... i pita mene doktor koji su mi još simptomi, al ne treba mene pitat, ja spremno preduhitrujem njegova pitanja, njegove misli, i dajem odgovore na pitanja za koja još ni sam ne zna da će mi ih postavit. ili ipak zna, jer je studirao medicinu, ali sam ja samodopadno uvjerena da je ipak oduševljen mojim poznavanjem relevantnosti pojedinih simptoma za u konkretnom slučaju predmnijevanu bolest, pa se onda osjećam kao vrjednija osoba. i dakle kažem ja doktoru imam gusti sekret u sinusima koj se slijeva u pluća pa će on meni jel žuti, pa ja odvratim, je, onaj žutozeleni, pa on opet a jel vam sekret i u nosu, ili... pa ću ja, je, je, sekret mi je i u nosu. s tim da bi napomenila da mi je prvih par dana sekret bio proziran a tek je unatrag četrsosam sati gust. pa se mi tako nabacujemo sekretom i ignoriramo činjenicu da se oboje preseravamo, jer nit on zaista vjeruje da ja slinu odnosno šmrklje u svakodnevnoj komunikaciji i diskursu zaista zovem sekret, nit ja mislim da on privatno koristi sekret. i ko tu sad koga zajebava? oboje, jedno drugo, s laganom dozom ironije spram samih sebe. i kontekst nas oboje. iz: kontekst je zajeban tekst; u ordinaciji