kad ne bi postojali ' bilo koji razlozi ' onda bi se ljudi već ophodili prema životinjama kao prema ljudima. postoje interesi i potrebe, npr. prehrambene. kad bi netko u ime singerovske ispravnosti (prilično voluntaristički postavljene, dakle sumnjive) postupao protivno svojim fiziološkim potrebama, to bi već spadalo, kako nitko i ništa reče, u sferu svetosti tj. gotovo nadljudskog. npr. jainisti poštuju potrebe svih živih bića, pa i malenih, neznantnih životinjica. u to ime, pojedini se daju na kraće vrijeme zatvoriti u zapuštenu kuću punu buha i stjenica i podnositi njhove ugrize, jer i ta majušna bića, koju mi zapadnjaci brutalno svrstavamo pod gamad, imaju pravo na neometanu prehranu. možda je svetački, ali je i glupo. sad, koliko bismo morali biti glupi (a ipak ne posve retardirani) da zadovoljimo Singerove moralističke apetite?