Ali kljuc je u traganju za izvorom.Zapravo u preinacenoj formi azijskog i egipatskog porekla grckog antropomorfnog politeizma, velikom preokretu osobenog poimanja bozanstava i njihovoj drustvenoj i psiholoskoj primeni.Nije li protivrecni kult Apolona, isceliteljska vera, vaspitanje i oblikovanje ljudskog karaktera, praizvor Hristove mesijanske ljubavi i zrtve? Grcko je mnogobostvo svakako nepresusni izvor u traganju za svim oslobadjanjima zapadnog coveka kroz istoriju, ukljucujuci moderne mitologeme koji rasterecuju pojedinca preteskog bremena odgovornosti pred naletima iskoraka iz drustvenog zivota, stalnih pretnji zla i ponistavanja ljudskog.Sa druge strane, Hristovo iskupljenje, vecni je primer sublimacije raspolucenog covekovog bica, sa svom karakteralnom skrajnutoscu, raspojasanim nagonskim i zeljama za moci.Pokusaj sinteze duse i duha, ili dvaju pomenutih arhetipa kroz eticko, civilizacijski je univerzalni, iskonski pra-zahtev za humanim.Sad, sto je namesto Bogocoveka na delu logisticki Covekobog, to nije problem drevnog covecanstva, vec obeskorenjene danasnjice.