Dok u komornom Nigredu, dobitniku Oktavijana za najbolji kratki igrani film 2001, dvije žene i jedan muškarac žive u svojim sobama kao kavezima svoje duše, gdje osluškuju čudne zvukove iz susjedstva i vrte se u krugu neostvarenih dodira i međusobna uništenja u bezvremenskoj igri životinjskih strasti, u Planktonima, nagrađenim za najbolju kameru na 15. danima hrvatskoga filma 2005. te prikazanim na međunarodnim festivalima u Francuskoj, Hrvatskoj, Bugarskoj i Maroku, dvoje mladih, autističnih ljudi, prolazeći različitim životnim situacijama, pokušava ostvariti normalan ljudski dodir, no u nadrealnom sukobu sna i jave i uz svesrdnu pomoć sumanutih sila, njihova vrtoglava igra uporna približavanja završava tragedijom.