svim blogerima i blogericama... svim onim koji slave i vjeruju..... svim onim sto cuju i necuju... nek je cestit i blagoslovljen bozic... jedno veliko hvala za druzenje na blogu... mogu samo da zahvalim bogu.... nek je dika nek je slava tebi boze mali.... sto se rodi za spas duse u velikoj slavi... tvoj osmjeh djeteta sad nas grije u toj noci... obecanje da ces opet nama doci... i mi djeca postadosmo tvojim krizem obasjani... hvala boze, hvala kriste sto nas ne zaboravi... u srca te primismo kao prijatelja dragog.... nahranimo, napojimo malog, ubogog... nek bozicna zvjezda blista.... da u dom tvoj idemo srca cista... u toj noci u to vrijeme svima puno blagoslova...

Nahranimo se AFA algom, osjetimo njenu božanstvenu energiju.

Nadalje stoji u tekstu: " Možemo izabrati da svoje gladne oči nahranimo zavišću nad njihovom aktualnom dobiti i da u našim malim mozgovima procesiramo tu priču kroz prizmu pohlepe i budemo ljuti zato što su oni profitirali na onome što im je njihova država dala i budemo ljuti jer nama (realnom sektoru koji je na izdisaju) naša nije dala. ".

Dođite i pomozite nam da zajedno nahranimo još jedno gladno dijete na mjestu njegovog školovanja.

S druge strane genetsko modificiranje u malo širem kontekstu negoli je planet Zemlja bi imalo smisla, na zemlji je nepotrebno, jer su sve biljke i životinje sasvim dobro prilagođene svojem prirodnom okolišu (a svrha, " da nahranimo gladne " je besmislica, sve dok europa loži termoelektrane pšenicom i to genetski nemodificiranom), ali u slučaju zatvorenih sustava u svemiru, ili pionirskih teraformerskih biljaka na Marsu ili Veneri genetsko modificiranje ima i to opravdan smisao, čak i genetsko modificiranje ljudi, a radi bolje prilagodbe ovim novim sredinama (jasno, uz adekvatne promjene fenotipa), no realno promatrano ovo je čisti SF i apsolutno nema veze s temom o kojoj se pokušava pričat, ali da znanstvena istraživanja na tom polju treba nastaviti, treba, jedini je problem kako vratiti uloženi kapital. (Teorija Zavjere 10.11.2007., 10:25:30)

Zato jedemo tek kad nahranimo njih. No ne dijele svi posjetitelji zoološkog vrta taj zaštitnički stav.

U današnjem Evanđelju po Mateju On nas uči da nahranimo gladnoga, napojimo žednoga

Jedni su prijatelji koje nahranimo pa odu u miru, a drugi su neprijatelji koji ne prihvate hranu ili ju povrate.

Kao šta da momentalno nahranimo sve ljude svijeta i raspodijelimo svima jednako materijalna dobra, za vrlo malo vremena bi se opet povratili svi problemi, a za koji mjesec bi opet svakodnevno par tisuća umiralo od gladi.

Radio sam dvanaest sati i nije mi ni do čega - samo da mi se kćerka popne na glavu (da bi mamu pravila ljubomornom), da joj dam lijek protiv astme, da zajedno nahranimo ribicu; uninati je u krilu i spustiti u njen krevetić, pjevati joj:

Nismo znali kako da ga nahranimo, a onda se mama sjetila i pincetom mu počela davati mrvice kruha i sasvim sitno nasjeckano meso i mali je žutokljunac sve življe gutao zalogajčiće.

Mnoštvo je oko nas onih koji očekuju da ih nahranimo.

Te su riječi i danas aktualne jer i pedeset godina kasnije mi i dalje trošimo golem novac da bismo se ubijali umjesto da njime nahranimo gladne, odjenemo one bez odjeće, damo dom onima bez krova...

A sve zbog profita zapakirano u onoj dobro poznatoj ' nahranimo gladne i siromašne ', kao što je bilo i kod GMO-a,

Iz ovih studija možemo zaključiti da će nam dobro i temeljito žvakanje hrane koju jedemo pomoći da bolje nahranimo naše mišiće i držimo bf pod kontrolom.

ja nisam osjetljiva na ove opisane situacije, sve mi to dođe smješno i često se ja i mm zajebavamo na taj račun. samo eto prisjetila sam se i podjelila. i mi smo u svojoj kući i često zovemo roditelje na ručak i uvijek ih lijepo nahranimo onime što znamo da oni ne jedu često jer sveki to nije kuhala u PIK-u: rofl:

Bacimo ti škovace kod starog groblja, nahranimo male mačiće.

Nahranimo Etiopljane bilo čime, prije nego li ih udavimo ovakvim " moralnim " temama, za Boga

Time ih cuvamo, grijemo, usput i nahranimo... cudna je ta priroda.: top:

Nakon dva i pol mjeseca Dora je počela povraćati: mi ju jedva nahranimo, a hrana van

može mala pomoć? kako zaboga staviti sliku ili video clip ili tako nešto. moram priznati da sve ovo jako frustrira, toliko ideja za blog imam, a ne znam ama bas nista o tim tehničkim stvarima i nije da ne mogu naučiti, nego mi nema tko pokazati, jer su ovi moji još gori od mene:) i tako se na kraju cijeli blog svodi na gto da copy pastam ono što sam prethodno napisala u wordu, a ipak bih htjela nešto više od toga... jedino mde internet spašava od totalnog popizdikusa. samo da vas kratko uputim; 1. imam sjebanu disfunkcionalnu obitelj (odnos s njima i moje rane traume najbolje su opisane u jednom od mojih prvih postova, mislim da se zove ispovijed, ali sumnjam da će itko toliko kopati po arhivi) 2. studiram kulturu i turizam u zd, a htjela sam na novinarstvo, ali zbog financija nisam mogla upisati to, jer je u zagrebu... pa sam se odlučila za ovo, što me s druge strane nikako ne zanima. jedini razlog zašto ovo studiram je to što nisam htjela dići ruke bez da pokušam, nisam htjela ostati maturantica gimnazije, još jedna otužna prilika iz hodnika zavoda za zapošljavanje, nezadovoljna blagajnica kapitalističke mega firme... kontalam sam ok, živim na moru, turizam je budućnost, lako ću u tome naći posao... da, možda turizam i je budućnost, ali definitivno ne moja... ne volim turiste, preaktivistički sam nastrojena, ne volim ništa što je masovno, uniformirano, mašinerizirano. ja sam ona " nahranimo gladne, dohvatimo dugu, bacimo oružje i zaplešimo ", a ne " dajmo debelim švabama posedarskog pršuta i paškoga sira, izgradimo apartmane, pa im ih iznajmimo, napravimo mlade hrvate i onda i njih zaposlimo u turizmu, pa neka tuširaju cijeli život stidne dlake euro rasipnika iz svojih kada i kupaonica s jeftinom keramikom... 3. u bijegu i potrazi za mirom i zdravim razumom, otišla sam u zagreb, bez ičega, s posuđenom lovom. našla posao i stan i snašla se, sve to u prvih 10 dana, a poznavala sam svega 2 - 3 čovjeka u cijelom gradu. 4. i tako sam živjela tamo 4 mjeseca, upoznala njega... napokon netko tko me poštuje i tko me nije pokušao povaliti prvu večer. ni drugu ni treću, ali nećemo o tome:) s njim je sve jednostavno ispravno. podsjetio me to tko sam. da ne smijem odustati od svojih snova. mislila sam da ljudi poput njega ne postoje. sad vidim da su takvi ljudi cijelo vrijeme zapravo tu, samo što sam se ja družila sa krivim ljudima... napokon dečko s kojim mogu pričati o bilo čemu, a ne samo o distorzijama, marshallima i ibanezima i zildjankama... ah netko s kim mogu djeliti pjesme. netko tko mi je pokazao da sam ja zapravo dovoljno jaka, čak toliko da ni nemoram u njemu tražiti zaklon i sigurnost, kao što sam to činila dosad sa drugima. i svaki put bila sjebana. naučio me u ovo malo vremena da moram biti jaka za sebe, ali mi je također rekao kako je tu uz mene. ovo je moja prva veza koja nije iz potrebe. koja nije bijeg. ona jednostavno je. 5. ali jebiga. istekao mi je ugovor o radu, i ja ostala bez posla. stari dobio neku lovu, veliku lovu. nitko ni danas ne zna koliko, ali pretpostavljam da nije baš puno ostalo. i stari otvorio teretanu koja funkcionira na principu udruge, kvartovski đir, ma opet neka njegova fiks ideja, ali dobro, bolje da se igra dijete osobnog trenera nego s bocom loze... i evo... rješenje. meni su ispiti u 4 mjesecu (vanredno sam, pa si mogu priuštiti da sam u zg do 4 mj,), čeka me posao, mogu biti kod staraca i ne trošiti na stan i režije i tako se ja dala nagovoriti doći u zd opet. namjeravam se vratiti doma (u zg) krajem 9. mj, kad sredim faks, samo što me puno toga mući... iz dana u dan, sve se više pitam želim li ja sljedeće tri godine potratiti na faks koji me ni ne zanima, a vezuje uz grad u kojem me ne ćeka ništa... kad sam se vratila, imala sam što i vidjeti. pola ekipe navučeno na drogu, jedna frendica upala u bulimiju, druga anoreksiju, treću dečko mlati svaki dan... veze na daljinu ne funkcioniraju baš najbolje, za sad je sve manje više o. k. ali... jednostavno se bojim. da, tu sam s misijom, dati ispite, uštedjeti novac ostavljajući zarađeno sa strane kako bi imala za prvo vrijeme dok se ne snađem kad se vratim gore... na trenutke me uhvati panika. imam neopisivu potrebu imati bar jednu stabilnu stvar u životu. imati mjesto koje će mi biti domom. a ova soba mi se ne čini nimalo mojom, a ni ovaj grad. u zadru nemam mogućnosti za ispuniti neke svoje snove i interese, ali da bih bila u zg, moram raditi da bih preživjela, pa opet nemam vremena za stvari koje volim. tako bih htjela biti samo studentica, bez da razbijam glavu sa komunalnim naknadama, cijenom wc papira... ah, skupilo se idem spavati jutro je pametnije od večeri.pusa

Ostaje nam jedino da ih nahranimo i utješimo, a na žalost niti toga često nemamo dovoljno kaže sestra prilično ogorčeno.

To je i tajna svakog našeg nedjeljnog sastanka, da se nahranimo tom Božjom ljubavi, da mognemo kad iziđemo iz crkve ljubiti i mi drugu djecu.

Gdje se osnažimo i nahranimo dušu Isusom Kristom Gospodinom našim.

Usput nahranimo i one u šinteraju koji su u groznim uvjetima - pojašnjava Maja.

Željeli smo doći ovdje da se duhovno nahranimo, napunimo svoje akumulatore " kako je rekao vaš velečasni kapelan Tihomir.

Zemlju obradimo - gladna usta nahranimo - vodu obranimo

Ja ću reči da svakako treba, jer smo se ionako umješali u uništavanje njihovih prirodnih staništa našim aktivnostima, naseljavanjem, prometom i suvremenom poljoprivredom, pa je najmanje što možemo napraviti kad smo ih već toliko ugrozili, da ih barem nahranimo tokom jače zime.

Posjedujemo, kolektivno, sva sredstva koja su nam potrebna da damo krov nad glavom, nahranimo, obrazujemo i zaposlimo ljude ali ih ne možemo upotrijebiti jer to nije profitabilno.

Botox i hijaluronski dermalni fileri efikasno brišu bore i nadoknađuju izgubljeni volumen, ali ni oni ne mogu napraviti čudo ukoliko kožu ne osvježimo, nahranimo i pomladimo.