zaista, htio sam odlediti ribice, uvaljati ih u brašno i spržiti na ulju. umjesto toga, bjesomučno pušim i srčem najcrnju kafu. tražim u sebi crviće koji mi, s vremena na vrijeme, ne daju da spavam ili mi prirede ovakvo jedno jutro, tmurno i gnjecavo. nabrajam ih, crviće, jedan, dva... dva. prije ih je bilo više. to je dobro. stoput sam pomislio kako je puno lakše pisati o lošim nego o dobrim stvarima, ali sada mi je obratno. i to je dobro. treba učiniti ono što misliš da je najbolje, iako je često teže. dabome, ponekad pogriješiš, ali bitno je da stojiš iza svojih postupaka i prihvatiš njihove posljedice. i tako.