Dodirni me, ja sam gumeni oblak Vjetar, čvrsta partitura neba na koju je nagomilan led, vidš li kroz njega Ja nisam neki san koji si sanjao slušajući svoje omiljene pjesme, dok si se opijao na šankovima i tijela, gomile tijela guraju te, a ti pitao si koje tijelo: san, tvoj je san To nisam ja, ja sam priča koju prati povijest primamljivih događanja, ništa više Zasigurno si to znao, morao si Ali bila ti je potrebna varijacija znamo ulogu su imale i molekule kojima smo oblijepili naše umove kako bi se uzeli u obzir: nismo bili konkretni, niti smo temeljito propitivali Tad si htio vjerovati da svemir napokon zuji onako kako ga ti čuješ Ali sve ovo je bila samo ograničena prijetnja, neizbježna apokalipsa koja se već jednom dogodila i dogodit će opet milijardu puta: Znao si da treptaj, dva i tri ne donose bog zna što No, ipak, iskrene zablude najljepša su svjedočanstva da i Pepeljuge više ne žele na ples bez sigurnih jamstava Znao si, to si znao, a ipak... izabrao si očekivano