mozda sam fulao temu: nazvali me iz rba u svezi glede malog mede i stambene stednje. kaze baba da su dobili moje podatke i da kazem kad mi odgovara doci kod njih na razgovor da mi sve objasne. zena zvucala skoro nadrkano kad sam je pitao odakle su dobili moje podatke. ipak na kraju kaze da je neki gospodin novotny ostavio podatke i da bi ga ja trebao znati buduci da mi je prijatelj mislim, sve ja to razumijem, marketing radi svoje no ovako jadno ljudima lagat je bas smijesno. ne poznajem nikakvog novotnya a svakako me ne zanima stednja u instituciji gdje trguju s privatnim informacijama.

Izrada brze natalne karte na predragom nam internetu uništila mi je idiličnu sliku kućice u cvijeću i pretvorila je u ratno polje s hrpetinom leševa koji su predstavljali moj ego i najviše od svega moju prilično (tada) prilično opuštenu osobnost, a moj zubati i široki osmijeh instantno se pretvorio u nadrkano stisnute usnice uz obavezno nervozno oblizivanje (naime, ako se prilično uzrujam ponekad počnem nekontrolirano sliniti).

a po što da se vrati? kod nas sve funkcionira po principu uzmi/otmi sad a sutra - ma koje sutra? što je u žepu je sigurno suveniri su originalno kineski, hrana je originalno uvozna, osoblje original nadrkano, zadnji put su se nasmijali negdje 88 - 89, kad se i zadnji put nešto obnovilo vidljivo na hotelima...

Čovjek bi bar očekivao da će neki lignjuni u letećim tanjurima nadrkano napast Zemlju, al ništa, ni najobičniji mrkači ni muzgavci nisu se udostojali pojavit u stratosferi.

Zaista Evo pravila: Posaljite ovaj e-mail 1 osobi: 1 osoba ce biti nadrkana na vas jer ste joj poslali glupi chain letter. Posaljite ovaj e-mail 2 - 5 osoba: 2 - 5 osoba ce biti nadrkano na vas jer ste im poslali glupi chain letter. Posaljite ovaj e-mail 5 - 10 osoba: 5 - 10 osoba ce biti nadrkano na vas jer ste im poslali glupi chain letter, te ce pokrenuti zaveru protiv vas I vase porodice. Posaljite ovaj e-mail 10 - 20 osoba: 10 - 20 osoba ce biti nadrkano na vas jer ste im poslali glupi chain letter, te ce vam zapaliti kucu.

Telefon je zazvonio u pikosekundi. Molim? rekla sam nadrkano, za svaki slucaj malo vise, dobro, puno vise neg sto sam stvarno bila. Hvala Bogu da si nazvala... glas iz slusalice bio je toliko mazast da je njezno kliznuo dva polagana kruga oko moje usne skoljke prije nego sto se slio direktno u moju amigdalu koja je nalozila hitno izlijevanje tone meda direktno na moje srce... budala je izgubila mobitel, i sve brojeve s njim, pa sad ovako ceka da ga ljudi nazovu.... Ma daaaaaaj... tolko kretenskog pekmeza iz mene nije izaslo do sad nikad.

Ima i puno manje pozitivnih među nama, sve je nešto nervozno i nadrkano.

Crvena lica pod zimskim kapama nadrkano ispuhuju paru iz nozdrva.

Jel se ta žena inače ponaša tako frustrirano i nadrkano kao što izgleda u javnosti?

prolazim ja tako prije nepunih pola sata kroz jednu od prometnijih ulica u metropoli nam (danas se u njoj kojesta ruznog dogodilo, ali ovaj put necu o tom), i vidim, stoje auti s upaljenima cetirima zmigavcima, i lezi covjek na cesti. jel ziv ili nije, nisam znala. ali kako se oko njega skupilo izrazito puno ljudi, rekoh, necu stati da covjek moze disati, da ne stvaram dodatnu guzvu i strku. ali ne budi lijena, okreni 112. covjek kojeg sam dobila je bio izrazito ljubazan, ali je rekao da pricekam, da me spoji direktno na hitnu. javila se neka baba. " hitna molim " ona ce nadrkano. " dobar dan. molim vas, tu u Vukovarskoj lezi covjek na cesti, mislim da ga je lupio... " " sta kojeg vraga sad jos vi hocete, gospodjo, dobili smo ovakav poziv vec deset puta, ekipa je na putu "

Dok je sopt ' o ko konjina, nadrkano jer za trcanjem potrebe nije bilo obzirom na netom dolazeci jos jedan prijeko potrebiti tramvaj, gledo je klince repere na stanici.

Nadrkano šetam po stanu i otvaram frižider svakih 15 minuta, a unutra uvijek isto... čajna, sir u ulju, paprike i pomidori.

ima ljudi s kojima se ne želim baš prejebavat oko ovlasti. i već smo ranije imali " nesporazum ". žemsko je u pitanju, prilično često nadrkano, a bez razloga, žemsko. pa mi se nekako ne da s njom, jer ne znam od kud bih krenula. jedino što joj mogu reć je šta pizdiš koji kurac, da prostite. tri sta kasnije, ona biva kao bolje volje, kao se zajebava i pritom radi tu neku glupost.. ja puštam da bude po njenom, i mrzim ju zbog toga, iako nije ona kriva nego ja.. realno.

On je talon za direktan plasman među sredovječno i nadrkano književničko građanstvo naše metropole, među one o kojima se javno ne smije ništa loše reći, jer bi ti mogli jednom zatrebati.

srijeda, 22.03.2006. Zbornik radova o Miljenku Jergovicu tom prvi Ne znam kad me nesto na ovom blogu toliko diglo kao rasprava stevana nemanje i vikkora mallansohna o liku, djelu i drustvenom polozaju naseg iduceg nobelovca. imao bih par dodataka temi s neskrivenom ambicijom da i moj skroman prilog jednog dana udje u zbornik radova o miljenku jergovicu tom prvi ciji se osnovni obrisi vec naziru medju njihovim komentarima. stel bi se ogradit od ruzne objede gospona nemanje da sam previdio kljucnu stvar oko jergovica to jest da je upravo spomenuti ponajvise politickoideoloski konstrukt. bas naprotiv u tome je catch 22 danasnje hrvatske knjizevne scene umorne i nezainteresirane za tvrdu nacionalnu pricu kakva je godinama bila jedina na meniju, i sa skrivenom nostalgijom za vremenom kad je komunizam bio star a mi mladi. ono je nemanjino s pravom na osobnu i kolektivnu memoriju sto medjutim ne ukljucuje i pravo na krivnju mozda jedno od najboljih tumacenja snazne privlacnosti fenomena o kojem govorimo. no buduci da su kolege tako iscrpno naceli i obradili ideoloski supstrat ja bih se samo pridruzio debati s pitanjem u cemu je praiskonska snaga jergoviceva licemjerstva i laznog sjaja, sto on inace zdusno prigovara houellebecqu, za odredjen segment glasackog tijela. mislim da je stvar u sljedecem, vi me ispravite ako grijesim. satro opozicijski intelektualac i arbitar koji se bori za prava napadnutih i malenih, bila to severina, cedomir visnjic ili big brother hamdija, cija je glavna stilska figura toboznja negacija svega nazadnog, malogradjanskog i ksenofobicnog, zapravo je afirmator i porte parole odnosno glasnogovornik, ako hocete po najnovijoj nomenklaturi pi ar, ni manje ni vise nego bas sredovjecnog i nadrkanog knjizevnickog gradjanstva nase metropole, kako sam naziva tu socijalnu i superkulturnu skupinu, ali ne samo knjizevnickog i ne samo metropole. medjutim nije stvar u tome sto jergovic artikulira solidarizirajuci stav o severini ili hamdiji jer to nadrkano gradjanstvo boli kurac i za jedno i za drugo, kao uostalom vjerojatno i jergovica samog, vec u tome sto na djelu pokazuje kako izgleda uzoran pionir koji se zalaze za pozitivne civilizacijske i humanisticke zasade. tim svojim cinom smanjuje opterecenje savjesti spomenutog gradjanstva, jer uzivljavanjem u njegov tekst ono po starom aristotelovom dozivljava katarzu, vidis i ja bas tako mislim kao i jergovic, i ja sam kul, i ja sam okej. no to je samo odraz idealne slike o sebi, jer vidis, taj inteligent kojeg odusevljava jergovicev obrambeni rat sa silama mraka i ne misli bas tako. civilizacijske zasade su u ovom slucaju SAMO deklarativne i prokazuju se kao cisti supljak kad se sravne sa stanjem na terenu. jer to jergovicevo gradjanstvo, koje ce se raznjeziti na slomljene nogice biglova i na medijsku manipulaciju romskim djecacicem koji je cekao svog tatu dok je ovaj drkao kurac u big brother kuci, ostat ce ravnodusno na vijest da je u isto vrijeme iz cista mira ubijen neki srbin u zadarskom zaledju, da medjimurski apartheid ne pripusta romsku djecu u lokalnu skolu ili da je tajkunski sin maltene aboliran iako je pijan pogazio i ubio dvije djevojke. zato na tu ljutu ranu savjesti svoj lijek privija jergovic, uspjesan pisac, a znamo sto figura pisca znaci u ovim krajevima, koji iz sredisnjih glasila liberalne hrvatske, ali ne zaboravimo isto tako i beha dane te niz zenskih magazina, kaze, glasom proroka, pridjite maleni jer vase je kraljevstvo nebesko. prevedeno, maleni su idealtipski celebrity koji su recimo objekt necije nesimpatije, agresije ili nekog medijskog ludila, nikako no logo ljudi koji su doista glavne i najmasovnije zrtve aktualnog drustva. o njima jergovic ne pise, kao sto pise recimo tatjana gromaca u feralu. mracna sila od koje jergovic brani ove nase poznate i zato bliske nam zrtve opet je nadrkano i sredovjecno malogradjanstvo, to isto koje uziva u njegovim proglasima, ne slucajno, jer oni i jesu upuceni gornjem sloju radnog naroda, kojem je sasvim fajn u kapitalistickom raju liberalne demokracije, a ne zrtvama. tom istom malogradjanstvu kojem jergovic i sam pripada. i krug je zatvoren. catch 22. ne znam jesam li dobro objasnio, htio sam biti sto koncizniji. o genezi njegove drustvene moci, o tome kako je stekao svoj kulturni i drustveni kapital kao svojedobno miroslav kutle svoje bogatstvo, sto znaci stalno novim ulaganjima iscrpljujuci stare kredite koje je dobio od takozvane publike i nekadasnjih mentora, mozemo drugom prilikom. naprotiv na ovome mjestu bih htio dodati jos jedan balisticki prilog raspravi o dometima i rasprskavajucim utjecajima naseg buduceg stockholmskog slavodobitnika, a kao odgovor na pitanje sto je glavama ovdasnjeg stanovnistva zapravo toliko fascinirajuce u njegovoj slici, fenomenu, imidzu, mentalnom hologramu. cini mi se da pritom moram zaploviti u mocvarno podrucje necega sto se zove kolektivna zudnja, a sto se zadovoljava iskljucivo u necem tako neegzaktnom i nekonzistentnom kao sto je mit. nakon odlaska krleze sa scene ovdasnji je puk sa visom strucnom spremom humanistickog smjera izgubio dragu sveprisutnu figuru arbitra, sveznalice, guslara i dvorske lude u jednoj osobi, to jest lokalno bozanstvo koje zivi na zemlji, medju nama, koje se istovremeno mrzi i voli, ali cija su nadmoc i bozanski karakter unatoc svemu neupitni. u ta davna slatka vremena postojao je i njegov onostrani dvojnik u liku ive andrica koji je apolonijski dopunjavao dionizijsku nesavrsenost lokalnog kulta, a i tematski i duhovno obogacivao mitteleuropsku nedostatnost krlezine objave. zato je i notorna andriceva bosna zadovoljavala mnoge duovne potribe, jer jebiga nisu svi porijeklom iz blatnjavih ka und ka prostranstava i mnogi jos cuvaju dinarske i balkanske opsesije u svojim tintarama i srcima. krleza je i vizualno ispunjavao tu epifanijsku zudnju svojim likom i dobrocudnim licem buddhe. nakon dvadesetak godina stravicne pauze, ponovno smo obasjani svjetlom bozanskog lika, doba beskonacne praznine razotkrilo se kao posljedica glupe zablude jer se pokazalo da je vrijedilo cekati, usporedi paralelu tito tudjman. doduse, u skladu s mijenama mode, novi je lik dizajniran vise u zapadnoj, mediteransko nordijskoj tradiciji, pa je zadobio atribute zeusa, jahvea odnosno thora obraslog u kosu i bradu no isto tako dobrocudnog izraza lica kao buddha, milopoglednih ociju duhovnog vodje, da, duhovnog druga staljina, i s gotovom istinom na ustima za svako nase pitanje ili problem. a i sam je preuzeo bozanski karakter bijesnog kad treba a inace milosrdnog i bez izuzetka pravednog demijurga vladara svjetova. utoliko i njegov tekst o houellebecqu treba tumaciti kao grmljavinu s neba upucenu stadu, tom istom nadrkanom gradjanstvu. kaze jergovic, koji vam je kurac s tim houellebecqom, jesam vam rekao da ne imate drugih bozanstava osim mene, a ti katunaricu, koji si se usudio uspostaviti drugog boga koji je, vidite li narode, samo jos jedno zlatno tele, mars iz hrvatske knjizevne ekumene. stvar iz ove perspektive najednom postaje jednostavna i jasna. posve u toj sabloni napokon okoncanog iscekivanja novog katabasisa nestaloga krleze svojedobno je napisana odnosno izrecena i recenica vlahe bogisica da jergovic uspjesno sintetizira krlezu i andrica, da je on u jednoj osobi i krleza i andric suvremene knjizevnosti, ili tako nekako. dakle nesto kao gnosticki dualisticki bog, koji u sebi objedinjuje tradicije i istoka i zapada. primijetite da su medju istaknutijim stovateljima jergovicevog djela upravo krlezolozi, vlaho bogisic i velimir viskovic, profesionalni bogoljupci koji su starom jahveu podigli enciklopedijski hram u dva sveska a novoga su po zavrsetku tog zahtjevnog posla promptno prepoznali u autoru sarajevskog marlbora. i naravno, gle, sve se poklapa, kao i svako bozanstvo jergovic je sveprisutan, plodonosan, atrakcija samo takva. ima svega u njegovom ducanu, i zapravo je idealan knjizevni odraz drugog suvremenog bozanstva, koje se pojavljuje u samo naizgled sukobljenim oblicjima mercatonea, king crossa i drugih megahipermarketa. i onaj i ovi nude drugorazrednu bofl robu, bila ona talijanska, njemacka ili bosanskobalkanska, za malo para i za kratkotrajan osjecaj zadovoljstva. pojavili su se nekako u isto vrijeme. povezi tocke oznacene brojevima i dobit ces lijep crtez. - 00:42 - Komentari (42) - Isprintaj - Izvrstan tekst.

Na kraju, zapravo mislim da je Porto, a mozda je tu negdje i Jergovic, najvise promasio kad navaljuje na " malogradjanstvo " koje je zapravo najvitalnija ekipa u Hrvatskoj i cak i kad je " nadrkano i kvaziintelektualno ".

Na moje čuđenje mladac je nadrkano odgovorio da ako imam pitanja neka nazovem voditeljicu odjela.

Jana nadrkano primjećuje: nek mu je, šupku, ovih 300 kn da si zube popravi.

meni su najzanimljivije mlade zenske. i zajebatska prica koja baca na zaljubljivanje. ako naletis na mladu koja zeli pricat... vecinom ih je nadrkano i borbadirano frendovima

Požalila mi se nadrkano-povišenim tonom (upotrijebivši " možeš li vjerovati " i " zamisli ") da su ona i dečko joj kleti otišli na more i ponijeli 20 kondoma, a vratili se s 19 nepotrošenih.

Iako nezadovoljna svojim telekomunikacijskim aparatom, S. B. je ipak pritisnula veliku tipku i priko neke stvari (priko kurca), kroz zube, pomalo nadrkano izrekla je: halo.

Neki idu tako daleko da mole: facepalm: Neki se nadrkano počnu derat jer kaj je ona tak umišljena da neće pričat s njim.

mhmmmmmm. ove točkice, a mogao bi tako naslagati 50 redova, samo su grafički prikaz konsternacije tim stavom. kako isusekristemilibože? pa dobro, možda i jest tako, al jedino uz uvjet da je u ponoć 99. na nultu svim stanovnicima ove planetice istovremeno resetirano pamćenje na nulu. otkad sam, nažalost, odrastao ne običavam se pozicionirati dušebrižničko elitističkim stavom tipa zabrinutog nad vascelim blesavim svijetom koji baš ništa ne kuži. a ja sam, eto, strašne li sudbe, u zadanim okolnostima najpametniji prejadno mi je to, kilavo i prepuno rupa. i onak, uvijek kad se suočim s nečim meni beznadno pogrešnim prva mi je misao - ja sam u krivu mora da je opet riječ o nekoj posve mojoj mojoj mikrokozmičkoj krivici. ovaj puta s makrokozmičkim posljedicama nemoguće je da sva ta imaginarna bulumenta konzumenata, ajpodaša, empetricaša, teenyja i posthipija, kritičara, blogera, majspejsovaca i trendsetera nema pojma, a ja koji tvrdim da su nulte bolna kitetina nad kitetinama imam pravo hm, to bi bilo fakat čudno. bit će da sam toliko ostario pa ne čujem i ne vidim, ne percipiram svu tu super mjuzu, te super frajere koji će za sobom ostaviti nikad ničim izbrisivi trag. jer tako sjajna decenija bit će nit vodilja i svijetlo u mraku generacijama i generacijama poslije nas? mora da sam jako jako star i jako jako potrošen, osjetila su mi skroz izlizana, mentalni klitoris poliven anestetikom i očito više ništa ne primam. ne lijepi se za mene. ili je ljepilo privilegij teenagera? o, ne starče, ljepilo je izašlo iz mode već dugo vjerujem da je muzički biznis stvoren i bazira se isključivo na povlađivanju 15 godišnjacima. za njih se formiraju trendovi, brendiraju market lideri, za njih se izmišljaju pop ikone jer, star si onog trenutka kad prvo sebi, a onda i drugima poručiš ovo sad, ovo danas je kita, sve što valja bilo je u ono neko naše vrijeme i počinješ živjeti i uživati isključivo u svom virtualno senilnom okviru foldera s tiranosaurusima. problem je što niti znam niti želim tako razmišljati i stvari postavljati gore navedenim praobrascem. jebemumiša, svjestan sam da je svaka generalizacija prilično skliska i slijepa ulica. baš suprotno, (svakodnevno) očajnički se trudim, gle čuda, i to baš zadnjih 10 godina pronaći nešto vrijedno u recentnoj muzici. i sto mu jelenjih koža, muka je to. muka mi je, bolje rečeno. čudna je stvar s ljudima koji se profesionalno bave muzikom (uzmite to bavljenje relativno. a profesionalizam još relativnije. pisao sam o tome u prošlom postu): šmrc, skrušeno priznajem ne palim radio čim ustanem, ni automatski ni poluautomatski, nit imam omiljen obrok mjuze za jutro. a to je bitno jer vele da se po jutru dan poznaje;) bogami ništa se po tom pitanju ne mijenja ni oko podneva. oh, ne, kad ne radim sam ili s bandom naprosto žudim za tišinom. isto tako, u autu samo molim boga da lucija ne žica da se stavi neki cd. fuf, kratkog je vijeka ta nada, otprilike ni 20 m vožnje ne prođe i ja već super nadrkano bauljam po svim spržencima u svim zakutcima putničke kabine. koje sam, da ne bude zabune, osobno istorentao i ispržio. nitko me nije tjerao, nit mi išta preporučavao (lažem, i ja sam kad izađem iz studija samo konzumentić pametnih i mi smo sve što vole mladi portala, a ti žive od preporuka). među inim spržotinima puno je nultih traženja, čekiranja i čekičanja. ipak, prije no što player proguta nule i jedinice, najčešće, da me nitko ne vidi ispustim duuugi frustrirani aaaaaaahhhh. ko prije endodoncije kod čika zube. srećom, psihofizički poremećaji najčešće izfejdaju već u prvoj pjesmi i zna se desiti i da se nakon par songova malčice o (t) pustim. čaaak., hahaha. valjda se slično osjeća i porno glumac kad ga supruga nakon snimanja umjetničkih filmova ujutro zapita za bračne dužnosti. čudno mi je i to kako nulte koje globalno promatrano muzički predstavljaju samo ponavljanje gradiva (pritom mislim na recentno rokenrol čerečenje 60 - ih i 70 - ih do iznemoglosti, a u popu inzistiranje na najgroznijim trash bljuzgetinama iz 80 - ih), uopće mogu konkurirati svojim platformama u prošlosti. mislim, moguće je u teoriji, ali nažalost uvijek zezne ta prokleta praksa rapidno propadajući muzički (i svaki drugi, da se razumijemo) showbizz godinama panično traži nešto što si je sam nametnuo kao postulat: HIT. tako se ko na traci manufakturiraju potencijalni kreatori tog troslovnog pojma, al, hita i dalje nema. hit nije subjektivna kategorija. hit je kad vascela vasiona u nekom trenutku ničice legne na pod pred vrlo konkretnim trominutniom slatkišem. i ovom susedu bude super, a onoj susedi drek, al svi znaju da je to što nas istovremeno miluje i terorizira hit dokaz da pravog hita nema je da industrija cijelo desetljeće prvenstveno prodaje spiku, prodaje foldere i podfoldere, uvaljuje se publishingom u reklame, filmove i telemobilne kompanije, tamo gdje je razvijenija (ovdje ne, ovo je Faf) uspješno dila merch, ulazi u izdavaštvo, panično izmišlja naplatu svoje lako ukradljive robe, pokušava na sve mile načine, platno i besplatno al hita nema. upravo zato jer uvijek i samo i u svemu inzistira na hitu. tako metastazirani okvir ni slučajno ne može poroditi nešto što junaci s početka ovog teksta nazivaju jednom od najboljih dekada ikada. naravno, netko će reći, jebeš hit, ima vrijedne muzike koja uopće ne pretendira postati jahačem apokalipse. ja sam valjda prvi od prvih u malenoj partizanskoj koloni koja se s tim slaže i jedino tako vidi sunčev sustav u kakvoj takvoj ravnoteži. ipak, pričamo o industriji; njeni postulati ne pružaju pravu šansu nemirnima. showbizz brother je nervozan ko leptir, živčan ko pekinezer i gladan ko godzilla. ima sve manje i manje vremena. žuri mu se, jako mu se žuri. sve mu teže pada glumatanje da je sve okej, sve neuvjerljiviji je spin da ako, ah ah ah, baš trenutno i ne sija sunce na prozorčiću treba samo popraviti rolete i sve će zabljesnuti ko na barbieinoj svadbi. kao, vjerujte nam, znamo što radimo okej, pustimo sad vječne teme i vratimo se na one malo manje vječne; što sam to otkrio u (pr) oteklom desetljeću, i što to nije dovučeno iz avetinje bolje prošlosti (bljaks). napominjem, ovo nije ni rang lista, ni preporuka, nit pametovanje, nit poredak vrijednosti, a kamoli pokušaj ozbiljnog presjeka i vertikala kvalitete muzike zadnjeg desetljeća. nek se time bave oni koji su plaćeni za to. ne pretendiram valorizirati muziku (velim, tu imam big no) nego prvenstveno sebe i svoj odnos prema njoj u posljednjem desetljeću. i to što je kraće moguće, bez suvišne metaforike, podataka i fikcije. tko je kad, s kim, zašto, prije ili poslije, kmeee, ne tiče me se.. tako je najpoštenije, zar ne. dakle;

Glavno da su mobovi i oprema najskuplji kod njih, da im je dućan veličine 2 sa 2 jer im je bed platiti najam za neki pošteni prostor, da im je osoblje većinu vremena nadrkano i neljubazno...

Bilo je totalno ajd bog, ludo, nezaboravno, nabrijano, nadrkano, AAAAAAA

Jednu večer kada sam nadrkano otišao u market da kupim slane štapiće i nutellu (obavezno probajte ovu kombinaciju) nakon potpuno ludog dana, shvatio sam da izbjegavam onaj odjel gdje je najčešće viđam jer ću joj stvarno objasniti neke stvari.

Eto, za tebe i tvoje jeftinije A onda su za kurac, nadrkano će konkurentski prodavač povrća.

Možda zvučim nadrkano, a i jesam, jer mi je baš skočio tlak na onaj AMDALMAT-ov post.

Jebeš izbore kad izbora zapravo i nema, kad je nada mrtva, a grobar Sanader sjedi nadrkano u trećem redu dok Josipović priča bajke.

Masa ljudi igra hobotnice nadrkano, nervozno i paranoidno do bola.