Uglavnom, pomalo karikirano, kao što može biti zbunjen i izgubljen psihološki i emocionalno nesamostalan jer tko nas uči pravoj samostalnosti? mlad (ili ne tako mlad) čovjek koji ostane bez majke i njezine kuhinje (jer se oženio i nekako došao do novca za vlastiti stan) te nema jasnog pojma tko je zapravo i što sad da radi s tom novom ženom u svom životu pa ubrzo počinje upadati u krize (jer mu supruga i sama ne baš osviještena ne želi biti ono što mu je bila mama) koje onda rješava pokušavajući živjeti kao da je i dalje dečko, sve dok se, u kaosu i suzama, ne razvede i vrati u zagrljaj majci, u sigurnost poznatog roditeljskog okruženja, tako i narod, koji takoreći nikad kroz povijest nije bio uistinu samostalan, nego vazda u nekakvim nadnacionalnim obiteljima čiji su roditelji bili strogi, ali su i postavljali jasne okvire, sad, kad je ostao sam, nije baš posve siguran što bi točno sa sobom napravio pa također upada u afektiranje.