fazori, torpeda, cloack device, mogućnost pucanja iz warpa, bježanje u warp bez proračuna i teleporteri... misliš da bi se Vejderu svidilo da ga teleportiraju direktno u obližnju zvijezdu ili da mu se odjednom na mostu stvori 500 nadrkanih Klingonaca sa betlehovima

Od nadrkanih i prostih seljaka, do podlih materijalista, preko ubojica i neukih šumara, uličnih kurvi pa sve do nemoralnih i mentalno nestabilnih ili jednostavno iskvarenih ljudi koji bi i vlastitu obitelj prodali za neku hrpu zlatnika.

Računam još toliko i bit ću jedan od onih nadrkanih starčeka koji ganjaju klince štapom i viču Gubi se s mojeg travnjaka Sa sedamdeset ću već biti poltergeist.

Sve ovo implicira kilometarsko obijanje radnji u koje inače ne ulazim nikad, što zbog lupanja po ušima, što zbog šačice neljubaznih " nadrkanih " lutkica i dečaka, koji eto rade u tom obilju brandova, samo da bi im se odbile od plate te krpice.

Mislim da je Appleu cilj kakva-takva prođa na korporativnom tržištu, a ne komfor nadrkanih razmaženih zealota.:)

I nadrkanih ljudi kada naglo zapuše južina.

Osim onih par nadrkanih balkanaca, a braga nas za njih.

istina... i takva trolanja treba kažnjavat... ali to oću reć, nije svako psovanje boga automatski i trolanje katolika - često je riječ samo o benignoj poštapalici: ne zna: ali da, nisam ni ja neki ljubitelj nadrkanih ateista koji koriste svaku priliku da istaknu svoje nevjerovanje sprdajuć se s religijom... smorovi najobičniji, počevši od ove špinat-meraklije pa nadalje: ne zna:

Nakon kaj im se na šalterima izredaju od pijanih do senilnih, nadrkanih, onih koji su došli s namjerom da se istresu za sve kaj im u životu ne štima, prenapuhanih VIP klijenata i sličnih, svejedno moraju idučeg klijenta primiti sa osmjehom.

Nekad smo se grozili povratka u Jugoslaviju, granica i carinika, i pitali se zašto naša zemlja ne bi mogla biti više kao Zapad: otvorena, bez neugodnih pretresa i sumnjičavih pogleda nadrkanih službenika, koji su u svakom tko se vraća iz inozemstva vidjeli potencijalnog neprijatelja.

... nikad nisam baš bio od ovih playstation igrica... iako bi me se moglo svrstati u kompjuteraše zbog struke (doduše, ne nosim naočale i nisam ćelav... još: -))).... izišao je kao neki playstation 3 i sad su svi, s oproštenjem, popizdili za tim... rasprodalo se sve dok si rek ' o keks... ono, mogu si to priuštiti, srećom, nije mi to neka lova da bi propao da ga kupim, ali mislim si, daaaj, pa čemu?... ionako sam 8 h pa i više, dnevno, pred monitorom... pa onda još i doma ovako malo... pa još malo i pred tv-om... još mi samo fali da do 5 h ujutro igram neku koljažu sa čudovištima koja skakuću sa svih strana (mislim, nije da uvijek spavam u to doba, ali...)... nedavno mi je, jedan kolega, objašnjavao kako je imao super izlazak preko vikenda, naime, igrao je neku multiplayer igricu preko LAN-a cijelu noć (Local Area Network za neznalice: -))... ne znam otkad se to počelo ubrajati u izlaske?: -)).... daaaj, ma taman posla, pa moj izbor izlaska je uvijek u nekom klubu sa odličnom mjuzom i brdom zgodnih cura, pa o čemu pričamo???... inače, probao sam igrati malo te igrice i nisam imao baš previše smisla, ili strpljenja za to... jebiga, uvijek me ubiju odmah na početku... jedino kaj me zainteresiralo su bile one vožnje nekakvih rally-ja... izabereš si autić i razbijaš ga po drveću oko ceste, kad već ne smiješ pravi: -)))... ali poanta priče je, pa kaj nije bolje otići na nogomet nego ga igrat preko joysticka?: -))... ne kužim, mislim, moje igre su bile cjelodnevno navisavanje vani po kvartu, svaki dan nogomet u predvečerje kad padne sunce, pa makar te stariji dečki stavili na gol... jel itko igrao " ćiri guze "???: -)))... to ako ne probaš kao da nisi ni živio: -)))... igra se na prvu, znači jedan dodir lopte je dozvoljen, nema štopanja, s tim da je jedan na golu i mora oduzet loptu ostalima, a ako ju oduzme, onaj koji je izgubio loptu ide na gol... tko prvi primi određeni broj golova, mora se naguzit dok ga ostali gađaju loptom... naravno, puca se nogom i to svom snagom: -)))... ono, drhtiš u nadi da će te promašit: -))... a tek vožnja na biciklima... s njih sam padao toliko puta da je to neizbrojivo... izgulio sam koljena, laktove, natukao guzicu stoput, koji put zveknuo čak i na glavu (ok, svi primjećujete posljedice: -))... tko se još sjeća " skejta "?: -))... eeej, pa ja sam radio skokove sa rizola, na rizol, preskakao rupe, spuštao se niz brda s njim, da napomenem, isto se poprilično narazbijao... pilio sam dasku da izgleda jebenije, nabavljao profi korače, crtao motive po njemu, čak sam imao ideju i da ga idem kuhati kako bi mogao dasku savinuti da izgleda kao ona profićka sa američkih filmova, ali srećom mama i tata su objasnili sinu neke stvari: -)))... da mi je samo znati tko je tu pizdariju smislio, da drvo kuhaš pa ga možeš savinuti: -)))... a onda, odeš u šumu, ubereš si fini štap, napraviš luk i strijele i rat može početi: -))... najbolji lukovi su prebacivali zgrade... a jednom su prilikom strijele čak imale i čavao na vrhu, tako da ima težište prema naprijed, naravno (kak smo bili bistri, ha?: -))... ok, možda smo bili malo agresivni ponekad, ali najzanimljivije je da nitko nikad nije nastradao: -))... napravili smo jedno 10 koševa... recept je bio, odeš sa društvom na najbliže gradilište, ukradeš gredu, izgubiš tenisicu u blatu, pa se bos vraćaš po nju, i onda 5 budala nosi 4 metra dugu gredu po najprometnijoj ulici, dok nas ljudi koji upravo stižu s posla, gledaju u čudu... ono, idu ljudi, idu djeca s ogromnom gredom među njima, ko skrivena kamera: -))... jednom smo nekog bedaka poslali da pita tipa na gradilištu da li mu treba ta greda... ovaj ga je skoro zafitiljio nogom u guzicu: -))))... nažalost, taj koš bi vrlo često bio ubrzo srušen od strane nadrkanih starijih ljudi, ili zbog neke babe kojoj bi redovito smetalo što djeca kao takva postoje, a ponekad i čisto iz razoga što smo razbili nečiji prozor i pobjegli... a zimi sanjkanje... auuu, kad pogledam brda sa kojih sam se spuštao, uvijek zaključim da očito nisam bio osobito bistro dijete... mislim ne kužim, gdje sam ja zamišljao da ću se zaustaviti?... i gdje sam se uopće zaustavljao?... sjećam se jednom prilikom u grmlju, iz kojeg mi je trebalo pol sata da se ispetljam... ma to je život, jebeš čudovišta iz igrice: -)))... proljeće je ljuuuudi... ma kakav plejstejšn, ajmo van: -)

Nije mi jasna jedna stvar.Zašto ljudi uvijek imaju potrebu smijat se drugim ljudima u bilo čemu.. Zašto pojedinci misle da su bolji, vrijedniji od drugih u nečemu kao, evo konkretnog primjera, u izboru glazbe.. Puno puta sam se mogla osvjedočit kako drugi pljuju po izboru tuđe glazbe.. Ne kažem sad da to rade svi, ja sam tu i tamo prije znala pljuvat po narodnjacima zato što to stvarno ne mogu podnjet ali počela sam se držat onog: šta me briga šta drugi slušaju, to je čisto odabir pojedinca i nek svatko sluša šta oće.. Pa ipak, nađe se trenutaka, dana kako god kad su svi ponešto nadrkani ili šta već i bolje je šutit jer ako izneseš svoje mišljenje o nekom bendu i ako taj bend nije po volji Gospode Nadrkanih zalit će te lijepo hrpetinom uvreda na račun već spomenutog benda.. A ako su Gospoda dobre volje i još ih je po mogućnosti malo udarila cuga u glavu onda nema beda.. Sve je dobro, po ničem se ne sere.. Onda je i Britney carica... Ne znam oće me svi skužit s ovim postom al konkljužn je da se ponekad previše sere po ukusu drugih ljudi.. Ne možeš procjenit osobu na osnovu onog što sluša, svatko odabere ono što mu se sviđa, a manje je važno dal je to kvalitetno ili ne, jesi tru ili nisi.. Pa zašto se onda toliko sere po tuđem izboru??

Naravno, tu se negdje uspije nagurat i draga teta u bijeloj pregači, prototip prodavačice iz udžbenika Priroda i društvo za niže razrede osnovnih škola, nasmijanog i vedrog lica za razliku od svih onih sivih nadrkanih njušaka koje smo navikli gledati iza kase.

Na temelju viđenog i proživljenog želim sebi, svojim kolegama, a i svim sretnicima koji se još imaju razloga dizati i žuriti da u neko vreme stignu na posel, još puno mrskih i nadrkanih radnih ponedeljki pa nek se mi i ne trpeli baš uvek na radnim mestima.

Kad sam ljubazna prema ljudima, a oni to ne znaju cijeniti.: ne zna: Previše je nadrkanih ljudi oko mene.It ' s killing me slowly.: (

Većina prebrzo odraslih i vječno sumnjičavo nadrkanih ove će stihove odbaciti kao dječje bljuzgaranje, no ove majstorije izbačene iz usta Jesse Laceya pogađaju na mjesto brže i efikasnije od većine danas precjenjenih tužnjaka i romantičara.

zaboravlja se tko je započeo ovu igru; " neki ljudi " nisu išli u šabac ili kragujevac i tamo balavili da je to hrvatska; nisu prije dolaska tuđmana gluvarili po " krajinskim " gradovima u " seoskim stražama " braneći " nejač " od fantomskih ustaša, nisu vukli kosti hrvatskih svetaca po srbiji, i lijepili slike slobodana miloševića po autobusima. nadalje, ne vjerujem da se ikome drago afirmirati sjedeći na nekoj čuki i čekati da te poklopi minobacačka ili da te toga dana skine sa susjednog brežuljka 7,9 mm u čelo i ojadi ti obitelj. odlazak u obranu hrvatske 90 - 91 je bio akt protesta protiv nasilja, i pišanje na režim koji je do toga doveo da te šaka bradonja maltretira i da gledaš kamarilu nadrkanih generala u beogradu koji su se borili za status quo i branili bratstvo jedinstvo koje je odavno otišlo u p. materinu. velika većina onih koji su ' 91 išli u rat nisu išli " stvarati državu ", nego su branili gole živote i domove svojih susjeda. šajkača, car lazar i tri prsta je samo bila izgovor za uspostavljanje diktature vojno-komunističke hunte. politika je došla među rovove postupno kasnije, nečujno i potiho; prvo su stidljivo počeli stizati " domaći jna-kadrovi " među momke koji su imali smiješne kombinacije odora uz tada obvezatni asesoar krunicu i crnu majicu, uspostavila se država, institucije, francek je kupio zeleni oklopljeni bmw, pa challengera. stranačka stega, odjednom je jedna stranka počela bivati zaslužna za ono što je odradio obična raja, odjednom su neki ljudi koje si znao postali članovi te stranke, počeli su nositi odijela i kravate i učeno govoriti, nastala je prava vojska i policija, potom su branitelji počeli pristizati i sve većem broju, pa su počeli dobijati ptsp, itakodalje. neki su i poginuli. e, sad i branitelja ima svakakvih, baš kao i partizana, recimo neki su nakon II svjetskog rata postali veliki generali, a neki su rat zamijenili vinogradom; tako i sada, neki su rat odradili i zaboravili ga, odnosno trude se zaboraviti ga. ja spadam u potonje.

I eto sad zadnje, Fani je u firmi napravila spektakularnu izložbu projekata za restoran, niti letci koje je sa sobom ponilo sto nadrkanih Splićana nisu mogli pokrit prazne površine na stolu na kojem su bili posloženi projekti, vratite joj pare kad joj ne date da gradi, Veljan Radojković zna da Županija ima interventna sredstva i da ih se ne bi potezalo prvi put.

Ili problem nadrkanih staraca s tri doktorata i egom veličine Marsovih kratera.

Nemanja 26.12.2006. 23:59 Daklem, komentar je glasio otprilike ovako: Sve vas treba jebati, majku vam jebem intelektualističku, hrpo napaljenih genijalaca, nadrkanih potentnih mužjaka gomilo.

No onih nadrkanih dana udavila bi ih u čašici rakije... Ili moda bolje vode?... A što kažete na čašicu vina?

Vikendica se nalazi u rodnom selu mog starog, pa nema nadrkanih Švaba koji traže parking ili Čeha s prijenosnim frižiderima.

Umjesto mrkih, nadrkanih, glasnih predsjednika, mi Hrvati imali smo čak i jednog veseljka, na scenu stupaju civilizirani muškarci koji se smiješe, ne pričaju glupe viceve, ne dižu ton.

Ruku na srce, malo se čime osim toga i imaju ponositi: ako su zaposlene, rade za prosječnu plaću od jedva dvjestotinjak eura, a žive u vječno raskopanom gradu punom bezvoljnih ili (barem naizgled) na nešto srditih i na sve nadrkanih ljudi, u državi gdje je grivnja, nacionalna valuta, u ove tri godine oslabila u odnosu na euro skoro pedeset posto.

Joke (đuok) Lee, skromni dječačić još skromnijeg privatnog poduzetnika, razapet između nesretnih sudbina roblja koje kuluči za njegovog oca i pitanjima kako pomoći napaćenoj naciji, jedne večeri biva mučki napadnut od gomile 2 torcidaša, dok je s druge strane s njim bilo tek 7 - 8 nadrkanih i nabildanih majmuna, koje je njegov čaća vizionarski poslao kao zaštitu prvorođencu.

Skupila se sve sama elita nadrkanih političara, polupismenih pevaljki i nevaspitanih voditeljki.

No isto tako pošto su svi obvezni u vojsku ići, ima puno nadrkanih kretena, rasista i ostale gamadi pa nije čudno da se ovakve stvari događaju.

Koliko je tih nadrkanih milicionera poubijalo svojih žena, njihovih odvjetnika, yebača...

Pored ovih lijenih, nadrkanih, nepristojnih i vidno nemotiviranih tropizda?

ne, nisam ja bolestan nego tero kevu danas na nekakav pregled (ne pitajte koji i kakavi niš ' nisam popamtio), naime, ako nešto mrzim to su bolnice.To mi fobija u rangu malih skučenih i tamnih mjesta (lift, tuneli). Čim osjetim miris onog dezinfekcijskog sredstva (plivasept ili tako nešto) mam se razbolim, poblijedim, uzvrpoljim se, još kad vidim one polumrtve u krevetima (zašto, o zašto ih tako ostavljaju na hodniku da ih mi zdravi gledamo tako nemoćne i bolesne). Dobro je da ludara nije smještena u sklopu tih zgrada jerbo sam pjevo (na glas), smijao se (sam sa sobom) i šetkao hodnikom gore-dole (ko prof Baltazar), pa otišao u bolnički park u nadi da ču nači kakvu macu lutalicu ali i one zbrisale po ovoj vručini.Full mi bilo smješno kako na svako otvaranje vrata ordinacije svi skaču ko da ih je oparilo 220 volti a malo prije su se jedva dovukli do ambulante.E da, zašto su u filmovima sve tete medicinarke supermegaturbo zgodne i seksi dok danas nisam vidio ni jednu.Da me se ne bi krivo shvatilo ni ove nisu bile ružne nego nekako hladne.Znam da im je pun milokliz ljudi, pacijenata nadrkanih doktora koji ih tlače ali opet kad gledaju u tebe ne vide te nego imaš osječaj da gledaju kroz tebe.Bila jedna jako, jako zgodna teta u čekaoni ali mi bio bed uletat sa nekom spikom stvarno mislim da to nije mjesto za ulete osječo sam se ko kolega @NF kad po skrivečki slika tete na plaži/ulici jer je bila nekako napeta i nervozna (nije čekala nalaz za trudnoću jer smo bili skroz u drugoj ambulanti) pa nije baš obračala pažnju na okolinu pa sam je mogao čirit, imala je neku ljetnu haljinicu koja je otkrivala gornji dio noge (kako li se to zove???) kad je sjedila prekriženih nogu i bila je baš zato zgodna curo iz čekaone ako čitaš ove redove javi se na mail da play of the day je bio neki nonić sa kateterom kojem su jajca ispala iz bokserica i tako je šetao po hodniku