Kao što je slučaj sa utjecaj više manjih obroka na metabolizam (dok se danas uspješno promiču razne metode IF-a), ili sa brzim i sporim proteinima nakon treninga (nekad je posni sir nakon treninga bio smrtni grijeh i čudilo me što šef mog gyma to preporučuje, danas sve više nailazim na takve savjete od strane onih koji su se kunuli u važnost čistog wheya).... da ne nabrajam dalje.

Tihi koraci postupno kroz maglu nekih nepostojećih uspomena, hodam i nailazim na Spokoj u gradu umrlih rekla mi je Tuga da noćaš i nebo plače, oblacima razasutih sjećanja na život i sreću stojeći pokraj hladnih zidina uzdižu tijelo do bezgraničnih visina sada netom puštena da umre i misliš i sada da nije trebala umrijeti, i postati stanovnik svojeg hladnog lijesa Slabi prizvuk neopisive melodije negdje u daljini oslikanog leta leptira, poslanog da upije žalost današnjega dana, zarobljenog u plamenu svijeća s mirisom spaljenih suza, osjećam ju Glasni krikovi svih koji su ju poznavali, odjevenih u tamne nijanse sućuti, jer tko smo mi da biramo kako umrijeti?

Ja često putujem tim bespućima svoje duše i nailazim doslovno na svašta uz svjetiljku koja je Riječ Božja.

Nakon diplome nadala sam se da ću naći dobrog dečka, a nailazim samo na frustrirane, nezadovoljne ponižene i povrijeđene mužjake koje su sjebale žene poput tebe.

Pa, posto opcenito volim ArtDeco kozmetiku odlucila sam obavezno isprobati ovaj lak posto u zadnje vrijeme nailazim na izuzetno nepostojane.

" Svakodnevno šetajući gradom s kolicima sa svojim djetetom nailazim na ovako parkirane automobile i nemogućnošću prolaska pješačkom stazom nego ih se mora obilaziti po prometnoj cesti.

Tim više što u dotičnoj kolumni nailazim na rečenicu: " Predrasude su majka zla.

hekatonhir, meni jako cesto nesto ne legne, ali ne mogu se na tome bazirati zato i govorim o i pokusavam razumjeti neki kontekst zaista pokusavam ne ici na to koliko se s nekim slazem ili ne, ili po tome da li nekoga smatram pametnijim ili manje pametnim no precesto nailazim na zid necijeg subjektivnog misljenja, ili poznanstva, ili simpaticnosti na takvim temeljima jednostavno ne ostaje prostora za raspravu i objasnjavanje, nego se sve svede da guranje vlastitog stava to moze biti ok ako se radi o nekome tko je u stanju saslusati i shvatiti, bez obzira jesam li ja ili ta druga strana u krivu - na kraju cemo biti na dobitku no ovo ovdje je vec toliko puta videno da zaista rasprava gubi smisao bilo tko objektivan moze uzeti parametre i staviti ih u tabelu i vidjeti ovo o cemu govorim, tako da, ja se vise ne mislim zamarati objasnjavanjem onima koji ne zele shvatiti i koji objasnjenja ne prihvacaju puno mi je lakse ostaviti ih neka si misle sto god hoce

ajme kako mi je više svega dosta. mislim, gledam blogove, nadam se nekom lijepom postu u kojem nisu sadržane sve već istrošene i izlizane teme. tražim nešto posebno i jedinstveno.. ali uvijek nailazim na isto, sve potrošeno, dosadno, ponavlja se.. kao da se svi životi vrte u krug i da svi imaju iste probleme. no tako nije i ne može bit, jer svi smo različiti. i sad ja opet govorim to " svi ljudi su različiti " a to je isto već rečeno 58397567829 puta. i onda si ti misle da su jaaako pamteni jer kao piše nešto jakooo mudro o životu i sreći, tuzi i slično a samo pgoledaju tuđi blog i naprave skoro pa potpuni kopi/pejst i to je to. i više ni ne moram to čitat već znam šta ću komentirat kao i na svakom tom istom proketom blogu iako želim reći da me to užasno nervira šta tako pišu a ne ono što im je zapravo na duši.. ako ju imaju.

Vozeći među njivama nailazim na neke kupole, natkrivene iskopine, možda je to Viminacijum, pitam može li se slikati, nadobudni čuvari kažu - ne može bez dozvole - hvala, doviđenja.

Nakon toga nailazim na Sandru i njenog dečka, sva sretna jer shvaćam da ima poznatih ljudi koje nisam očekivala.

kao i sve ostale grane gospodarstva, neka nova atmosfera udavila je vas život u radijskom mediju u hrvata danas. u pritisku konkurentnosti i u općeprihvaćenom novom kanonu uređivačke političke, radiostanice postale su bezdušne playliste s opcijom shuffle nekih propisanih hitova i evergreenova. onako, kad radim, imam ponekad običaj upaliti radio. bilo to s one strane sljemena gdje sve vrvi od frekvencija ili u imotskom i zagrebu, nailazim na poraznu činjenicu da sve pjesme koje čujem poznajem od prije ili ih poznajem jer sam ih zadnjih mjesec dana čuo stotine puta na toj ili nekoj drugoj frekvenciji. radio zaprešić ima rok antologiju, jednom tjedno, zbog koje vrijedi ostati na valu i čuti nešto novo, nikad prije čuto, a opet staro nekoliko desetljeća. voditelj nema neki glas, ali emisija je pravo osvježenje i nakon leskovarovog magic busa. generalno gledano, što se mog glazbenog stava tiče, što se tiče uopće odnosa radija prema glazbi kao fenomenu na kojem ova djelatnost uopće počiva - u 75 % slučajeva dokaz je da je ljudska vrsta u teškoj banani, mentalnoj i kreativnoj (možda bi bilo bolje ovo pripisati samom sebi, ali bit ću slobodan ući u opservatorijsku kabinu sam). kad radim recimo gips table, svira radio... nakon sat vremena primjetim da sam nervozan i dekoncentriran. jučer sam zato odlučio ugasiti radio. i dok sam radio u glavi mi se vrtilo bezbroj jednoličnih playlisti s hrvatskog eterskog područja, i nisam mogao negobiti sretan jer mi po glavi ne bubnjaju bezidejna najbrajanja bez reda i smisla pjesama i pjesmuljaka. razmišljao sam tada kako nabaviti mp3 player dovoljno jeftin i pouzdan da reproducira s usb sticka. i nisam se mogao sjetiti da sam igdje vidio tako jedan jednostavan radio s kojega možeš slušati desetak sati glazbe po vlastitom izboru. di ima kupiti mp3 player s ovom opcijom a da podnosi uvjete bauštele? dakle, budući da je tema rim, moj stari prijedlog je posvetiti se više odnosu prema glazbi samoj, kao elementarnoj čestici radija, a novinarstvo raditi paralelno kao sasvim drugačiji dio priče. emisije posvetiti glazbi, tj. produbljivanju glazbenog iskustva slušatelja bilo bi najmanje što radiopostaja može učini kao znak zahvalnosti onomu od čega su zapravo načinjeni. - daj nešto novo, nešto što nikad nisam čuo, novi pejzaž, novo lice, novi vlak, nemoj me voziti uvijek istom tramvajskom linijom kao da idem na posao, ista stabla, isti ljudi, isti brojevi...

Ovo je prvi put da nailazim na ovako lep primerak gljive te vrste.

Prije KT6 nailazim na traktor nasred puta.

Radim po svome i radim dobro, jer nailazim na KT6 na nekakvih 50 metara dalje.

Budući da sam društveno biće i volim se družiti na način da ugostim ljude, ali i da budem ugošćena nailazim na probleme u tome što će mi netko pripremiti.

Dajem ljudima dojam da nosim povjerenje, stabilnost, da se ne mogu naljutiti i da uvijek nailazim vremena za sve.

Nešto dalje, konačno nailazim na nekoliko pravih rupa, a u jednoj od njih skrivala se i mačka solidnih dimenzija.

Raspitivajuci se i trazeci na internetu proizvod koji ce mi pomoci da u svom napornom i ubrzanom nacinu zivota zastitim svoj imunitet, ojačam organizam i spriječim mogučnost dolaska bilo kakve bolesti nailazim na proizvode Anticevic zdravlja.

Isto tako, puno puta sam sanjala razne situacije gdje nailazim na nešto što mi nije bilo ugodno za vidjeti, eto i to mi se ostvarilo... recimo imam jedan san gdje sam sanjala jedno djete kojeg nikad u životu nisam vidjela prije, i dan poslije sijedim u restoranu, kad za susjednim stolom sjedi taj isti dječak sa svojim roditeljima... nisam mogla vjerovati kad sam ga ugledala, a kad to nekome prepirčavam smiju mi se... eto toliko o mojim snovima, sigurno će biti i tu takvih mišljenja o mojim snovima, al vjerujte, sve je istina...: kava:

Dijete mi je cijepljeno protiv svinjske gripe prije tjedan dana.Koliko dana nakon cijepljenja treba proći da bi se razvio imunitet jer mi dijete već dugo ne ide u malu školu, a ne želim ju slati dok ne budem 100 % sigurna da ne može dobiti gripu zbog drugog djeteta koje je cijepljeno 4 dana kasnije od nas pa će i imunitet steći kasnije? Ovo pitam zato što nailazim na različite informacije.Neki kažu 7 - 10 dana, neki dva tjedna, a neki tri.Unaprijed hvala

Vrlo često u mom radu nailazim na vlasnike tvrtki koji su uložili desetine ili stotine tisuća eura u otvaranje tvrtke i razvoj njezinog poslovanja.

Kao osoba sam kreativna duha, inventivac, i gdje god da pokušam s novim idejama, u poslu, u bilo čemu, nailazim na inerciju.

Međutim, već na putu do posla nailazim na table Zabranjeno navoženje smeća koje kao da su znak gdje treba iskrcati stari frižider, perilicu, dijelove namještaja ili automobila.

Sarajlija sam, srbin, jos uvijek sam u rodnom gradu, ne samo mom nego i mojih predaka i sve rijedje nailazim na istomisljenike poput tebe.

U " svojoj " duhovnoj pozadini nailazim na izvrstan etički nauk, na kojemu nastojim graditi osobnu duhovnost.

K vodi, reka bi glonga. mislim da zborno ime imoart forumaši ne postoji osim u kolektivnom viđenju i administratorskoj ladici. bar se ja ne bih rado svrstao među sve ove stavove i prilike na koje nailazim. često bi se ogradio i od svojih ispada i ispadica, a pa zato i nosim nick. nick - titanic, reka bi glonga. smiješan je ovaj virtulani život zapletenih u lokalpatriotizam. uvijek sam mislio kako ću biti sretan bez te dimenzije u životu, jedini način da se toga oslobodim je da odem živjeti u neku veću sredinu, tamo ne bih imao potrebu za ovakvim izričajem. a do tada, trpjet ću jer trpjeti treba.

Često nailazim na zdravstvene argumente za i protiv vegetarijanske, odnosno svejedske prehrane.

Pretražujući po ladicama svog života nailazim na neku slomljenu, sivu, bezživotnu stvar, punu ožiljaka zaraslih i ne zaraslih i na jedan ključić već odavno izgubljen i zaboravljen a čekao je samo tebe da ga uzmeš, otvoriš ladicu i daš malo ljubavi i vratiš ga na staro mjesto: na ljevu stranu i da skineš ovaj tužni osmijeh s mog lica i suze i vratio si mi ono što mi je davno oduzeto: vratio si mi život, vratio si mi sreću i onaj najljepši dio mene a to je OSMIJEH.

U Gombrowiczevom dnevniku, godina je 1958., nailazim na zapis: Austrijanac koga sam sreo u Pocha Odoni.