Dolaze ljudi, podmiruju se seljaci, kupuju so svakog pazara, tefteri se pune, stidljivo i ponizno ljudi šapuću: " Deder ti to, vjere ti, zakajti, pa ćemo već sviđeti račune ", i nose šećer, kafu, brašno, život, a stare čakšire se zlobno sjaje: " Samo ti nosi, brte, lahko ćemo, naši smo " Smiluje se tako ponekom seljaku Ibrišim, pa mu za dug ne proda stoku nego se nagodi: " Eto, brate, insan sam i ja, znam i ja šta je nevolja, neću ti prodat ' hajvan, nego, eto, nek ostane kod tebe, a ja ću ga samo na se pripisat ', a ti muzi i čuvaj, a meni svake godine po tri kante masla i sira i vunu, je l ' pravo, de