Rujana je dobra dušica, vidi se, mazna curica i predivno je to tako ispovijediti. ha čuj, ipak si spisateljica, filozof u duši, primarno. da, kad nemaš istinu u ljubavi, skršiš se, hvataš se za mačke, pse, kanarince, udave, iguane. meni je to žalosno. nemaš vremena za hraniti cucka ako nekog stvarno voliš. onda hraniš ljubav u njemu, a psa sa strane, da i pupiću bude dobro. samo ne znam zakaj bi me nekaj zmazanoga i možda glistavoga ili mikotičnoga moralo lizati, zašto bi trošio vrijeme i pare na to, ili ga kupovao prijateljici, da je - kao - čuva i da se ona u toj igri troši kao nadmojestak za ona trošenja sa strane. kaj se tiče zeppelina i black doga, to uvijek prođe, to je bila jaka stvar. ali mislim da je plant više famozne groupie-cure iskal, a ne društvo od cucaka i mačaka. tak je to. ok, imali su mnogi rokeri i denseri pse, ali to je ono što ti ženska nagura pa ti moraš glumit dobricu i mazit životinjicu, a ona se onda rastapa kada te gleda kako se mučiš s ljubimcem. samo znate kaj je frka? brzo će je to proći. i pazi kamo je otišla, jer ne vjerujem ja njoj ni pet posto. obično su tako mazne i nježne i toplo raspoložene upravo onda kada se spremaju na kurvanje. eh, tak je to. he, he. a sad se idem isplakati, zbog cucka, negdje gdje me nitko neće vidjeti, u žalosti i ridanju. poplava suza. da, do plakanja mi je ponekad kad vidim one grobove pasa u usa ili po eu, skuplji su od nekih ljudskih počivališta. eh, zbog toga ću još više suze plakat. ili, ono, kada na psa potroši 500 ili 1000 eura mjesećno, a ne sjeti se otići u karitativnu udrugu i tamo ostaviti 50 eura za nezbrinutu djecu. to je takaj za plakanje. netko je hipike spomenul, rujana. baš sam ujutro nekaj o tome mislil. da new age i neoliberalizam također imaju neku idealnu normu za vezivanje i ljubav, nisu razuzdani, to je samo naizgled. baš me zanima kakvu ulogu cucki i mački zauzimaju odnosno bijahu zauzimali u životima velikih rišija i mahatmi i maharishia i yogina i zen-majstora. u zenu još nekak, u indiji se tražilo samo ljubav za čovjeka. pa i na tibetu ti je cucak samo čuvar, recimo tibetanski mastif, ali ljubav i dobro za čovjeka su uvijek na prvom mjestu, daleko ponad svakog psa. a kaj drugo. pa nećemo sa njima valjda i u pseći raj. nek laju tam sami. i za kraj, jedna poučna tibetanska. ostavili psa u dvorani ogledala, u nekom panoptikumu u hramu na tibetu. cucek, kak je egoističan i zagrižen, počeo je na svoj multiplicirani odraz u ogledalima ludo režati i - stao trčati u krug, bijesno. onda mu je na kraju srce puklo. krepal je, mileni. a veli tibetanski učitel: " oh, kako bi bilo dobro za njega da je samo repićem zamahao i isplazio sretno jezik za pozdrav; kako bi se lijepo bili družili ". eto, tak je to. a sad od glazbe, za zavođenje, jer i o tome je bilo nešto govora, i to - naravno - bez inteligencije i kulture nikada ne može ići... pusti si bonobo feat. andreya triana - the keeper... i u duhu te glazbe i ritma pleši za svog dragog, za čovjeka tvog života. da, za čovjeka tvog života. zavodi ga time. ne očekujem da će mala plesati za psa. za mene mora plesati. ah, bonobo, ah andreya... to je škola za znalce.