ovako ja gledam na sve to - čovjek mora sâm iskusiti da bi povjerovao u hrpu tih nabacanih riječi. on će to, ako proba naravno, opet doživjet na svoj (umni) način, a način srca je, uvjerena sam, kod svakoga potencijalno isti. tako ja mogu do sutra pisat o ovome i onome (nisam neki virtuoz s riječima), ali riječi su nedovoljne... i sami znate da tisuću riječi vrijedi kao jedna slika, pa zamislite koliko tek riječi treba za nešto veličanstveno kao šta je - ljubav... tako da ipak mislim da riječi završavaju gdje ljubav počinje (kažem samo ljubav, jer pod ljubav podrazumijevam da je bezuvjetna)... ljubav nije isto šta i naklonost i ' dragsimivolimteposebansiželimte ' baš ka šta ni umjetnost nije samo slika ili pjesma... i skroz je zanimljivo kako se ti pojmovi ka šta su - ljubav, bog, umjetnost ne mogu definirat... to zato šta je nemoguće tako velike ' stvari ' uokvirit (koliko riječi, slika, sveganečeg treba da bi se uokvirio beskraj? to je sizifov posel... moj je da se duhovno i umjetnički razvijam ovdje u materijalnom svijetu gdje smo stvarno dosta zakinuti; gdje imamo tih 5 osjetila, ali...): misli: