Dead girl has got a problem... Na krvavom kamenu, u poderanoj haljini potpuno izgubljena i očajna bez svog krhkog Anđela.I još je uvijek osjećala na sebi prljave dodire Vraga, njegov bolesni smijeh i odvratni jezik kojim ju je svu " obljubio ". Ljigavu, nabreklu i žilavu stvar koju je gurnuo u nju i unakazio, dubokim, rasplakanim ranama označio zauvijek.Čistu, krhku dušu nevine djevojčice je raskrvario i ubio... Njegovo zadovoljno stenjenje i bludni, odvratni, pokvareni užitak.Neopisivu bol koju je pustio u nju i crvenu, vječnu hladnoću.Ocean tuge koji ju je razbludno ugušio i potopio... Zakopao duboko, duboko u crnom pijesku gdje je Sunce više zlatom obasjati neće.A onda joj je oduzeo i Danyella.Gorki, zli, bolesni Vrag... Odjednom, Samanthica, kroz svoje maglovite, mokre i tužne oči ugleda dvije paučinaste sjene kako dolaze do njih.Sletjele su lagano na blatnjavu zemlju i počele pjevati svojim mrtvim, prelijepim glasovima.Tužna melodija je, poput vjetra okruživala sve što je bilo mrtvo i živo dok nije ušla u njih.Samantha poklopi uši.Nešto tužnije u životu nije čula.Kao da su sjene pjevale bolom, tugom i strahom svih ljudi na zemlji.Ptice su kriknule svojim glasovima, a nebo se zacrvenilo.Pjesma je silovala Anđele u raju i paklu i oni su gorko plakali gustom krvlju... Samantha kroz zaplakane bisere ugleda kako jedna sjena grli Danyellovu dušu, umrljanu suhom krvlju.Pokriven crnim baršunom u sigurnim rukama Smrti osmjehnuo joj se svojim veselim, blijedim licem.Otvori usne i šapne joj nježno s najslađom ljubavlju: " Ne boj se sestrice, ja sam uz tebe ". A zatim nestane u tužnoj pjesmi i svojem veselom smijehu.Samantha brizne u sretni plač.Nije mogla vjerovati svojim očima, ušima.Njezin mali Anđeo se probudio iz ružnog sna i sada je čeka u bijelom Raju.Kada je i nju Smrt primila u svoj hladni zagrljaj, zajedno su se vinule prema sivom, blještavom nebu.Samantha je zadnji put pogledala svoje truplo, život koji napušta.Bisernim osmijehom zatvorila je oči i utonula u tamni veo, dok joj je pjesma tuge i krvi odzvanjala tijelom.Rane u njoj su preduboke i svježe.Nikada neće u potpunosti zacijeliti, i dalje će ostati krvave i bolne ali sa neizmjernom toplinom i osmjesima, možda se led u njoj otopi, a tamu obasjaju zelene, sjajne okice...