U njedrima gadna okeana hiljadu se nadimlju volkanah, izrigaju s muklijem ječanjem nad povrhnost duboke pučine strašne vitle dima i plamena, o tučnom ih svodu razbijaju.

Pitaju me što se događa, odgovaram: " Sve u redu, eto, malo sam sjetan, ništa više. " A kako priznat da mi se srce kida, bacaka se po krevetu i vrišti: " Far cry, da se barem taka čežnja more isplakat " Noću je najteže, sidim u mraku i mislim: " Jedino pravo svjetlo u životu je ono iz cijevi M16-ice kad je zagrijana prvim kratkim položajnim pa onda dugim brišućim rafalom, a grudi mi se nadimlju od destruktivnog artizma...

Ponovno je zažmirio sad već osjećajući kako mu se prsa nadimlju, zrak je napokon našao svoj put.

Glavu je prislonila na zid, grudi joj se nadimlju, usta su joj pootvorena, oči joj se vrte od vrućice.

Živo se pomiče putem, da ima krila, poletjela bi, djevojačke prsi joj se nadimlju, oči joj sijevaju; da nema cvijeta u ustima, zapjevala bi kao ševa.

Marija je toga vrijedna... ' - ' Isus im reče, Moja žena... ' - '... ona će moći biti moja učenica... ' - ' Neka se oholi nadimlju... ' - ' Što se mene tiče, ja s njom stanujem kako bih... ' - '... slika... '

Isto mu se tako i prsa nadimlju i izgledaju kao ispupčena.

U sjeni natezanja oko izlaska smušenoga HSLS-a iz gradske vlade, komunalni problemi nadimlju se poput mijeha.

A ljudi trče, stisnuli su zube, i nadimlju im se grudi da zahvate dah.

Pluća mu se nadimlju kao da će svakog trenutka prsnuti.

Pa ćuteći kako mu se sad od velike radosti nadimlju prsi i kako mu riječi zapinju u grlu smili joj se još više, i počne tiho plakati, sve onako zagrljena.

Opazim seljake i seljakinje gdje im se nadimlju grudi od silna plača i jadanja...

Tko je vidio puna i poput mlijeka bijela ramena štono provirivahu iza bruseljske paučine, tko je gledao kako se puna njedra nadimlju i silom otimlju jarmu plavetne svilene halje, kako se srebrni pojas vije oko tankoga struka, kako se oble sjajne ruke kradu iza dugih rukava, kako se malene nožice u vezenim postolicama nestrpljivo premeću na medvjeđoj koži - tko je to sve vidio, morao je reći - ta žena ugleda svijet za ljubav, ta žena hoće, mora da ljubi.

Marijine se nozdrve šire, grudi joj se nadimlju, udišući onaj čisti zrak, kojim se rasplinuo miris kuša i smreka i vonj rahle zemlje.

»Ta oni neće priznati tvoga suda, neće priznati tebe, glavu zemlje, već se nadimlju i boljima cijene nego ostali plemići kraljevine.«

Ovdje srce već brže kuca, prsa se više nadimlju.

Žile na vratu joj se nadimlju poput ugriza pčele.

Samo ne Kiklopa. Već vidim kolegicu kako, stisnuvši zube i usne, dok joj se grudi junački nadimlju, suspreže suze dok mladić u plavom, s pancirnim prslukom, odnosi nagradu Ivan Goran Kovačić kako bi je bacio u crnu policijsku jamu.

Nadimlju se jako i brzo, a bradavice su već tvrde.

Stara svatom ručak redi, Tako mlinar zapovjedi, Stari mlinar ne zna šale - Plam i gnjev joj lica pale, Nadimlju se s bijesa prsi.

iznenađuje me jedna stvar ovdje vele da su ženske te koje su zavidne jedna drugoj, koje se svade, natječu, otimaju a gle ti ove muške.. ko kokoti se nadimlju.. i to još ozbiljni gosponi s familijama, a napuhavaju se ko adolescenti: /

Gledam taj crven korzet na bijeloj podlozi i bradavice kako se nadimlju ispod njega.

Pomislim Vukovar. i grudi mi se nadimlju i ponos ih razdire i prkos.

gole bijele stijene koje se nadimlju poput grudiju neke ljepojke?: cerek: i meni padaju takve aluzije na pamet ponekad.

Kakva pluća moraš imat da bi se do tamo dobacija - krsti se vaš reporter, pa ubacuje u usta još jednu višnju, taman je, ni mala ni velika, stručno je ćuća, okreće se prema ogradi (ima do nje, brat bratu, i trideset metara), vata zraka, nadimlju mu se prsi, pa svon snagon izbacuje košticu.

Sopti i puši se zadihana satnija i sve krvave spužve u grudima nadimlju se kao mjehovi punjeni maglom prljavom, i sve svira, svira prepasne neke tonove.

Mmmm, lijepo je bilo osjetiti kako se grudi nadimlju.

Otci i dedi onih, koji se danas za srbstvo nadimlju, nadimaše se za Ilirstvo.

Pluća se nadimlju u bolnom uzdahu

Ni grudi se više ne nadimlju, ne uzdišem brzo, plitko, ni srce više ne kuca brže, ostao je samo onaj tupi osjećaj praznine, nemir u želucu, neispisana stranica u srcu..