S poslovnim partnerom Milanom Mićom Carićem, nekada vlasnikom restorana, a kasnije casina Tiffany, omiljenoga okupljališta dečki iz Bagarićeva klana a zatim i vlasnika nekolicine kockarnica, Nobilo je 2003. preuzeo ruševne hale nekadašnje tvornice Nade Dimić u zagrebačkoj Branimirovoj ulici.

da li bi ikada do detuđmanizacije došlo da se tijekom domovinskog ratta nije kranulo u pretvorbu i privatizaciju pod idejom kako će 200 obitelji odvesti Hrrvatsku blagostanje. prije nego što je izvršena detuđmanizacije je bio period privatizacije i izvlaćenja novaca iz firmi koji je poznat kao kutlerizacija. putem raznih kredita s rokom otplate na poček i s minimalnim kamatama izvučeni novci iz banaka, one su sanirane novcem poreznih obveznika i prodane strancima. mnoge firme su propale, radnici su posalni na zavod za zapošljavanje. prvi veći izlazaka sindikata i nezadovoljni otpuštenih radnika je bio jo za vrijeme tuđmana kad su dovedeni specijalci iz HV brigada kako bi spriječili radniištvu pristup trgu bana Jelačića i Markovom trgu. tada je izglasan i famozni zakon o okupljanju. to je doba nestanka Kromosa, Jugoturbine, Šavrića, RIZ-a, RIS-a, Biserke, Nade Dimić, Jugoplastike, početak netanka Ine, Ht-a, kritičari su prozivani jugonostalgičarima, antihrvatima. ispadalo je kako su oni koji upozoravaju na pljačku antihrvati dok oni koji su pljačkali su prozivani velikim domoljubima i nagrađivani raznim ordenjiima i činovima a da bojišnice vidjeli nisu. detuđmanizacija je samo nastavila i usavršila ono što je tuđmanizacija započela.

Prošli tjedan bila je to Kupska ulica, jučer je to blizina Erdodyeve ulice i sada već srušena zgrada i zaštićeni spomenik kulture tvornice Nade Dimić.

U Divoselu, rodnom selu narodne herojke Nade Dimić, danas nitko ne živi, njene biste su uklonjene, a u Hrvatskoj su promijenjena imena ulica i tvornice trikotaže koje su nosile njeno ime, rečeno je na okruglom stolu Nada Dimić u kulturi sjećanja, održanom 18. marta, na 70. godišnjicu njene smrti u Staroj Gradišci, u Spomen-području Jasenovac.

Aneta Lalić iz SNV-a govorila je o zadnjim danima Nade Dimić, dok je Vjeran Pavlaković s Filozofskog fakulteta u Rijeci ukazao na kulturu zaborava iz 1990 - ih godina, kada su ulicama nazvanim po Nadi Dimić promijenjena imena, a svi spomenici i biste povezani s njom i s partizanskim pokretom uklonjeni ili devastirani.

Blagovaonica u prvim domskim danima Kasnije, Dom je pretvoren u internat za djevojke i promijenio ime u Đački dom Nade Dimić.

Ona je podsjetila i na Katu Pejnović, stariju 25 godina od Nade Dimić, koja kao dijete u mnogočlanoj porodici nije imala priliku da se obrazuje, ali se u ratu istakla kao predvodnica žena, te na Mariju Jurić Zagorku, prvu novinarku koja se još 1917. zalagala za pravo glasa žena.

On još i dozvoljava denivelaciju javnih površina čega takođe nije bilo do sada - Ipak su uspjeli srušiti prvo donošenje GUPa - Slijedi klizanje Kupske i urušavanje Nade Dimić tu je takođe bilo živih intervencija na koje se grad oglušio - Slijedi akcija mijenjanja imena Trga Petra Preradovića (Cvjetni) u Trg žrtava Milana Bandića - Ide prvo veliko okupljanje građana u Varšavskoj sa lupanjima i zviždanjem da se omete paralelno organiziran miting na Cvijetnom (Grad organizirao) sa glazbom i sl kojeg su malobrojni pratili, dok je u Varšavskoj bilo 5000 ljudi (više valjda i ne može stati).

Nakon Gojka Matića, riječ je preuzela Sandra Prlenda, koja je napomenula kako će kroz svoje izlaganje pokušati interpretirati na koji se način možemo sjećati Nade Dimić danas, u promijenjenim društveno-političkim uvjetima.

U usporedbi s Katom Pejnović, promjene u povijesti žena očituju se u većoj mogućnosti školovanja žena u kasnijim razdobljima, primjerice u slučaju Nade Dimić.

Napredak emancipacije žena koji je ostvaren u razdoblju djelovanja Nade Dimić, Prlenda je ilustrirala i usporedbom s primjerom Marije Jurić Zagorke.

Završnu riječ uzeo je Drago Roksandić istaknuvši da nije prošlo ni dva mjeseca otkako je predložio održavanje komemoracije obilježavanja smrti Nade Dimić, u čijoj je organizaciji sudjelovao niz institucija i osoba.

Ulaze zajednički u kupovinu tvornice Nade Dimić, otkup i zamjenu srpske imovine u Hrvatskoj, nekretnina po Zagrebu i obali

Kapetan Kuka u komentaru teksta: Molio bih redakciju " Jutarnjega lista " da u interesu javnosti istraži navod vaše cijenjene novinarke Nataše Božić o skidanju zabrane dogradnje zgrade " Nade Dimić ".

Naime, ako se ta informacija pokaže točnom, gradonačelnik Milan Bandić svakako bi morao dati konačnu i neopozivu ostavku, budući da je usred jednoga skandala upao u nečuven sukob interesa, tj. drugi skandal: Toni Nobilo, naime, Bandićev je odvjetnika, a istovremeno - vjerojatno kao honorar za usluge - od grada uspjeva isposlovati građevinsku dozvolu za dogradnju zgrade " Nade Dimić "

S kojim je pravom Bandić skinuo zabranu dogradnje na zgradi " Nade Dimić ", to naravno ne ćemo nikada saznati.

Ulice, trgovi, radne brigade, tvornice, ustanove, škole, domovi kulture, društva i organizacije nosile su od oslobođenja do 1990. imena najistaknutijih poginulih boraca NOB-a i žrtava ustaškog terora: Rade Končara, Jože Vlahovića, Božidara Adžije, Ognjena Price, Otokara Keršovanija, Nade Dimić, sestara Baković, Bogdana Ogrizovića, braće Špalj..., a na području Zagreba postojalo je do 1990. više od 150 spomenika i spomen-ploča.

Ujedno, kompleks Paromlina i Nade Dimić novim restrukturiranjem sudjeluju u urbanom intenziviranju budućeg središta grada.

Prvi strojevi su dobiveni od tvornica Nade Dimić iz Zagreba i MTČ-a iz Čakovca, a i dio stručnih kadrova je došao iz tih tvornica.

Kerum: Ako postoji krivac za urušavanje ' Nade Dimić ', onda sam to ja

Kako to da visoki kler teološki ne pritišće umorstvo male, 19 - godišnje Nade Dimić bez suda?

On sada gradi mostove prema građanima Zagreba, obećavajući da će se prilikom gradnje Nade Dimić držati svih strogih konzervatorskih pravila, u nadi da neka bura neće razrušiti dotrajale i načete temelje tvornice.

TEOLOŠKO-EZOTERIČNI ASPEKTI PADA ' NADE DIMIĆ '

Policija ih tereti da su u noći s 9. na 10. ožujka provalili u obiteljsku kuću u Ulici Nade Dimić u Poreču gdje su ukrali novac, zlatni nakit i sat u vrijednosti oko 170 tisuća kuna te dokumente iz kuće Mladena Mrdeže (56).

Skrenuo je zatim pažnju na prezentaciju na kojoj su bile prikazane skenirane stranice iz bilježnice Nade Dimić iz vremena pohađanja gimnazije u Zemunu.

Osvrnuo se nakon toga na okolnosti proglašenja Nade Dimić narodnim herojem 1951. godine.

Prof. Roksandić je nadalje u prezentaciji usporedio dvije fotografije Nade Dimić, prvu iz 1939. godine, dok je pohađala gimnaziju u Zemunu, i drugu iz 1941., na kojoj se može primijetiti da je, budući da je u međuvremenu prošla brojna iskušenja i teškoće, vidno sazrela.

Ranjenog Čavića ustaše su smjestili u karlovačku bolnicu, a Nada Dimić je osmislila plan akcije spašavanja (pismo Nade Dimić V.

Umjesto Nade Dimić je rupetina puna stabala ambrozije, na mjestu Tivana i Kraša Sheraton i Cinestar, ajde, bar nešto korisno, da karta ne košta kao nekad pet...

Zajedničko izlaganje, posvećeno posljednjim danima Nade Dimić u logoru Stara Gradiška, održale su Aneta Lalić i Marija Crnogorac.