opštini Zvornik.

Bio je jedan od prvih boraca romanijskog partizanskog odreda, komandir glasinačke čete i zamjenik komandanta Romanijskog partizanskog odreda.

Bio je načelnik uprave General štaba, komandant Korpusa, zamjenik komandanta armijske oblasti i dr.

Posmrtne ostatke su iz sarajevske zračne luke ispratili i odali počast članovi Predsjedništva BiH, kao i predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti BiH i entiteta, a nazočno je bilo i izaslanstvo makedonske vlade: ministri obrane i pravde Vlado Bučkovski i Idžet Memeti, te zamjenik komandanta Glavnog stožera Makedonske vojske Miroslav Stojanovski.

Bio je zamjenik komandanta inženjerije u General-Štabu, radio u inspekciji General Štaba za inženjeriju, i načelnik je štaba uprave inženjerije JNA.

Premda je Ramiz Delić Ćelo, zamjenik komandanta 9. motorizirane jedinice, koja je počinila zločin u Grabovici, priznao da je dao svoj iskaz istražiteljima, najave o postojanju optužnica povezanih s ovim slučajem nisu točne, pa je jasno da je Carla del Ponte u Sarajevu boravila isključivo zbog akcije Krajišnikova uhićenja.

" Ako slijedimo sistem pretpočinjavanja jedinica ", piše Slobodna Bosna, " zamjenik komandanta Devete motorizirane (Ćelo) ne može biti odgovoran za zločin u Grabovici jer on u vrijeme izvršenja nije bio na mjestu zločina ".

Zamjenik komandanta brigade VSO Split od 1983. godine do 1986. godine Komandant VSO Kaštela od 1986. do 1993. godine Predsjednik VZG Kaštela od 1993. godine Član predsjedništva VZSDŽ od 1993. godine Županijski vatrogasni zapovjednik od 2000. do 2005. godine Predsjednik VZSDŽ od 2005. godine Zamjenik predsjednika HVZ od 2005. godine

Valjda nešto kao komandant i zamjenik komandanta autobusa.

Goran Hadžić proglašen je krivim da je od veljače 1993. pa dalje, kao predsjednik tzv. Republike Srpske Krajine (dalje: RSK), zajedno i u dogovoru s Đorđem Bjegović kao ministrom obrane, davao naloge vojnom vrhu RSK, pa su Mile Novaković protiv kojeg je zbog obnove postupka istraga još u tijeku, a koji je bio komandant oružanih snaga RSK, i Kosta Novaković kao zamjenik komandanta oružanih snaga RSK, protivno pravilima međunarodnog prava izdavali naređenja jedinicama da se iz tenkovskog i raketnog oružja tipa Orkan i Oganj, a koja su raketna oružja kao borbena sredstva zabranjena, napadaju grad Šibenik te okolna mjesta Pirovac, Zaton, Vodice, Srimu, Lozovac, Bilice, uslijed čega su civili smrtno stradali ili su teško tjelesno ozlijeđeni, te naredili uništenje spomenika i građevina namijenjenih humanitarnim svrhama.

Sastav zločinačke organizacije koja je 1945. zapovijedila, nadzirala i počinila zločin genocid nad hrvatskim narodom: " Drug " Josip Broz " Tito " (Jugoslaven, i boljševik, bravar i maršal, ZLOČINAC, glavni zapovjednik u " Vrhovnom štabu " Jugoslavenske armije, predsjednik jugoslavenske vlade i generalni sekretar politbiroa CK KPJ, te agent Kominterne i doušnik sovjetske tajne policije NKVD), zatim, partizanski general Koča Popović (Srbijanac, i komunist, profesionalni oficir, zapovjednik Prve proleterske brigade, i I. armije JA), partizanski general Peko Dapčević (Srbin, i komunist), general JA Ivan Gošnjak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, zapovjednik partizanske vojske u Hrvatskoj), partizanski general i politkomesar Vladimir Bakarić " Mrtvac " (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, predsjednik lokalne komunističke vlade u Zagrebu), partizanski general Aleksandar Ranković (Srbijanac, boljševik, krojač, član politbiroa CK KPJ i " Vrhovnog štaba ", i šef OZNE za Jugoslaviju), Milovan Đilas (Crnogorac i boljševik, član politbiroa CK KPJ i " Vrhovnog štaba "), Boris Kidrič (Slovenac, i boljševik), Andrija Hebrang " Mirotočivi " (Hrvat, i komunist, trgovac, ratni sekretar CK KPJ i zapovjenik partizanske vojske u Hrvatskoj do 1945.), general Ivan Krajačić " Stevo " (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, bravar, šef OZNE za Hrvatsku), Ivan Maček (Slovenac, i boljševik, šef OZNE za Sloveniju), Franc Leskošek (Slovenac, i boljševik, šef partizanske vojske u Sloveniji), zatim, partizan Vladimir Nazor (Hrvat, jugoslavenski i hrvatski književnik i zločinac, predsjednik predsjedništva komunističke skupštine " ZAVNOH "), zatim, Gabrijel Divjanović (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, poslijeratni direktor zagrebačke zvjezdarnice, a 1945. načelnik vojnosudskog odjela II. armije partizanske Jugoslavenske armije), zatim, partizanski general Kosta Nađ (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i titoist, oficir OZNE), zatim, politkomesar I. armije partizanske Jugoslavenske armije, Mijalko Todorović (Srbin, velikosrpski koljač), zatim, general Arso Jovanović (Srbijanac, profesionalni oficir, Jugoslavenske armije od veljače 1945. godine, i pomoćnik generala Ivana Gošnjaka), Josip Boljkovac (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, oficir OZNE u Karlovcu), zatim, Josip Manolić (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i ratni zločinac, oficir OZNE u Bjelovaru), zatim, partizanski oficir i ratni zločinac Većeslav " Veco " Holjevac, komandant I. korpusa partizanske vojske u Hrvatskoj, i član " Komande grada Zagreba " (zadužen za kršenje ljudskih prava hrvatskih izbjeglica u Zagrebu, i za likvidaciju hrvatskih ratnih ranjenika i " ročnika " u Zagrebu, 1945. godine), zatim, Aleksandar Koharević, ministar zdravstva komunističke lokalne vlade u Zagrebu (zadužen za likvidaciju ranjenika iz zagrebačkih bolnica, zajedno s Krajačićem koji je odgovoran i za maceljske žrtve zajedno sa Stjepanom Hršakom i ostalom partizanskom bandom), zatim, Drago Desput (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, komunist), član sudskog odsjeka " Glavnog štaba NOV " Hrvatske, Stanko Obradović (Srbin iz Hrvatske), partijski sekretar KPH u partizanskoj " IV. udarnoj brigadi ", Dimitrije Georgijević, opunomoćenik " Odjeljenja za zaštitu naroda " za Jugoslaviju, Jakov Blažević (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), partizanski Javni tužilac Hrvatske, zatim, Vukašinović (predsjednik partizanskog tzv. " NOO " za Slavoniju), partizanski major OZNE, " drug " Brnčić, zamjenik komesara, potpukovnik Robić Ivan, pomoćnik majora Ćuk Milojko, major Vujanović Damjan, major Vidović Lazo i kapetan Janeković Slavko, članovi izvršnog aparata za tako zvane " specijalne zadatke " tzv. " III. odsjeka Odjeljenja za zaštitu naroda " za Hrvatsku, Zvonko Komarica, iz opunomoćeništva partizanske divizije " KNOJ " u Hrvatskoj, zatim, " drug " Vicko Krstulović, ministar unutarnjih poslova komunističke Hrvatske (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), i drugi de facto ubojice iz zločinačke organizacije komunističke partije, zatim, " drug " Lutvo Ahmetović, de facto ratni zločinac sa Jazovke, i zamjenik načelnika UDBE u Zagrebu, Simo Dubajić (Srbin iz Hrvatske, boljševik, i četnik, te velikosrpski koljač iz 45 ' na Kočevskom Rogu), glavni komandant koljačke partizanske jedinice na Kočevskom Rogu, major, " načelnik štaba IV. armije), i ideološki vođa pobunjenih Srba iz 1990. godine), zatim, oficir Jugoslavenske armije, " M. P. " (Jugoslavenka hrvatskog podrijetla, zločinka i boljševik), partizanski politkomesar u " XI. dalmatinskoj brigadi 26. divizije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije " koja je iz svoje jedinice odabirala ljude za " povjerljiv zadatak " ubijanja ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu, zatim Nikola Marić Bokež " Crnogorac ", " komesar čete ", Kosta Ugrica, politkomesar " I. bataljona " partizanske " XI. dalmatinske brigade ", član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) i KPJ, sudionik ratnog zločina i masovnih ubojstava na Kočevskom Rogu 1945. godine, Albert Štambuk, " zamjenik politkomesara 1. čete 5. bataljona XI. dalmatinske brigade " Jugoslavenske armije, Dinko Periša Ljubo, pukovnik " JNA ", Ivan Gugić, (partizanski) vojnik, Titov borac u " XI. dalmatinskoj brigadi ", svjedok-pokajnik, zatim, Nikola Maršić, " zamjenik komandanta 2. bataljona XI. dalmatinske brigade " koji je zapovijedao izabranicima iz " XI. dalmatinske brigade ", u sastavu od 60 do 70 partizana koji su ubijali na Kočevskom Rogu hrvatske ratne zarobljenike, i zarobljene hrvatske civile, Ljubo Barbarić " Hvaranin ", " politkomesar 3. bataljona XI. dalmatinske brigade ", član SKOJ od 1941. i KPJ od 1943. godine, Ivo Franković, " komandir 3. čete 3. bataljona XI. dalmatinske brigade ", član KPJ od 1943. godine, Božo Kačić, partizanski desetar u " XI. dalmatinskoj brigadi ", također sudjelovao u genocidu na Kočevskom Rogu, i u silovanju zarobljenih hrvatskih žena i supruga kod Kočevja ubijenih časnika hrvatske vojske oružanih snaga NDH, Ante Ćepić, " omladinski rukovodilac 4. bataljona u XI. dalmatinskoj brigadi Jugoslovenske armije " maršala Tita, Maks Baće i Jovo Kapidžić, Rankovićevi pomoćnici, izdali su, uz Ivana Matiju Mačeka, Simi Dubajiću zapovijed od Rankovića i Broza " Tita " za pokolj hrvatskih ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu kod Ljubljane, 1945. godine, partizanski pukovnik Dušan Dule Korać (Srbin sa Korduna), politički komesar 26. divizije JA, član komisije viših oficira koja je došla u kontrolu do jama-masovnih grobova na Kočevskom Rogu, zatim, počinitelji genocida u Maclju kod Krapine 1945. godine, Stjepan Hršak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, titoist i zločinac, krojač po zanimanju, oficir (partizanski poručnik) i komandant tajne službe partizanske vojske u Krapini, i krvoločni isljednik OZNE, i komandant zarobljeničkih koncentracijskih logora u Krapini i okolici, te glavni zapovjednik i egzekutor na Maclju, zatim, ubojica s Maclja, Ivan Valjavec (Hrvat), doušnik UDBE među hrvatskim radnicima (" gastarbajterima ") u Zapadnoj Njemačkoj nakon rata, Rudolf Krivak (Hrvat), Josip Koret (Hrvat), Dragutin Koret (Hrvat), Stjepan Vinceljak (Hrvat), Šimek Leljak " Šinter " (Hrvat), Florijan Šerek (Hrvat), funkcionar UDBE nakon rata, Ivan Strmečki " Stanko " (Hrvat), ubijao nedužne ljude i u zagorskom Jesenju za vrijeme rata, Slavko Kovačec " Štefunjak " (Hrvat), Dragutin Draganić " Radobojec " (Hrvat), Josip Kovačec (Hrvat), Alojz Brodar (Hrvat), Zvon Smrečki (Hrvat), Miško Grobotek (Hrvat), August Herceg (Hrvat), i još 45 drugih partizana-ubojica na maceljskoj gori, te Leopold " Leo " Horvat (Hrvat), zapovjednik civilne OZNE u Krapini (zajedno s Hršakom izabirao dobrovoljce-ubojice za pokolj u Đurmancu i na vrhu maceljske gore Ilovec, a poslije rata radio u zagrebačkoj UDBDI, umirovljen sa činom kapetana UDBE), zatim, Branko Löw (Hrvat), oficir OZNE u Krapini, Ivica Fizir (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, i gradonačelnik Krapine nakon " demokratskih " promjena 1990. godine, Valent Katalenić " Valek " (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, Petar Bezjak " Perica " (Hrvat), zloglasni komesar koncentracijskog logora u Mirkovcu kraj Sv. Križa Začretja kod Krapine, 1945. godine, a poslije rata bio je " isljednik " zloglasne UDBE u Zagrebu, Milan Kunštek, prvi zapovjednik i " veliki i zloglasni krvoločni komandant " koncentracijskih logora kod Krapine, Branko V (i) dović (Hrvat), " komandant " komunističkog koncentracijskog logora u Oroslavlju kod Krapine, 1945. godine, Josip Frankol (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, Ivan Đurkin (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, zatim Mladen Šafranko " Marijan ", partizanski podoficir i stražar vojne OZNE u Krapini, svjedok-pokajnik o genocidu u Đurmancu, Mirkovcu i Maclju kod Krapine, 1945. godine, zatim, Dragutin Rafaj, partizanski oficir, i partizan Živko Vujčić, ubijali su, metkom u potiljak, hrvatske teške ranjenike iz zagrebačkih bolnica na Jazovki kod Sošica na žumberačkom gorju, i mnogi drugi partizanski i jugokomunistički ratni zločinci i zločinci protiv čovječnosti...

Zamjenik komandanta iranske mornarice izjavio je u utorak da Iran planira proizvesti nuklearne podmornice, javila je iranska novinska agencija Mehr.

Štoviše, iako je praksa Tužilaštva da u spojenim slučajevima prvooptuženi bude osoba koja ima veću komandnu odgovornost ili odgovara za teže inkriminacije, u ovom slučaju Tužilaštvo nije interveniralo u optužnicu na način da se Savo Todović koji je kao zamjenik komandanta KP doma " Foća " prvooptuži.

Na ulazu u zgradu, zamjenik komandanta bataljuna me je s neodobravanjem pogledao i promrmljao:

Među osumnjičenima za zločine u Doljanima su i komandant IV. korpusa Armije BiH general Arif Pašalić, komandant jablaničke 44. brigade zvane " Neretva ", Enes Kovačević, zamjenik komandanta brigade, Senad Džino, načelnik ABKO Edin Bešić, zapovjednici bataljuna " Glogošnica ", Ekrem Kevrić i " Sovići " Džemal Ovnović, Emin Zebić, zapovjednik Stanice javne sigurnosti i njegov zamjenik Ahmet Salihamidžić Cicko.

To su: Goran Borovnica optužen za ubojstva četiri bosanska Muslimana u Kozarcu u svibnju 1992., Radovan Karadžić koji se tereti za genocid i teške povrede Ženevske konvencvije, Ratko Mladić (genocid), Dragan Zelenović (zločin nad nesrpskim stanovništvom Foče, silovanja), Stojan Župljanin (zločin protiv čovječnosti), Milan Lukić (zločini u Višegradu), Sredoje Lukić (Višegrad), Vinko Pandurević (ubojstva i progoni ljudi u srebreničkoj enklavi), Ante Gotovina (zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja), Vujadin Popović (genocid u području djelovanja Drinskog korpusa), Drago Nikolić (genocid u zoni odgovornosti Zvorničke brigade), Ljubomir Borovčanin (zamjenik komandanta specijalne brigade MUP-a Republike Srpske, genocid), Nebojša Pavković (komandant Treće armije, teror nad albanskim stanovništvom), Vlastimir Đorđević (zločini nad Albancima u SRJ i na Kosovu) i Sreten Lukić (načelnik Štaba MUP-a za Kosovo i Metohiju, zločini protiv albanskog stanovništva).

Pri formiranju 1. proleterske brigade, 21. decembra 1941. godine u Rudom, postao je zamjenik komandanta 3. (kragujevačkog) bataljona.

Nije li istina da je zamjenik komandanta XIII.

Iako je, naravno, dobrodošla svaka analiza biografije neke osobe koja je obilježila dio hrvatske povijesti, posebno one koje su nedostajale do danas, u tekstu posta na blogu odnosno u analizi nekih autora koji su se bavili Bakarićem nedostaje mi navod o tome da je Vladimir Bakarić, nekadašnji partzanski politkomesar i visoki dužnosnik komunističke partije, bio ratni zločinac i zločinac protiv čovječnosti, a to proizlazi iz knjige koju su pisali i tiskali jugo-komunisti, pod naslovom TRINAESTA PROLETERSKA U NOB (tiskana u Zagrebu, 1957.) u kojoj je na str. 97. 101. objavljen prepisani tekst partizanskog dokumenta broj 22 (NAREDBA BR. 5 od 15. I. 1943.), i faksimil, a u kojemu su njegovi potpisnici Vladmir Bakarić, u funkciji polikomesara, zatim, zapovjednik 13. proleterske, Ivo Rukavina, i ratni zločinac Đoko Jovanić (zamjenik komandanta, ponosno izvijestili druga Tita o strijeljanju 218 hrvatskih ratnih zarobljenika u Sošicama, početkom siječnja 1943., koji su ubijeni metkom u potiljak nad jamom Jazovka.

8.05.2010. u 11:48 h koltrina5 je napisao/la: Zamjenik komandanta XIII. partizanske brigade, MILAN ŽEŽELJ je nakon što bi zaklao tzavezanog domobrana, svaki put ritualno liznuo nož

Županijski sud u Dubrovniku 13. siječnja 1994. osudio ga je što je 6. prosinca 1991., kao zamjenik komandanta III. bataljuna pod zapovijedanjem V.

Nakon dvodnevne blokade iz vojarne je stigla prva pismena reakcija - ultimatum kojeg je potpisao zamjenik komandanta garnizona major Janko Radmanović.

Tu igru osobito je volio Roko, zamjenik komandanta bataljuna.

Odgovorio sam mu da je to zamjenik komandanta.

Prednjačio je u tome zamjenik komandanta kasarne po činu kapetan 1. klase koji je ujedno mijenjao komandanta kasarne jer je ovaj bio na dužem bolovanju.

Vlado je postao zamjenik komandanta brigade.

Ovdje lijepo piše da je bio zamjenik komandanta bataljuna za obavještajnu bezbednost.

Kasnije je bio i zamjenik komandanta brigade i istakao se u završnim operacijama za oslobođenje osobito u borbama za oslobođenje Sušaka i Rijeke.

Na taj način je uvedeno kolektivno rukovodstvo, tako da su stožeri od tada uglavnom imali sastav od četiri osobe: komandant, politički komesar, zamjenik komandanta i pomoćnik političkog komesara.