Huljićevo bjelosvjetsko iskustvo ograničeno je na prodavanje instrumentalnog neoclassical kičeraja u izvedbi Maksima Mrvice naivnoj publici na Dalekom istoku i na već zaboravljenu londonsku epizodu sa ženskim gudačko-manekenskim kvartetom Bond, koji je neslavno propao nakon što je dekretom izbačen s britanske topliste klasične glazbe.

Kasnije postaje poznata po naivnoj umjetnosti.

U iskrenoj i možda pomalo naivnoj nadi, upućujem posljednji apel gore navedenim trima institucijama za spas ove već pomalo bijedne države koja je od velikog potencijala (još nam svima u ušima odzvanja ime« Švicarska ») postala kolonija stranih imperijalista koji pomoću bankovnog sustava, koji su im poklonili hrvatski političari, sada izvlače enormne novce iz našeg sistema i legalno osiromašuju zemlju.

Riječ je o pomalo naivnoj, vrlo kompleksnoj osobi koja za život zarađuje pjevajući u noćnom klubu.

Dok je gledatelj na temelju studentičine perspektive zaključivao o njoj kao naivnoj žrtvi i njemu kao tipičnom iskorištavatelju naivnih mladih djevojaka, kirurgova perspektiva, koja je dakle objektivna, otkriva da je žrtva zapravo kirurg sam, zajedno sa svojom ljupkom suprugom.

U ovu koja radi na crno, ni za boga, jer ona ustvari ne postoji.Tek dva desetljeća nakon hrvatske neovisnosti naša Vlada izmislila je čitav novi zakon da nelegalnim stolarima, frizerima i općenito obrtnicima može uletit ' kada ovi rade na crno, jer sve do sada mogao si šišati, blanjati i posluživati pivo iz točionika nasred korza bez ikakve dozvole, pa čak i smijati se onoj naivnoj bokčiji koja je državi plaćala da pokuša živjeti od svoga rada.

Ministar Jakovina svoju propalu tvrtku proda odjednom nekoj dobroj i naivnoj dušici za 400.000 kn.

Svašta se pričalo po gradu ali naivnoj glavi nemožeš dokazati i uvjeriti ju u nešto dok sama to nevidi.

Takva odluka je podobna samo za mazanje očiju naivnoj masi.

Prevarantice su naivnoj starici pozvonile i ponudile masažer.

Već se u skladbama iz 1. orguljske knjižice anonimnih autora 18. i 19. stoljeća pokazalo da se radi o neobičnoj, pomalo naivnoj, ali šarmantnoj i duhovitoj glazbi koja svjedoči o nekadašnjoj zanimljivoj glazbenoj praksi grada Korčule.

Zoran Šipuš i njegova Jasna, 1992; Suzanin osmjeh, 1993), a toj problematici posvećen je i srednjometražni dokumentarni omnibus Hrvatski triptih (1993, režiser je dviju epizoda, dok je treću režirao Edi Mudronja); posebno je vrijedan i dokumentarni film o naivnoj slikarici Kovačica/Ljubičin dar (1991).

Kad strani financijski centri počinju naivnoj Hrvatskoj skretati pozornost na to da bi se morala okrenuti izvozu, onda je stanje doista dramatično.

NIJE PROBLEM U UNIJI, PROBLEM JE U NAMA I NAŠOJ MLADOJ, NAIVNOJ I NESPOSOBNIJ POLITICI koja kiksa gdje god stigne, ljubi ruke i liže guzice drugima.

Prijelaz u novo razdoblje u znaku je sve očitijeg suprotstavljanja urbanoga i ruralnoga, europskoga i zavičajnoga, prošlosti i budućnosti, tj. traženja novih uporišta umjesto dotadašnje sentimentalne privrženosti zavičajnom krajoliku i njegovoj pomalo naivnoj romantičarskoj slici.

Ak naivnoj @Vecki (po) kažem da svoj Nibiru i svoje koscate Nefile i Kiklope može okacit macku o rep, to je neporusiva cinjenica, a ne mrznja.

Osim toga, dobio sam dobre preporuke, roman je prilično poznat, uz to sam bio srednjoškolac, pa zašto ne? (Zanimljivo, godinama su mi ljudi kojima bih rekao da čitam SF govorili da su jednom pročitali nešto iz toga žanra što su im prijatelji preporučivali kao odličan roman, pa se pokazalo da je riječ o " nekakvoj bezveznoj naivnoj svemirskoj pucačini koju ne bi progutala ni djeca iz vrtića " i da ih upravo zbog toga znanstvena fantastika apsolutno više ne zanima; pogađate, riječ je o romanu Battlefield Earth).

On priča svoju životnu priču, dokumentirajući na duhovit način kroz satirična razglabanja o vlastitom spolovilu, zabludama seksualnog sazrijevanja, naivnoj suradnji sa zloglasnom tajnom službom Stasi nedavnu prošlost DR Njemačke od 1968. sve do sloma socijalizma.

Priča o Rosi Garciji, siromašnoj, naivnoj i neukoj djevojci koja se spletom okolnosti našla u svijetu bogatih osvojila je Hrvatsku 1990., a sada se ponovno vraća na male ekrane svojom bezvremenskom pričom u kojoj se mogu pronaći brojni gledatelji.

Nije tako davno kad se s grozom i strahom pripovijedalo o čudesima podzemnog svijeta, u prvom redu o čudnim i strašnim stanovnicima špilja i zmajevima, zmijurinama, velikim gušterima, vragovima i sotoni, koji su vladali, po naivnoj ljudskoj fantaziji, u neprijatnom vlažnom, hladnom i mračnom tajnovitom podzemlju.

Shvatit ćemo iz ovih nekoliko razmatranja kako lik Ante Pavelića nikako ne odgovara lažnoj i naivnoj karikaturi koju stvaraju njegovi preziratelji.

Ne bih se priklonio ni jednom ni drugom mišljenju, nego onom da je to bio osmijeh nadmoći koji istaknuti političar upućuje čeljadi zainteresiranoj za politička pitanja, ali (prema njegovu sudu) naivnoj ili barem nedostatno upućenoj u sile i silnice koji određuju pozadinu i rješenja tih pitanja, pa i politike u cijelosti.

Ona pravila o tajnosti privatnih osobnih podataka su pričica prije spavanja maloj, naivnoj dječici.

Luka nedvojbeno jako dobro poznaje Grubišića jer su iz istoga mjesta, a u manjoj sredini je teško biti prorok, za što se don Grubišić vrlo uspješno prodaje naivnoj hrvatskoj javnosti.

Svaki bi visokopozicionirani dužnosnik trebao biti svjestan da je ovdje riječ o vrlo naivnoj, upravo banalnoj farsi, a imati udjela u svemu tome više je nego kompromitantno.

Priroda je oponašana u matematičkoj, simboličnoj i naivnoj maniri: dan i noć, slatko i kiselo, mir i kretanje.

imam malo vremena, a padaju mi kojekakve misli na pamet, pa da ih i zapisem (jebemu hormone, uvijek sam luda od tog). gledam sve te veze i vezice, i sto vise gledam vise se uzasavam ikad vise stupiti u takvo nesto. eto, bas jucer dobila sam ideju koliko je vjernost krhka i slaba. koliko likova iza ledja svojih dragana izvodilo svasta? sjecam se svojih veza (99 % njih dugih), i pitam se koliko puta se to meni dogodilo. da, i ja sam bila gadura, i svasta sam radila, ali ne na ustrp drugih. koliko je puta moj dragi, izlazeci van, tako mutio ili smutio s nekom djevojkom kojoj se ni kriv ni duzan svidio (sto je ok, pa nemam valjda samo gabore u proslosti), i sto je onda ona mislila o meni, a sto o njemu u mom zivotu. i opet se javio onaj osjecaj gorcine i zelje da iskocim iz vlastite koze, jer sam znala to gledati vlastitim ocima, ali sam bila preglupa, prenaivna i prezaljubljena da bih rekla stop, dosta i odprdi. i ponovno se vratila ogorcenost, bol, suze i zelja za povratkom u djecje dane, kada je sve bilo jednostavnije, jedina briga je bila da ti se netko ne popiski u pjescanik i kad ces ponovo dobiti sladoled, i da li ce mama kupiti novu lutku ako staru osisas... vjerojatno je moj mozak konacno rezimirao sve susrete zadnjih tjedan dana, pa ih sada kroz ovo obradjujem. ali shvacanje toga ne pomaze da se osjecam bolje. samo da se lakse nosim s tim. samo... kada nekom das toliko sebe, a dobijes natrag sve ono sto ti je podsvijest rekla da ces izbjeci ako das sebe u potpunosti, stvarno je gadno. i pitam se zasto bi to itko sebi radio. a pogotovo zasto su svi tipovi isti, ili ako uspijes nac iznimku, proleti kraj tebe i nestane. ali iznimku vec duuuugo nisam nasla. ajde, moze li netko objasniti ovoj blesavoj i naivnoj dusici zasto?

znam i ja to sada: rolleyes:, a još je i Lj informatički dovoljno nabildan, pa se nije sjetio naivnoj objasniti: kava:

Bronislava Nižinska ga je postavila 1928, Béjart se proslavio svojom postavom; u Zagrebu je bilo nekoliko plesnih gostovanja Ravelova Bolera, a ljetos ga u pulskoj Areni izveo Ruski carski balet (u naivnoj egzotično-mistično-narativnoj koreografiji Androsova).

I naravno jučer, danas i sutra kada si nemoćan i jadan onda usmjeriš priču na suce, Mamića, Markovića, urotu i slično i tako mažu naivnoj djeci iz Torcide oči i ovome nema kraja