Datum: 30/11/2009, 14:32:44 IP: 161.53.179.232 Host: cfscm3.CARNet.hr Ime: Jaj jaj Božek moj Email: Naselje: Tekst poruke: Poštovani, što se tiče kriterija za odabir stipendiranja mislim da su naši vječnici i načelnik sa svojim pravilnikom dokazali da je u Općini došlo do smjene vlasti ali i ne do demokratskih promjena i nadanju birača da je došao kraj korupciji.

S obzirom da se ja osjećam ponekad kao debil jer nisam naučio ništa o nadanju kada je Dinamo u pitanju, možda je taj pridjev prikladan i za kompletnu maksimirsku struku pri tome obuhvaćajući i upravu.

- Llar se čudio prijateljevom nadanju.

Svojom prisutnošću davala je sigurnost njihovom vjerovanju i nadanju u ono što im je Isus obećao.

S obzirom da je čovjek subjektivan, pogotovo kad se radi o njemu ili nekome njemu bliskom - kolike su šanse da se radi o običnom nadanju i samozavaravanju?

Da im molitva i djelovanje Crkve budu utjeha i podrška u nadanju te snaga i hrabrost u borbi za njihovo dostojanstvo. Ovo je prvi put da se jedan takav događaj ostvaruje u povijesti Crkve i imamo razloga da ga smatramo povijesnim, objasnio je nadbiskup Fisichella.

Nerazmišljajuće stado gleda u njih i nada se da će ovi Izabrani raditi za njihovo bolje sutra (ako već nije moguće danas - ali zašto za vladajuće ono bolje sutra nastupa odmah sada?): smijem se tome naivnom nadanju

" Ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora, ima narod teška govna, moooooja zemlja Hrvatskaaaa.. ".. negdje mi je sve te godine ovaj srednji stih promaknuo i bio na neki način naivno ignoriran u nadanju da nismo svi baš pokvareni, truli, odvratni, i nismo da se razumijemo, ali nažalost baš ti truli i pokvareni dominiraju.

sve mi se čini da će i sve ostat na nadanju. ako kojim čudom i pobjede, oporba će na sve moguće načine opstruirati njihova rad stoga niti bi proveli u djelo mnogo izbornih obećanja. prikaži cijeli komentar

da... bas to, sok, nevjerica... nevjerica jebote kao da mi je tek danas postalo kristalno jasno da je gotovo, da ima drugu... kako je to moguce? zar sam samu sebe stavila i zivila u nekakvoj iluziji zapravo? nadanju? ipak? ne razumijem trenutno ni samu sebe... znam, svjesna sam (osvjestila sam) da ga ne mogu tek tako " izbrisati ", prestat voljeti i zaboraviti.. previse je to i godina i ljubavi da bi islo preko noci..

S druge strane imamo kulturu koja više ne govori o sposobnosti razuma da promiče istine, ne govori više o nadanju, nego o projektima, ne govori o moralnim vrijednostima, nego o prikladnom ponašanju.

Onih kada sve nekako ide loše, kada se svaki dan budiš i vidiš da ipak može biti gore nego jučer, kada ne vidiš nikakvog smisla u nadanju, kada te više ni male stvari ne vesele, kada je na svakom koraku neko novo razočaranje.

Da će bez Janice sve biti drugačije to stoji, no nakon ovih riječi nada u svijetlu budućnost hrvatskog natjecateljskog skijanja i dalje postoji, a da sve ne ostane na nadanju, zaduženi su ljudi poput Vedrana Pavleka..« Prethodni članak

Knjiga originalnih dokumenata šibenskog biskupa mons. Badurine, sa simboličnim naslovom ' Stopama pastira ', govori o radosti i nadanju, ali najviše o patnjama i stradanju ove partikularne Crkve sv. Jakova, u vremenu njezinog vrijednog i zaslužnog pastira Srećka (1988. - 1996.). -

U ostalom nadanju reindustrijalizaciji možemo samo vjerovati i potaknuti one preživjele industrije da se šire ili čekati strane investitore da dio svoje proizvodnje premjeste ovamo, za što nemamo presnažne argumente.

U duhu nedavnih rasprava o uzrocima neljudskosti, nadanju, cijeni života, gladi u svijetu, korištenju moći i sličnih tema palo mi je na pamet da bi bilo dobro staviti te pojmove u kontekst.

To potvrđuje vrlo potresno i poučno pismo koje je napisao Saša Vondra, te na taj način podijelio s čitateljima priču o strahovima, nadanju, sumnjama, željama koje je proživio prije dvadesetak godina kada je obolio od tumora.

' Hell Hath No Fury ' govori o tom ogorčenju, očaju, nadanju, iščekivanju, razočaranju i onemoćalosti.

Pa, pomislih, u najboljem slučaju mogla bih trenirati do ovulacije, a nakon toga ne bi bilo loše da malo usporim... za svaki slučaj, u nadanju implantaciji... ne smijem ponovnim vježbanjem nakon tako puno, puno mjeseci i samu mogućnost eventualne rane trudnoće ugroziti.

Unutrašnji dio postava zamišljen je kao priča koja govori o teškom životu ljudi na moru, njihovoj borbi i nadanju za boljim sutra, te ujedno i o samoj borbi slijepog autora sa skulpturom i životom čovjeka oštećena vida.

Međutim, to nije spriječilo tri tisuće gostujućih navijača da stignu na San Siro u nadanju da će Napoli uzeti najmanje bod.

Nakon provedenih praznika polako ali sigurno ponovno sve naše poslovanje počinje ispočetka u dobrim poslovnim namjerama i nadanju kako će ova godina ipak donijeti rezultate...

Ovo pitanje ukazuje na nadu spasenja usprkos svakom nadanju.

Ako su misticni proboji u takve najunutarnije zone predindividualne praznine dosad bili iskljucivo stvar meditativnih manjina, tada danas postoje dobri tazlozi nadanju da ce se u nasem, od borbe identifikacija razdrtom, svijetu konacno naci vecine za takvo prosvjetiteljstvo.

Što, heeej? na topli kukuružnjak inače mažu... heeeejjj, aaaah-ammm-marmeladuuu-džem-uuhhhuhhaaaa... nemoj mi tako jako, poludjela si skroz, ludice sofrozinska, kristalna u osjećaju... nemam toliko, proždrla si kulu smaragdnu dvadeset puta, ne mogu više dati. postaješ ovisna o tom testosteronu i znam da te pali. tako se pale ženske koje su jele steroide i tribulus onaj za jačanje kondicije jer dodan u ženu testač napravi žarenje strašno, a i to smo probali, sjećaš se, kada sam mislio da ćeš dobiti infarkt, kada si govorila da izlaziš iz sebe. zato sam ti rekao, voli mene, moje biće, više nego li totalni vrhunac jer takav te može odnijeti u zemlju dembeliju na nekoliko sati, čak i dana. joooj, ti tvoji našpricani sendviči. znam da me vliš. pa da i ne mrdneš prstom, najdraža, znam to. više i nemaš hrabrosti javljat se na mobitel. plačeš kada si sama. znam. volim te jako. znaš. zato na svaki poziv odgovaraš svojim dolaskom, a ne brbljanjem. dojezdiš poput tuče, groma i proloma oblaka. to me tako užiže, ono tvoje razmišljanje o klimaxu dok juriš na mjesto sastanka ili me čekaš, da me pustiš iza kroz verandu, da ti starci ne čuju, iako ti moram reći da me mama čudno gledala par puta, i zato sam te molio da suspregneš vrištanje i jaukanje, jer se činilo da će mi ga i mati tvoja popušibi. sjećaš se u kakvom je haljetku donijela jednom kavu i kolaće? znaš da me zavodi. željna je mlade kite, jake kite, zna da muški u ovim godinama dobro krešu... a i curice koje tek počinju to znaju pa se prava strast događa sa starijima, nisu one blesave, baš suprotno. eh, baš ću ti je sutra ili ovih dana iskombanjirat jer su me rasrdili na blogu... još jednom ću potvrditi svoje vrijednosti kroz jednu Ženu. volim kad tako bjesomučno i dviljački rasturaš rukama vlastitu kosu jašuči na maloj kuli. na tvom tornjiću templarskom, jezuitskom. tvojoj jedinoj kuli stražari, sa koje si gledala nedomslive svjetove pažljivosti muške i zanosa ženskog. prepusti se, misli, daj si na volju, kreni prstima prema mjestu koje ti je milo, znaš da želim to... budi žena, svoja i samo svoja. da ti je kula moja jedina, klela si se na koljenima, govorila sarkastične stvari o samouništenju... ok, vjerujem ti. znam ono, kada ga na rastanku ljubiš i obožavaš božanski i totalno učeličeno skoncentirana i rasplakana jer ti srce ne jednostavno ne može više podnositi napor i uzbuđenje... pedivna si u tom momentu... umirem za njega... kada ga gutaš nemoćna i lakoma kao da ćeš grlo i ždrijelo njime preklati ili si ga u srce postaviti, duboko... i stalno me s nevjericom pogledavaš očima male curice izgubljene u svijetu. tada znam da bih možda trebao biti tvoj, for forever, da bi Ti, baš ti bila sretna i prepuna sebe i milosti ljubavne, ali mnogo ih je takvih potrebitih, lakše im je pisati sms-ove, paliti ih platonski, ili ovako kako sada činim. no pošto živim od starih kredita koje su žene dale, ti znaš da ću ti se vratiti jer još uvijek si neudana i bez ljubavnika, a znaš da su moji kriteriji iz svetog pisma, nikad ništa ja neću oskvrnuti, što je od ljubavi, srca i duha. ma volim te, ne brini. i uvijek ću. i need you. i just need you. do kostiju. nas će zajedno i pokopat. isto Biće je ista Krypta. možda shvate to jednom, nevjernici, kurvari. nema tu zajebancije. sve, ali baš sve je sveto - što je tvoe i moje. to je naše. svaka sekunda je molitva. svaki osjećaj euharistijsko slavlje i misal osjećaja iskrenih. gola, tiha, zamišljena... u nadanju... o bože, tako si sakralna. nikad ti se neću dovoljno nadiviti. hvala ti što jesi. hvala ti za sve radosti. bez tebe sam ništa. ti si definiranje mojih osjećaja, ti poznaješ mane. poznaš me ko prst, ko moj palac, što bi ga sisala kada želiš da se dolje probudim, mudrice. ne moraš. samo reci i ševit ću te beskrajno. lijepa si potrošena, ten ti je čudesan, i oči. znam da si sretna, to ne može biti slučajno. nikada osjećaji sela nisu bili tako metropolitanski. ne postoji takva avenija u svijetu, kakva si ti kada mi se izliješ u oči, u usta, kada me kupaš morem uzbuđenja. sve, cijeli svijet, moj svemir radosti - TO SI TI KADA SI ISKRENA.

Ne, nije taj vazda blagosloveni plod ni pomodrio sav, ne, valjda, tek, od mijena, tih, mjesečevih, Barem ne u nadanju majčinu, a ni u sretnome iščekivanju, i samoga, već, Adventa Krvarila je i tu gdje je, a i di je dijete, kao i sama gratia plena Je li, barem jedan jedini put, u bijele pelene radosno prepovila

Da još uvijek mnogi žive u mašti i nadanju da isti zaista i postoji govori činjenica kako su službenici jednog poštanskog ureda na jugozapadu Francuske otvorili poseban odjel u kojem se sabiru pisma Djeda Mrazu.

Vođeni istom logikom, u nadanju biskupa da će priliku dobiti političari spremni istinski se suočiti s prošlošću vide podršku ministru Tomislavu Karamarku i delu HDZ-a, koji se zauzimaju za sankcionisanje zločina totalitarnog komunističkog režima.

Razlog tome, da sam se kao i većin sugrađana nakon godina studiranja vratila puna elana za promijenama i boljitku u rodnom mi gradu, no nakon tri godine \ " grbače \ " na materinoj i ćaćinoj mizernoj penziji u iščekivanju i nadanju iz dana u dan da ću naći posao odustala sam jer za moje zvanje jednostavno nije bilo posla dolje i morala sam ponovno otići i ostaviti ognjište koje će još malo biti toplo dok moji budu živi, a ja ću navratiti s vremena na vrijeme.

- - - - - Original Message - - - - - Sent: Friday, August 06, 2010 6:00 PM To: [email protected] Pozdrav Vam, kažu da se ništa ne događa slučajno a vi ste meni pali na pamet, pratim vaš blog i nekad se posramim kako sam ja jadna i slaba a netko bi mozda rekao da imam sve u životu a u vama vidim toliku snagu i vjeru, volju i nadu... ja te stvari gubim iz dana u dan sve više.... teško mi je i moliti se jer ne znam da li me itko sluša, imam osjećaj da je moj razgovor s Bogom samo monolog, da pričam sebi u bradu... i jako mi je teško radi tog... pitam se da li je mene Bog napustio... iz dana u dan se trudim biti bolja, živjeti onako kako bi Bog to od nas svih želio, ali... ali... gubim snagu... nije Bog kriv za loše stvari što se dešavaju ali zašto sreća nebi i na meni malo stala.......... imam osjećaj što god se više trudim biti bolja da je meni lošije... kažu da onaj ko trpi na ovom svijetu dobije nagradu na onom drugom, vječni život..... ali ja sam samo čovjek... imam 24 godine, uskoro ću diplomirati, živa sam i zdrava, na van sam vesela osoba ali ljudi koji me znaju u mojim očima vide tugu, ja je osjećam, živim s njom.... nadam se da će Bog pružiti mi ruku i povući me iz te tuge ali uvijek sve ostaje na nadanju, nekad se osjećam koda mi je sreća ukradena..... nema je... nestala... nekad i dođe do mene, bude mi sasvim blizu i opet nestane... neznam do kad ću moći trpiti... treba mi NADA.... da će jednom biti bolje... neznam da li da molim za to bolje... možda meni nije namjenjeno to bolje... možda.... možda... vjerovatno ste pročitali x ovakvih priča, možda ni na ovu ne dobijem odgovor ali nešto me potaklo na ovaj mail...