Mons. dr. sc. Andrija Kopilović pripremio je za ovu svečanu prigodu rad Naco Zelić ljubav prema rodu i zavičaju u kojem je ustvrdio kako Nacu Zelića, promatramo li njegovu plodnu životnu putanju i učinak, obilježavajući osam njegovih desetljeća, pamtimo kao čovjeka koji je kroz cijeli svoj život neprestano poticao ljude na nezaboravljanje, na zapamćivanje, na sakupljanje i bilježenje svih onih brojnih pojedinosti od kojih je satkan naš svakodnevni život kako bi se sačuvalo i pohranilo znanje o bogatstvu i raznovrsnosti vlastite kulturne baštine. Građa koju je naš Naco osobno sakupio, zabilježio i opisao te na taj način spasio od nestajanja, ili je i zabilježio, ali i komentirao i vrednovao, uistinu je zavidna, a sve su te kockice značajni dijelovi još uvijek neispunjena mozaika tradicijskog nasljeđa bunjevačkih Hrvata, tragom spoznaja o njihovom korijenu i ishodištu, rekao je mons. Kopilović i dodao kako je ono što trajno obilježava djelo Nace Zelića njegov odnos prema rodu i vlastitoj baštini, a koji je utemeljen u odnosu čovjeka prema Bogu, prema radu i prema plodovima zemlje, bez čega nije moguće razumjeti ni dušu bačkih Hrvata i njihov mentalitet. Neovisno o svojim profesionalnim obvezama i poslovima prosvjetnog djelatnika, suca Okružnog suda, zaposlenika u državnoj upravi ili diplomaciji, on je uvijek nalazio motiva, povoda, snage i vremena za okupljanje ljudi, posebice mladeži i djece, i rad s njima sa ciljem očuvanja i popularizacije bunjevačkog narodnog stvaralaštva, kao dijela hrvatske kulture.